Foto: Pixabay

(Lk 12,54-59)

U ovom pandemoniju svi uzvikuju: „Došao je kraj svijeta!“ Ne uznemirujte se! Nije došao kraj svijetu; još uvijek je mlad. U Isusovo vrijeme svijet nije bio bolji nego danas. Možda, štoviše i bez možda, bio je gori nego sad. Kristova Crkva je, tijekom stoljećâ, obnovila svijet. Treba reći da je svijet još uvijek mlad. Ne treba zaboraviti da su pred Bogom tisuću godina kao jedan dan.

Kada će doći kraj svijeta? Ne želim znati kad će se dogoditi, ali želim shvatiti smisao ove pandemije koju svijet proživljava.

Kada će doći kraj svijeta? Ne želim znati kad će se dogoditi, ali želim shvatiti smisao ove pandemije koju svijet proživljava. Je li to opomena od Gospodina? Je li to šamar koji Bog daje čovječanstvu kako bi shvatilo da je Njegovo strpljenje već pri kraju?

Biblijski i kršćanski moral se više ne uvažava, jer se govori da su se vremena promijenila. U središtu svemira i čovječanstva više nije Bog, nego čovjek.

Naravno, svijet, osim pandemije, proživljava i pandemonij. Čovječanstvo je puno gnusobe: homoseksualnost prihvaćena kao normalnost, pobačaj obavljan bez svijesti da je grijeh, razvod kao dobra stvar za čovjeka, surogat maternica kao razmjena dobara, netolerancija prema onima koji vjeruju u Boga, eutanazija obavljana kao čin da nakon smrti nema ništa, i tako dalje. Biblijski i kršćanski moral se više ne uvažava, jer se govori da su se vremena promijenila. U središtu svemira i čovječanstva više nije Bog, nego čovjek. Drugim riječima, ateizam želi ustvrditi da je čovjek Bog. Bezumnik kaže: „Bog ne postoji“. Onaj koji govori da Bog postoji, prema svijetu je bezumnik. Vjernika kršćana je veoma malo. Istina, mnogi se ispovijedaju kršćanima, a nemaju baš ništa Kristova.

Jasno vidim ono što Gospodin želi da shvatim. Što? Da svijet korača u noći nemorala te da ja, Božji službenik po zvanju, moram vikati: „Obratimo se i povjerujmo Evanđelju!“

Jasno vidim ono što Gospodin želi da shvatim. Što? Da svijet korača u noći nemorala te da ja, Božji službenik po zvanju, moram vikati: „Obratimo se i povjerujmo Evanđelju!“ Da, draga Crkvo Kristova, probudimo se. Duboko smo spavali dugi niz godina, dajući tako đavlu mogućnost da stvori pandemonij u samoj Crkvi u kojoj mnogi Božji službenici nisu „apostoli po zvanju“, nego zbog osobne koristi.
Neka se stavi Krista u srce Crkve kako bi Crkva bila svjetlo istine i sol mudrosti za čovječanstvo.

Amen. Aleluja.

Autor: O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva

Odabrao: fra Petar Ljubičić