FOTO: Govert Flinck (†1660.); commons.wikimedia.org
Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje ali Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava! Pogledaj što tebi osobno Bog progovara po ovome tekstu
1 Ostarje Izak, vid mu se očinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reče mu: “Sine!” On mu odgovori: “Evo me!” 2 A on nastavi: “Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti. 3 Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljači. 4 Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem.” 5 Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljači svome ocu, 6 Rebeka reče svome sinu Jakovu: “Upravo sam čula kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu: 7 `Donesi mi divljači te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.` 8 A sad, sine moj, poslušaj me i učini kako ti naredim. 9 Otiđi k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja ću od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli. 10 Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije nego umre.” 11 Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: “E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka! 12 Možda me se moj otac dotakne te ću u njegovim očima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov.” 13 Ali njegova mu majka odgovori: “Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, otiđi i donesi!” 14 Ode on, nađe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan obrok, kako je njegov otac volio. 15 Potom Rebeka uzme najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kući imala, pa u nj odjene svoga mlađeg sina Jakova. 16 U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata. 17 Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova. 18 Ode on k ocu i reče: “Oče!” On odgovori: “Evo me. Koji si ti moj sin?” 19 A Jakov odgovori svome ocu: “Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac; učinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti.” 20 Izak upita svoga sina: “Kako si tako brzo uspio, sine moj?” On odgovori: “Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv.” 21 Potom Izak reče Jakovu: “Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi.” 22 Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reče: “Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove.” 23 Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti, 24 upita još jednom: “Jesi li ti zaista moj sin Ezav?” Odgovori on: “Jesam.” 25 Potom reče Izak: “Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja.” Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio. 26 Poslije toga reče mu njegov otac Izak: “Primakni se, sine moj, i poljubi me!” 27 Kad se primače i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeće pa ga blagoslovi: “Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi. 28 Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina. 29 Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braćom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!” 30 Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka – pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu – njegov brat Ezav dođe iz lova. 31 I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reče svome ocu: “Ustani, oče moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogneš blagosloviti!” 32 A njegov ga otac Izak zapita: “Tko si ti?” On odgovori: “Ja sam tvoj prvorođenac Ezav!” 33 Izak se silno prepadne: “Pa tko je onda bio onaj što je divljači ulovio i meni već donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen će ostati.” 34 Kad je Ezav čuo riječi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa reče svome ocu: “I mene blagoslovi, oče!” 35 A on odvrati: “Brat tvoj dođe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov.” 36 “Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me već prevario”, reče Ezav. “Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov.” Onda doda: “Zar za me nisi sačuvao nikakva blagoslova?” 37 Izak odgovori Ezavu: “Njega sam već postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braću predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu učiniti, sine moj?” 38 Ezav odgovori svome ocu: “Zar ti, oče, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oče moj!” Ezav jecaše na sav glas. 39 Tada otac njegov Izak progovori i reče: “Daleko od plodna tla dom tvoj će biti, daleko od rose s neba. 40 Od mača svoga ćeš živjeti, brata svoga ćeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram ćeš njegov stresti sa svog vrata.” 41 Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio pa reče u sebi: “Čim dođu dani žalosti za mojim ocem, ubit ću ja svoga brata Jakova.” 42 Kada su Rebeki javili te riječi što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlađeg sina Jakova te mu reče: “Pazi! Brat ti se Ezav nosi mišlju kako će te ubiti. 43 Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran. 44 Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja, 45 dok se srdžba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi što si mu učinio. Ja ću onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan dan!” 46 Potom Rebeka reče Izaku: “Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hetitkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove urođenice, Hetitkinjom, što će mi onda život!” (Knjiga Postanka 27,1-46)
Pitanja za razmatranje
Kakvi su odnosi u ovoj obitelji?
Tko je od njih najnegativniji lik? Tko je najpozitivniji?
U što oni vjeruju ili ne vjeruju?
Kakva su im očekivanja?
Kakvi su im motivi?
Tko ima više ljubavi, a tko manje?
Na prvi se pogled može steći potpuno krivi dojam o tekstu, i o međusobnim odnosima u ovoj obitelji. Naime, na prvu se nameće pitanje kakva je to Rebeka majka i kakav to odnos ima s Izakom i Ezavom. Međutim, učimo promatrati (gledati) na Božji način jer znamo da on vidi u srce, a mi izvana na oči, tj. on vidi stvari onakvima kakve one zaista jesu, dok ih mi vidimo onakvima kakvi smo mi.
Čemu bi blagoslovi trebali služiti
Sve osobe u ovom tekstu jasno raspoznaju da je blagoslov vrijedan i žele ga imati; znaju da je stvaran i nitko od njih ne sumnja u njegovu vrijednost ili pravovaljanost – znaju da dolazi od Boga i da je duhovan. Ali iz kojeg ga motiva žele imati? Zato da bi vladali nad drugima, da bi imali obilje materijalnih dobara, odnosno zato da bi gospodarili. A nije li pravi motiv: imati blagoslov od Boga zato da ispunimo svrhu koju on želi i zbog koje nas je stvorio?
Izak – zašto blagoslov želi udijeliti Ezavu?
Izak je navezan na Ezava, on mu je miljenik, ponosi se s njim; on stalno ispunjava ono što njegov otac voli. Možda je Ezavov motiv taj da sve naslijedi jer je prvorođenac; s time se ponosi i Izak jer ga naziva prvorođencem, što je zanimljivo jer su Jakov i Ezav zapravo blizanci. Ezav je lovac, a to Izak jako cijeni jer voli jesti divljač. Izak zna da je blagoslov, koji je Jakov dobio na prevaru, vrlo ozbiljan jer se odnosi na vladanje nad drugima („plemena će ti se klanjati”) ali i nad svojom obitelji („sinci majke tvoje će ti služiti”). Ali kako to da Izak ne gleda na osobnost, tj. karakter Ezava? On je spreman prodati svoje prvorodstvo za jednu juhu, znači da u stvari ne cijeni prvorodstvo više nego jedno obično jelo. Ako ga je spreman prodati, znači da i nije vjeran i da neće dobro vladati jer nije čvrst karakter. Osim toga, kako će zadržati vjeru kada si je izabrao žene iz drugih naroda koje neće služiti Bogu Abrahamovu? Vjerojatno mu do blagoslova nije stalo zbog Boga i odnosa s njim, nego zbog ugodnijeg načina života (uživanja).
Rebeka – izgleda pokvarena, ali ona zna nešto što Izak vjerojatno ne zna
Rebeka na prvi pogled izgleda jako pokvarena i kao majka i kao supruga; radi sve po svojem, suprotno od volje svoga muža. Ali ona zna nešto za što Izak vjerojatno ne zna: na porodu joj je Bog za sinove rekao da su njih dvojica dva različita svijeta, i da će stariji služiti mlađem. Poslanica Rimljanima nam jako dobro opisuje koliko je važna Božja volja, a ne ono što se nama sviđa, jer ondje Bog kaže da on izabire koga on hoće i čini sa svakim kako on hoće; tako kaže da je Jakova volio, a da Ezava nije volio. Rebeka je izabrala vršiti volju Božju, a to je ono što nas čini svetima, pogotovo u situacijama kada znamo što je volja Božja, a drugi to ne znaju zato što su se navezali na bližnje pa vide samo ono što žele ili mogu vidjeti. U ovim se odnosima vidi kako je ona zapravo u teškom položaju jer jedina zna Božju volju i za nju se želi boriti, dok su ostali slijepi jer ni ne dopuštaju znati Božju volju niti znaju da njihova volja nije i Božja. Ovo je dobra slika i nas današnjih vjernika, koji mislimo da smo, samo zato što idemo u crkvu, uvijek u Božjoj volji, a da to nismo ni uskladili s Riječi Božjom.
Jakov – na prvu ga vidimo kao prevaranta, ali zapravo…
Na prvi mu pogled odmah stavljamo etiketu prevaranta ili neposlušnog sina koji je i lažljivac i varalica. Ali ako je Rebeka prenijela svoje proroštvo Jakovu, onda je on mogao znati da volja njegova oca Izaka nije u skladu s voljom Božjom, dok njegova majka radi ono što treba. Po njegovu karakteru vidimo da je on borac: ulazi u sukobe, ne skriva se, spreman je na suradnju, pokazuje hrabrost u situaciji koja je vrlo složena i teška, vjeran je, koristi se sredstvima koja mu trebaju da ispuni Božju volju, ali ne zbog svoga interesa nego jer ima dobar motiv; ne pokazuje da je lakom i da pod svaku cijenu želi samo blagoslov… Ukratko, njegov karakter pokazuje da će on moći odgovorno i vjerno izvršiti sva obećanja koja se nalaze u blagoslovu. On će moći vladati svojom braćom i svojim plemenom, moći će se nositi s teretom vlasti jer će mu se plemena klanjati. Jasno, u daljnjem se tekstu vidi što će on još sve morati riješiti sam sa sobom, gdje će još ‘platiti’ jer je izranjen, odbačen…
Što možemo naučiti iz ovog teksta
Meni se ovdje jako mijenja slika o ljubavi koju mi imamo i kako je doživljavamo.
Ako ne znamo cijelu priču, izgleda da Izak ima pravu ljubav, da je odvažan i da dobro upravlja svojom obitelji, dok bismo za Rebeku rekli da je izrazito negativna osoba.
Ali kada pogledamo tko od njih vrši Božju volju i kako je odvažan jer ima dobar motiv, dakle vršiti Božju volju, što zapravo jest prava ljubav jer Bog je ljubav, onda vidimo da je Izak dosta navezan i da zbog toga nema dobar vid (unutarnji) i da je njegova ljubav površna, ljudska. Dok za Rebeku naprotiv možemo reći da je slika prave odvažne ljubavi i vjere u Boga.
Pridružite nam se! Više o „Školi molitve” možete saznati ovdje!
Autor: Mario Halužan
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
