Foto: Screenshot | Facebook

Oni, pojedinci, postaju Dvanaestorica. Ima ih dvanaest. Izabrao je Dvanaestoricu. Ustanovio je Dvanaestoricu. Kao što Bog stvara svoj narod. “Sada ovako govori Jahve, koji te stvori, Jakove, koji te sazdao, Izraele: Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj.“ (Iz 43,1)

To je poput porođaja, jednog novog stvaranja. Prije su bili pojedinci, s najrazličitijim osobnim pričama. Sada postaju nešto drugo. Postaju više od zbroja pojedinaca.

Nešto drugo.

Zajednica, grupa, Crkva, Dvanaestorica. Nisu združeni zajedničkim interesima ili idejama. Uopće. Dovoljno je pročitati popis pozvanih, Dvanaestorice.

Spaja nespojivo

Isus uspijeva okupiti ribare i književnike, konzervativce i javne grešnike, smutljivce (Boanergese, op. prev. Isus daje Jakovu i Ivanu, Zebedejevim sinovima, nadimak „sinovi groma“ vjerojatno zbog njihove revnosti i naglosti) i one revne.

Ništa i nitko ne bi mogao spojiti takvu mješavinu osobnosti. I od nje učiniti kohezivnu grupu. Nitko.

Samo Učitelj.

Poziva ih i ustanovljuje Dvanaestoricu. Dvanaestoricu kao što ima dvanaest mjeseci u godini. Poput broja izraelskih plemena. Dvanaestoricu kako bi označio puninu. I, neka nas ne iznenadi, evanđelistima, zapravo, nije važno tko su ta Dvanaestorica. Nije riječ o osobnoj iskaznici, već o novom identitetu, transformaciji, promjeni.

…nastanak jedne nove stvarnosti utemeljene na čvrstim temeljima onih koji su slijedili Gospodina još od početka…

Tri izvještaja koje imamo u sinoptičkim evanđeljima u konačnici povezuju različita imena, primoravajući one koji su kasnije pristigli, na velike napore kako bi se broj apostola uvijek vratio na dvanaest: Tadeja, na primjer nema ni u Lukinu ni u Matejevu evanđelju, u kojima se, naprotiv, pojavljuje Juda Jakovljev, odakle potječe i poistovjećenje Jude s Tadejem.

…nova stvarnost, nova punina, novi Izrael.

Kroz povijest smo uvelike naglašavali tu razliku između apostola, isključivo njih dvanaest te ostalih učenika i učenica. Vjerojatno je namjera evanđelista bila staviti naglasak na nastanak jedne nove stvarnosti utemeljene na čvrstim temeljima onih koji su slijedili Gospodina još od početka (otuda potreba da se Juda zamijeni u Djelima apostolskim 1,21-22).

Namjera Gospodina i Marka/Petra nije dati popis imena nego ukazati na novu stvarnost, novu puninu, novi Izrael.

Ti muškarci i te žene, ti učenici i te učenice, svi zajedno, postaju nešto novo, novi narod, i to ne zahvaljujući svojim kvalitetama ili nastojanjima već na temelju toga što su pozvani, okupljeni, određeni, stvoreni. Ustanovio ih je Dvanaestoricu.

Vidim to

I danas vidim to čudo. Pogledajte, na primjer svoje zajednice. Pogledajte svoju grupu kojoj pripadate. Pogledajte svoju župu. Različite osobe, ponekad toliko različite da naizgled djeluju nespojivo. Nismo izabrali sami sebe, izabrani smo za nešto drugo. Zajedno je beskrajno bolje od zbroja pojedinaca.

Jer Bog djeluje. Jer djeluje Duh koji sve čini novim.

Iz knjige „Ovce“ autorâ Paola Curtaza. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.