Katekizam Katoličke Crkve (KKC)

Abraham, otac svih vjerujućih

Foto: Kyle Gregory Devaras; Unsplash

Poslušati (»obaudire«) vjerom znači slobodno se podložiti riječi koju smo slušali, jer za njezinu istinitost jamči Bog, koji je sam Istina. Kao uzor takve poslušnosti Sveto pismo nam stavlja pred oči Abrahama. Djevica Marija joj je najsavršenije ostvarenje.

ABRAHAM – »OTAC SVIH VJERUJUĆIH«

U svečanom pohvalnom slovu vjeri Otaca, Poslanica Hebrejima osobito naglašava vjeru Abrahamovu: »Vjerom, pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu; zaputi se, ne znajući kamo ide« (Heb 11, 8). Vjerom se zadrža kao stranac i hodočasnik u Obećanoj zemlji. Vjerom Sara primi mogućnost da začne obećanoga sina. Vjerom je napokon Abraham prikazao za žrtvu svoga sina jedinca. Abraham tako ostvaruje definiciju vjere kako je predlaže Poslanica Hebrejima: »Vjera je već neko ímanje onoga čemu se nadamo, osvjedočenje o zbiljnostima kojih ne vidimo« (Heb 11, 1).

»Povjerova Abraham Bogu, i uračuna mu se u pravednost« (Rim 4, 3). Budući da je bio »jak u vjeri« (Rim 4, 20), Abraham je postao »ocem« svih onih koji vjeruju (Rim 4, 11.18). Stari zavjet bogat je svjedočanstvima o takvoj vjeri. Poslanica Hebrejima hvali uzornu vjeru starih, koji »primiše« po njoj »pohvalno svjedočanstvo« (Heb 11, 2, 39). Ipak »Bog je za nas predvidio nešto bolje«: milost da vjerujemo u njegova Sina Isusa, »početnika i dovršitelja vjere« (Heb 11, 40; 12, 2).

Izvor:  Katekizam Katoličke Crkve, br. 145-147

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh