Foto: Shutterstock

Taj dvostruki naglasak molitve Mariji našao je povlašteni izraz u molitvi “Zdravo, Marijo”: “Zdravo, Marijo (Raduj se, Marijo)”. Ta molitva počinje pozdravom anđela Gabriela, kojim sam Bog pozdravlja Mariju. Naša se molitva usuđuje preuzeti taj pozdrav Mariji s pogledom koji je Bog svrnuo na svoju poniznu službenicu, i radovati se radošću koju On u njoj nalazi. “Zdravo milosti puna, Gospodin s Tobom”: te dvije riječi anđelova pozdrava uzajamno se objašnjavaju. Marija je puna milosti jer je Gospodin s njom. Milost kojom je ispunjena jest prisutnost Onoga koji je izvor svake milosti. “Raduj se (…) Kćeri jeruzalemska (…) Gospodin je posred tebe” (Sef 3,14. 17a). Marija, u koju Gospodin dolazi nastaniti se, sama je Kći sionska, kovčeg zavjetni, mjesto gdje prebiva slava Gospodnja: ona je “šator Božji s ljudima” (Otk 21,3). “Puna je milosti”, jer je sva predana Onomu koji dolazi nastaniti se u njoj i kojeg će ona darovati svijetu. “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje, Isus”. Poslije anđelova pozdrava usvajamo Elizabetin: “Puna Duha Svetoga” (Lk 1,41), Elizabeta je prva u dugom nizu naraštaja koji Mariju proglašavaju blaženom: “Blažena ti sto povjerova” (Lk 1,45); Marija je “blagoslovljena među ženama” jer je povjerovala u ispunjenje riječi Gospodnje. Abraham je svojom vjerom postao blagoslov za “sva plemena na zemlji” (Post 12,3). Svojom vjerom, Marija je postala majka onih koji vjeruju. Zahvaljujući njoj svi narodi zemlje primaju Onoga koji je sam Božji blagoslov: Isusa, “blagoslovljeni plod utrobe njezine”.

Izvor:  Katekizam Katoličke Crkve, br. 2676

Priredio Danijel Katanović; Book.hr