Foto: Shutterstock

Nedavno sam negdje pročitala da ljubav svog života ne možemo kupiti niti ju dobiti silom, ali ju možemo izmoliti. I da, to je uistinu tako! Ja sam ljubav svog života izmolila po zagovoru svetog Josipa. Još kao djevojčica maštala sam o braku, djeci i o svojoj vlastitoj obitelji i oduvijek sam osjećala da me Bog poziva na to.

„Bože moj, hoću li ikada više moći nekome istinski vjerovati?”

U tinejdžerskoj dobi počele su se javljati prve simpatije a kasnije, u zrelijoj dobi, i moje prve ljubavi (barem sam tako mislila). Svoje najveće ljubavno razočaranje doživjela sam u 28. godini. Povrijedio me je mladić kojeg sam smatrala svojim budućim mužem i nekim s kime ću osnovati svoju vlastitu obitelj. Osjećala sam kao da se je u jednom trenutku srušio cijeli moj svijet, sve ono za čime sam čeznula, o čemu sam sanjala… U glavi mi je uvijek iznova odzvanjalo ono ključno pitanje: „Bože moj, hoću li ikada više moći nekome istinski vjerovati?”

Uslijedilo je vrijeme samoće što mi je tada i odgovaralo, jer mi je trebalo vremena da sve prebolim budući da sam po prirodi vrlo emotivna osoba. Vrijeme je prolazilo i ništa se po pitanju ljubavi nije događalo. Ušla sam u zrelije godine, a okolina i rodbina započeli su s pitanjima i savjetima: „Kad misliš pronaći dečka? Kada ćeš se više udati? Budi manje izbirljiva! Moraš više izlaziti, jedino ćeš tako nekoga upoznati…” Moram priznati da sam primijetila da me nekolicina njih i „otpisala”, misleći kako se nikada neću skrasiti. A ja? Ja sam čvrsto vjerovala u dragog Boga i njegove planove sa mnom.

Molitva za budućeg supruga

Budući da se je sveti Josip uvijek posebno častio u mojoj obitelji, odlučila sam upravo njega uzeti za svoga zaštitnika i zagovornika. Počela sam moliti konkretno – ne samo za budućeg mladića već i za budućeg supruga. Tu i tamo znalo je doći do nekog novog poznanstva, ali uvijek neko novo, veće ili manje razočaranje. Bilo je i onih koji su htjeli vezu bez obaveza što kod mene, koja sam odgajana u katoličkoj obitelji, nikada nije dolazilo u obzir. Uvijek sam znala što uistinu želim, a to je veza u čistoći i bila sam čvrsta u svojoj odluci.

Tijekom jedne devetnice srela sam susjeda nakon dugo vremena koji mi je započeo priču o svom kolegi i o tome kako bi nas volio upoznati. Obuzeo me je nekakav strah bez opravdanog razloga. Odbijala sam bilo kakvo upoznavanje, misleći kako mi nije potrebno još jedno razočaranje u nizu. Očito su to bile posljedice mojih prijašnjih loših iskustava. No, susjed je bio uporan i hvala mu na tome. Pristala sam na kavu s dotičnim mladim gospodinom. Naš prvi susret bio je vrlo ugodan i sjećam se da sam se vratila kući puna pozitivnih dojmova, ali unatoč tome nisam se htjela previše zanositi. Ovoga sam puta odlučila biti oprezna. Uslijedila je naša druga kava, pa treća, četvrta… Uviđala sam kako imamo dosta zajedničkih interesa, svidjeli su mi se njegovi pogledi na svijet, stavovi, razmišljanja… Kako je vrijeme odmicalo, bila sam sve više sigurna kako je on onaj pravi za mene, poslan od svetog Josipa.

Bog nam daje puno više nego li možemo zamisliti ili moliti

Živjeli smo u čistoći i nakon godinu dana veze odlučili smo se za brak. Trenutno smo godinu i pol dana u sretnom i blagoslovljenom braku, i svaki dan zahvaljujem svetom Josipu na divnom mužu koji me neizmjerno voli, poštuje i cijeni. U prosincu ove godine očekujemo prinovu u našoj obitelji, koja je također izmoljena. Saznali smo da je djevojčica i odmah smo se složili oko imena – zvat će se Josipa. Upravo po svetom Josipu, zbog kojeg danas živim svoj san. Moram priznati da tek sada sebe doživljavam kao cjelovitu osobu, u potpunosti ostvarenu, zahvalnu i doista sretnu. Istina je da nam dragi Bog daje uvijek puno više nego što mi možemo zamisliti ili moliti.

Na kraju savjetujem svima da se s pouzdanjem obrate sv. Josipu i bit će vam darovane izvanredne i brojne milosti. I sveta je Terezija Avilska rekla: „Tko ne želi posve vjerovati, neka jednom pokuša i potpuno će se u to uvjeriti!”

Izvor: Duhos.com