Foto: Pixabay

Dodirujemo Boga tijekom euharistije, a on nas dodiruje tijekom pričesti. U tom dodiru, jedenju njegova Tijela, dodirujemo se s onim koji je prvorođeni od mrtvih (Kol 1, 18).

„Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: ‘Hoću, očisti se!’ I odmah se očisti od gube.“

(…)Isusov je dodir uvijek imao preobražavajuću moć, pa bilo to i u smislu ozdravljenja, kao što se, primjerice, dogodilo u slučaju gubavca: „Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: ‘Hoću, očisti se!’ I odmah se očisti od gube.“ (Mt 8, 3)

Isus dodirom vraća vid: „A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: ‘Vjerujete li da mogu to učiniti?’ Kažu mu: ‘Da, Gospodine!’ Tada se dotače njihovih očiju govoreći: ‘Neka vam bude po vašoj vjeri.’“ (Mt 9, 28 – 29)

Dodir nas oslobađa straha, koji je u temelju čovjekova odnosa prema svemu. Čak je i preobraženje na gori Taboru u učenicima pobudilo strah, kojega ih je oslobodio Isusov dodir: „Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: ‘Ustanite, ne bojte se!’“ (Mt 17, 7)

‘Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.’

Ne možemo zaboraviti ozdravljenje žene koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja. Ta se žena kriomice približila Isusu i povukla ga za njegovu halju, što je za posljedicu imalo da je prestala krvariti: „Mislila je: ‘Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit ću spašena.’ I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravila od zla. Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izišla sila pa se okrenu usred mnoštva i reče: ‘Tko se to dotaknu mojih haljina?’“ (Mk 5, 28 – 30)

„Donosili mu dječicu da ih se dotakne…“

I vjerojatno je najdirljivije bilo kad je dodirivao djecu, blagoslivljao ih i uzimao u naručje. U tim se gestama ukazivala sva njegova božanska nježnost, daleko osjetljivija i suptilnija od ljudske: „Donosili mu dječicu da ih se dotakne, a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: ‘Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.’ Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.“ (Mk 10, 13 – 16)

Taj je Isusov dodir dakle imao, ne samo karakter opipljivosti čina uskrsnuća nego i bliskosti (izbavljenja iz usamljenosti), ali također i karakter ozdravljenja od nevjere, koja je bila nešto mnogo opasnije od smrti, gube ili sljepoće.

Iz knjige „Valovi milosti“ Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

VELIKA AKCIJA! Do 18. prosinca 2022., knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni za 60 umjesto 100 kuna – ovdje.