Aktualnosti

IZAŠAO JE NOVI BROJ BOOKA!O čemu ovisi naša vječna sudbina

O čemu ovisi naša vječna sudbina

Život je mnogo lakši uz osobu /Osobu punu ljubavi i poštovanja

U svojem tjelesnom životu imamo neodoljivu potrebu zaljubiti se u nekoga, osvojiti tu osobu i s njome provesti život. To se zaljubljivanje događa ili trenutno, na prvi pogled, ili do njega dolazi kroz proces upoznavanja. Što u nama utječe na to da nam se neka određena osoba tako svidi? Koliko je tome doprinio njezin fizički izgled, koliko njezine sposobnosti i talenti, koliko kvaliteta njezina srca? Zemaljski je život mnogo lakši ako ga živimo uz osobu koja je puna ljubavi i poštovanja, bez obzira na sve kušnje kroz koje prolazimo.


Je li moguće da nam se to zaljubljivanje dogodi s Isusom? On sâm se u Bibliji predstavlja kao naš vječni zaručnik. Milijuni ljudi širom svijeta, uključujući moju malenkost, mogu posvjedočiti kako su se, kad su ga osobno susreli, zaljubili u njega neusporedivo jače nego što nam se to može dogoditi na ovozemaljskoj razini. To je trajalo izvjesno vrijeme i bili smo spremni odreći se apsolutno svega samo da ostanemo s njime. To je mnoge od nas potaklo da neprestano tražimo njegovo lice, tj. da ga što bolje upoznamo, kroz razmatranje Biblije, molitava i liturgije. Oni koji ga pronađu u razmatranju Riječi i u sakramentima, spremni su odreći se svega kako bi zadobili vječnost s njime.

Želiš li biti blizu Bogu u vječnosti, nastoj mu biti blizu sada

Jednog će dana naš zemaljski život završiti i svi ćemo ugledati Boga i svatko će od nas poželjeti provesti vječnost s njime; svi ćemo shvatiti da je on taj koji može zadovoljiti naše najdublje potrebe za ljubavlju, prihvaćenošću, poštovanjem. Svi ćemo znati da je on otac koji nas je stvorio iz ljubavi. Svi ćemo mu htjeti biti što bliže, no ta želja neće svima biti ispunjena jednako.

U Božjem kraljevstvu – ono je neizmjerno veliko, i u njemu ćemo imati poziciju koju smo si priskrbili sami, svojim ovozemaljskim životom – naša će sreća ovisiti o tome koliko smo mu blizu. Želimo li biti blizu Bogu u vječnosti, nastojmo mu biti blizu sada, u ovozemaljskom životu.

Zastanimo i na trenutak razmislimo: je li moguće da ćemo se zaljubiti u Boga čim ga ugledamo u trenutku smrti? Ako smo spremni na susret s njime, onda je smrt nešto najbolje što nam se može dogoditi.

Zašto smo ovdje?

Htio bih da još malo razmislimo. Često olako preskačemo činjenicu da smo stvoreni u vječnosti, tj. da nas je Bog iz vječnosti poslao na kratko ovozemaljsko putovanje. Zašto smo ovdje? Bog je htio imati svoje kraljevstvo u kojem će biti najrazličitijih vrsta službi, položaja vlasti i časti, no htio je da nitko nikome, poput palih anđela, ne bude zavidan. Budući da je plan sa zemaljskim rajskim vrtom propao, Bog nam daje život na zemlji, u kojem mi sami određujemo svoju vječnu sudbinu. Sami nismo mogli birati ni jedan uvjet dolaska na ovaj svijet, no sami biramo gdje ćemo završiti. Naša vječna sudbina ovisi o tome koliko ćemo vjerovati Bogu, a koliko ćemo mu vjerovati ovisi o dvije stvari: 1) o tome koliko smo ga osobno upoznali i 2) o tome kakav smo osobni odnos s njime uspostavili. U ovom životu nismo sami već je i Bog s nama. On nam nudi život u izobilju, ali nam se ne nameće. Đavao nam, za razliku od života u izobilju, nudi uspjeh i, za razliku od Boga, neprestano nam se nameće. Mi bismo vjernici trebali prepoznavati razliku između života u izobilju i uspjeha. Isus je svojim apostolima jasno rekao da ako žele biti prvi, ako žele primiti ono što im on nudi (život u izobilju), tada trebaju biti najmanji, tj. trebaju biti svima sluge. Đavao nam govori da ako želimo živjeti dobro (biti voljeni i prihvaćeni od drugih), trebamo biti u nečemu uspješni, u nečemu prvi, najbolji ili ispred drugih. Život u izobilju je život u plodovima Duha: život u ljubavi, miru, radosti, blagosti, nježnosti, ustrajnosti, postojanosti, dobroti, gostoljubivosti, krotkosti… Život u izobilju ne bježi od životnih poteškoća jer su i one prilika za sakupljanje nebeskog blaga praštanjem, prihvaćanjem, strpljivim podnošenjem, ljubavlju prema neprijateljima, neumornim svjedočenjem… Ako želimo doći do toga, tada se moramo odreći želje za uspjehom. Ne možemo htjeti jedno i drugo, ne možemo stići i jedno i drugo. Učiti i raditi trebamo i u tome moramo biti što bolji, no ne zato da bismo bili superiorni nad drugima već zato da bismo druge blagoslivljali. Ako u vječnosti zaista želimo biti blizu Bogu, moramo biti spremni poći za Isusom koji je put u nebo. On nam je zajamčio da ćemo, krenemo li ozbiljno za njime, imati velikih problema i da ćemo na kraju doživjeti njegovu sudbinu: vlastita će nas Crkva osuditi, kao što se je to dogodilo mnoštvu velikih svetaca. Umjesto nagrade i priznanja, umrijet ćemo prezreni.

Počnimo razmišljati (razmatrati)

Ovdje ću stati. Sve ste to već zasigurno čitali i znali, ali to neće imati nikakva utjecaja na nas ako ne počnemo razmišljati. Dokle god je naša pobožnost lišena razmatranja, đavao može mirno spavati i može likovati nad nama – jer umrijet ćemo isti, jednako daleko od Boga (jednako neobraćeni) kao što smo bili na početku (ili možda još i prije) uvjereni kako smo vršili volju Božju a kako nam On, unatoč tisućama naših misa i nebrojenim izgovorenim molitvama, iz nekog svojeg razloga nije dao novo srce, kojim bismo mogli povjerovati da ćemo ga nakon smrti ugledati i u nj se vječno zaljubiti. A oni kojima je dao, „zasigurno ni nisu pravi katolici, već nekakvi pentekostalci iʼ kakʼ se već zovu” – zaključit će neki.

Mi Kristofori (nismo ʽpentekostalciʼ, već smo pravi, čistokrvni katolici : ) već nekoliko godina održavamo tečaj razmatranja Božje riječi i sada smo započeli s tečajem razmatranja otajstava krunice, pa ako ne možete naći nikog kompetentnijeg (ili jeftinijeg : ), riskirajte i javite se nama.

Želim nam da vrijeme došašća provedemo mnogo više razmišljajući, a manje pričajući. Želim Vam sretan i blagoslovljen Božić, Božić s novim srcem!

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh