Intervju

RAZGOVOR S VLASNIKOM PIVOVARE OSIJEK

Ivan Komak: Došao sam u pivovaru poput Davida, od koza i ovaca, želeći da zajedno napravimo čudo Povodom blagdana sv. Josipa Radnika, u Osijeku smo posjetili gospodina Ivana Komaka, vlasnika Pivovare Osijek, s kojim smo razgovarali o njegovu životu, vjeri i profesionalnom putu. U nastavku vam donosimo reportažu iz grada na Dravi

Ivan Komak: Došao sam u pivovaru poput Davida, od koza i ovaca, želeći da zajedno napravimo čudo

Na istoku Hrvatske, u gradu na Dravi – Osijeku, smještena je poznata osječka Pivovara, s tradicijom dugom 354 godine. Danas se na čelu Pivovare nalazi gospodin Ivan Komak, kojega smo posjetili u Osijeku i razgovarali o njegovu životu, vjeri i profesionalnom putu.


Gospodin Ivan podrijetlom je Slovak, što s ponosom ističe. Suprug je i otac dvoje djece, a danas živi u Jelisavcu, selu tridesetak kilometara udaljenom od Osijeka, s većinski slovačkim stanovništvom. Ponosan je, kako nam priča, na svoje naslijeđe, zahvalan na svemu što mu je Bog darovao pa i na one teže trenutke koje je proživio devedesetih godina prošloga stoljeća, kada je neko vrijeme bio nezaposlen.

Roditeljski primjer

Svoj profesionalni put započeo je, kako nam priča, radeći teške poslove. Još kao 13-godišnjak ostao je bez oca, u roku od 15 mjeseci preminule su mu dvije sestre i brat, a kasnije i majka. S ljubavlju se i zahvalnošću prisjeća svojih roditelja, koji su ostavili velik trag u njegovu životu:

„Jako sam volio svoga oca. Nikada me nije udario. Volio bih da znam odgajati svoju djecu kao što su to radili moji roditelji. Bili su seljaci. Odgajali su nas riječju i ljubavlju, to je bila njihova glavna metoda. Nikada nas nisu tukli. I kada sam imao 13 godina, otac me je još uvijek nosio u krevet. A danas je najveći naglasak na novcu, nažalost.“

Ivan Komak i naša novinarka Vedrana Prka

 

Gospodin Komak s nama je podijelio i jedan zanimljiv događaj koji je doživio još kao dijete. Nakon što je njegov otac preminuo, sanjao ga je i u snu pitao zna li kad će mu umrijeti majka, na što mu je otac odgovorio da će to biti za sedam godina. U međuvremenu se oženio, dobio sina i kćer, a prije nego li je njegova majka preminula, svjedočio je jednom posebnom trenutku:

„Moja supruga i majka bile su u lošim odnosima. Kada sam došao k njoj u bolnicu, unatoč svemu, rekla mi je da se nikada ne rastajem, da imam lijepu ženu i dvoje djece. Ona ju nije mrzila, već je molila za oprost i rekla mi da se nikada ne rastajem. Nekoliko trenutaka prije smrti, supruga je otišla kod mame. Ni danas još ne znam o čemu su razgovarale, ali su se pomirile. Majka je taj dan preminula.“

Profesionalni put

Premda je danas poznat kao vlasnik Pivovare Osijek, gospodin Komak prošao je trnovit put do pozicije na kojoj se nalazi danas. Sedamdesetih je godina radio na ribnjaku, koji je devedesetih godina, kada je došlo do privatizacije, želio i kupiti, no u tome nije uspio. Potom se, kako nam priča, zaposlio u našičkoj cementari, koju također nije uspio kupiti. Na koncu se zapošljava kao vozač u Pivovari Osijek, koju je kasnije kupio, tj. postao njezin većinski vlasnik. Politika mu je kasnije oduzela pivovaru i trebalo mu je 10 godina sudskih procesa da ju dobije natrag.

Bilo je to teško razdoblje za njega, a ta cijela situacija utjecala je i na njegovo zdravlje.

Nakon što mu je pivovara vraćena, optužen je da ju je oštetio a zbog toga je proveo i mjesec dana u pritvoru. Događaj su popratili brojni mediji, a gospodin Komak naposljetku je oslobođen svih optužbi:

„Molio sam tri krunice dnevno; bio sam veseo, skakao kao David pred Kovčegom. Svi koji su bili protiv mene gledali su me i nisu mogli vjerovati. Mislim da svako zlo ima svoje dobro. Ništa nije bezveze. Što te ne ubije, to te ojača. Time smo ojačali i ja i moja obitelj.“

Pivovara Osijek

 

„Onaj koji je dobio manje, može biti sretniji od onoga koji je dobio više“

„Mnogo znanja, mnogo briga“, govori nam gospodin Komak i dodaje: „Onaj koji je dobio manje, može biti sretniji od onoga koji je dobio više. Koliko smo talenata dobili, toliko ćemo ih morati koristiti. Kad si odgovoran, nemaš slobode. Kada nisi, imaš ju.“ Na pitanje u čemu je tajna njegova uspjeha, odgovara nam da je to Bog. Kaže, do sada je već dovoljno napravio, ali otvoren je i za još poneko čudo ako će ga Bog njime iznenaditi. Iako bi, kako nam priča, volio da sve to bude na korist drugima ali i njima za primjer.

Iako je danas vjernik, nije oduvijek živio vjerničkim životom. Dvadesetak godina nije išao u crkvu, bio je imućan i poznat, imao svoj nogometni klub i bio okružen ženama. Tada mu Bog nije trebao. Njegov se život, točnije odnos prema Bogu, počeo mijenjati upravo tih 90-ih godina, kada je ostao bez posla. Tražio je Boga, ali tada nije imao vremena za njega:

„Znao sam da Bog postoji. Ali pitao sam se koja je vjera prava. Trebao sam otvoriti sedam vrata dok nisam došao do svetog Antuna. Znači ipak bi moj svetac trebao biti sv. Antun. Inače se volim moliti za zagovor Ivanu Krstitelju, Ivanu apostolu. Krstitelj je najveći između rođenih od žene a apostol je miljenik Isusov.“

S nama je podijelio i svjedočanstvo iz Pleternice, kada je bio na svetoj ispovijedi:

„Jednom sam bio na ispovijedi u svetištu Gospe od Suza u Pleternici. Okupilo se je oko 30 tisuća ljudi. Stajao sam u redu, iza mene je bila moja kći. Na toj sam ispovijedi bio 45 minuta! I taj svećenik, moj imenjak, mi na kraju reče: ‘E, moj, Ivane, svi su došli tražit’; nitko nije došao ništa dat’. Moramo dati sebe da bismo primili.’ Kako piše u Bibliji: ‘Čisto srce stvori mi, Bože…’“

Kapelica u dvorištu pivovare

Prije nekoliko godina gospodin Komak odlučio je u dvorištu Pivovare podići kapelicu posvećenu Božanskom Milosrđu. Premda nisu svi na njegov potez gledali s odobravanjem, on nam priča:

„Mnogi mi znaju, kad im nešto kažem – i moj sin među njima – reći: ‘A, kakav si ti bio!’ A ja odgovorim: ‘Jesam, bio sam, ali više nisam.’ Ne kažem da sam savršen. Trudim se. I nastojim vjeru pokazivati djelom, ne riječima. Dragi Bog mi je dao da znam raditi, da ljudi gledaju. Primjer je najbolji način. No dobili smo različite sposobnosti. Svi smo dobili nešto drugo. Ono što sam dobio, to činim. Ne kažem da ne molim za više – uvijek molim za više. A dragi Bog zna što nam treba. Mi bismo si možda natovarili nešto što ne bismo mogli nositi.“

Kao vjernik, priča nam, odlazi i na hodočašća. 2008. godine hodočastio je u Mariju Bistricu, a tada je i pokojni papa Ivan Pavao II. posjetio Hrvatsku i bio ondje. Godinu poslije bio je i u Lurdu. Tijekom toga je hodočašća, priča nam, naučio moliti krunicu. Zatim je bio u Fatimi, Rimu, Svetoj Zemlji, a hodočastio je i Padru Piju.

U kapelici posvećenoj Božanskom Milosrđu

 

Tipičan radni dan

Tipičan dan u životu gospodina Komaka započinje jutarnjom svetom misom, što mu je posebice važno kada je suočen s različitim poteškoćama. Onda odlazi na posao gdje ga čekaju brojne obaveze:

„Prodaja, računi jer preko mene ide i prodaja i marketing i financije i sva ulaganja. Moje je da kontroliram i savjetujem. Volim otići do crkve, i prošetati se parkom. I kad dođem u neko mjesto, to mi je na prvom mjestu. To me ispunjava. Volim se družiti s ljudima.“

Kao privrednik, gospodin Komak dobro je upoznat sa stanjem u hrvatskom gospodarstvu. To je ozbiljna i važna tema, posebice danas, kada brojni mladi odlaze iz zemlje. Naš sugovornik tvrdi da su ljudi ti koji se trebaju promijeniti. Tvrdi da se odgovorni ne bave važnim stvarima, već su u prvom planu one manje bitne:

„Kad ste čuli u Saboru da se konkretno poziva na rad i gradnju? Trebamo se pokajati i moliti Boga za pomoć. A koga čujemo u Hrvatskoj da to govori? Svi se moramo mijenjati: od dolje do vrha. Trebamo moliti za obraćenje i jedinstvo. I to treba netko govoriti.“

Svjestan je da i mi, koji se deklariramo vjernicima, trebamo više moliti i vjerovati, a manje kritizirati. Kada čuje kako neki ateisti kritiziraju Crkvu, koju sačinjavamo svi mi, bude mu teško, ali, kako kaže, svjestan je da su u pravu. Lako je, priča nam, biti vjernik u crkvi. Premda to nije jednostavno, vjeru trebamo – prvenstveno svojim životom – svjedočiti i izvan crkve, u društvu u kojem se krećemo. S ljubavlju, istinitošću, iskrenošću, vjerom, kaže, mogu se napraviti čuda. Danas se moli da živi za Božje, za nebesko, a ne za ovozemaljsko.

„Sve mi je Bog dao; što je moje?“

Gospodin Komak svojim donacijama podupire i evangelizaciju. Na pitanje zašto se odlučio na to, odgovara nam:

„Volim da su ljudi sretni. I to je podupiranje tek početak. A ne znam što će biti. Možda ću na kraju svog života podijeliti većinu svog imanja. Vidjet ćemo što će biti. Volio bih da su ljudi oko nas sretniji. Gledam ovako: sve mi je Bog dao; što je moje? Moje je da mi je Bog dao mir, zadovoljstvo i – ljubav. A mira nema bez vjere, ljubavi i praštanja. I zbog toga to ja činim.“

Zbog činjenice da mladi danas, a i stariji, bježe u različite ovisnosti – tako i u alkoholizam, alkohol je poprimio negativne konotacije. Gospodin Komak nam priča i da se „borio sa samim sobom“, ali je ipak želio raditi nešto korisno.

Ivan Komak, vlasnik Pivovare Osijek

 

„Bog, život, posao, vjera – sve je to vezano jedno za drugo“

Živeći svakodnevni život, gospodin Komak svjestan je koje vrijednosti treba njegovati. Smatra da je ipak najvažnije dijeliti ljubav. Na sve što ima u životu gleda kao na darovano od Boga, da bi mogao služiti drugima. Kako kaže, došao je poput Davida, od koza i ovaca, ovdje gdje danas jest i želi da zajedničkim snagama naprave čudo. A da bi se to postiglo, treba biti ustrajan, iskren, korektan i pošten. Rado se sjeti primjera svoje majke, koja je bila jednostavna žena – govorila je, kako kaže, da je svaki dobar posao molitva. Kad bi pšenica dobro urodila, svinja se oprasila, krava otelila, ona bi rekla: „Ja sam sretna, ja sam zadovoljna”.

Vjeruje da mu je dragi Bog, kao što je i apostolu Pavlu, dao da prođe mnogo toga, a tek danas to u potpunosti shvaća i na to gleda sa zahvalnošću. U svojih sedamdesetak godina života, prošao je sve „životne fakultete“, a ono što je zaključio vrlo je jednostavno: „Bog, život, posao, vjera – sve je to vezano jedno za drugo.“

Na kraju našega razgovora, preostalo nam je pitati gospodina Komaka koje mu je pivo, od svih koje proizvode, najdraže. Rekao nam je:

„Volim nefiltrirano pivo. Planiramo dati u prodaju takvo pivo koje ima rok najmanje sedam dana, ili da barem bude nepasterizirano koje traje do mjesec dana. Posebno mi je drago to što ljudi govore da je naše pivo dobro, da nakon što ga čovjek popije, ne boli ga glava. To nešto znači.“

Razgovarala Vedrana Prka

Priredila Gabriela Jurković

Foto: Krunoslav Fučkor

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh