Svjedočanstva

PRIČA O OBRAĆENJU

Iz dnevnika djevojke koja je sa 13 godina počela prodavati svoje tijelo, a onda se je obratila i zaljubila u Krista Kada tko ponovno otkrije Boga, želja da ga susretne postaje „glad“ i „žeđ“…

Iz dnevnika djevojke

Foto: Shutterstock

 

Pastoral „oslobođenja“ dotiče prakticirajuće vjernike, neprakticirajuće vjernike, ali i ljude udaljene od svake religioznosti. U svakom slučaju potrebno je istinsko „obraćenje“, odnosno zaokret koji nabolje mijenja odnos s Bogom.

Sv. Augustin (IV. stoljeće) ostao je zapamćen kao „veliki obraćenik“. U knjizi „Ispovijest zapisao je:

Kasno sam Te uzljubio, ljepoto
tako stara i tako nova,
kasno sam Te uzljubio.
Da, jer Ti si bio u meni
a ja izvan sebe
i ondje sam Te tražio.
A ja, nakazan, nailazio sam na
tolike ljepote koje si stvorio.
Bio si sa mnom, a ja nisam bio s Tobom.
Držala su me daleko od Tebe ona stvorenja
koja, da nisu u Tebi, ne bi ni postojala.
Zazvao si me i Tvoj je krik
probio moju gluhoću.
Zabljesnuo si, sijevnuo si
i napokon si izliječio moju sljepoću.
Prosuo si svoj miomiris, a ja sam ga upio
pa čeznem za Tobom.
Dotaknuo si me i sada gorim od želje
da dostignem Tvoj mir.

Obično patnja pobuđuje čežnju za susretom s Bogom. U Starom zavjetu tu čežnju ovako je izrazio Psalam 42:

Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
Žedna mi je duša Boga, Boga živoga;
o, kada ću doći i lice Božje gledati?

Suze su kruh moj danju i noću,
dok me svednevice pitaju: „Gdje ti je Bog tvoj?“
Reći ću Bogu: „Hridino moja, zašto me zaboravljaš?
Zašto obilazim žalostan, pritisnut dušmanima?“

Kosti mi se lome od poruge neprijatelja
dok me svednevice pitaju: „Gdje ti je Bog tvoj?“

Što si mi, dušo, klonula
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti,
spasenje svoje, Boga svog!

Pismo djevojke

Tako je tu istinu u naše vrijeme izrazila Cathy, koja je u dobi od trinaest godina počela prodavati svoje tijelo te se, poslije promašene adolescencije, priključila Zajednici „Lav iz plemena Judina i žrtvovani Jaganjac“ i 29. studenoga 1979. zapisala u svojem dnevniku riječi goruće ljubavi prema Kristu.

Gospodine moj i Bože moj, sve moje, jedino ufanje moje,
ljubljeni moj Gospodine, preklinjem Te da me privineš na svoje Srce, preklinjem Te da na moje srce položiš svoju ruku koja liječi i puna je ljubavi.
Gospodine, ne mogu živjeti ovaj život, a da me ne zahvati očaj.
Gospodine, Ti poznaješ moje srce bolje od ikoga drugoga na ovom svijetu, poznaješ moje snage i moje slabosti.
Znam i želim vjerovati unatoč svemu da si Ti u mojem srcu; što god me snašlo, želim vjerovati da Ti nećeš dopustiti Đavlu da me uništi…
O Isuse, moj Isuse, ljubavi moja, preklinjem Te, uzmi me k sebi, zahvati me u jednom jedinom trenutku… Slomi me, poništi me i privini me na svoje Srce. Isprazni me od svega što me udaljava od Tebe. Čeznem za Tobom, o moj Isuse!

Kada tko ponovno otkrije Boga, želja da ga susretne postaje „glad“ i „žeđ“…

Iz knjige „Što s đavlima i vračarskim urocima?” talijanskog egzorcista Raula Salvuccija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh