„Gle u dlanove sam te svoje urezao.” (Iz 49,16)

Ovo su Božje riječi i ja ih prihvaćam. Vjerujem im i zastajem pred tim saznanjem.

Otvaram ruku i promatram svoj dlan. Zamišljam kako bi me boljelo da počnem rezati ili urezivati po njemu. Bože moj, je li Tebe boljelo kad si me urezao? I ako je boljelo, Ti si me ipak urezao. Znam da zaljubljeni urezuju svoja imena. Znači li to da je Bog u mene zaljubljen?

Biti urezan u dlanove svog Stvoritelja – pa to znači da sam mu važna, da me neće zaboraviti. Znači da sam uvijek s Njim, da sam dio Njega. On u svakom trenutku korača sa mnom. On me nosi.

Urezana – ma ne mogu mu čak ni ispasti iz ruke. Ne može me nitko izbrisati; ono što je urezano ostaje zauvijek. Božja sam zauvijek.

On je tako htio. On je tako zamislio. Ja sam dio Božje zamisli.

Katica Jakumetović