Foto: Shutterstock

Kako ja, koji nisam teolog, pomažem otkriti istinu onima koji ne vjeruju da je kršćanstvo prava vjera

Često dolazim u kontakt s osobama koje ne vjeruju da je kršćanstvo prava vjera, ali i s onima koje vjeruju, ali imaju ozbiljnih problema s pojedinim dijelovima Biblije ili s određenim dijelovima kršćanskoga nauka. Što im ja kao netko tko nije teolog kažem? Kako im pomažem da otkriju istine koje sam sâm otkrio prilično kasno osim što im predložim da prionu na težak zadatak čitanja Biblije od početka do kraja?

Imamo na raspolaganju tolike predivne knjige koje nam mogu biti od pomoći, ali čini se da svaka od njih ima određene nedostatke: neke koriste previše znanstven pristup, druge su nepotpune, dok se neke teško čitaju. Obično moram preporučiti više od jedne knjige kako bi osoba dobila cjelovitu sliku, što znatno umanjuje šanse da će pročitati ijednu od njih.

Ne tako davno prijatelj me zamolio da mu pošaljem izvore vezane za apologetiku kako bi ih proslijedio svome polubratu. Znao sam da ćemo, barem u neposrednoj budućnosti, vjerojatno imati samo jednu priliku pa sam morao odabrati knjigu koja će savršeno ispuniti cilj. Iskreno, odgodio sam tu odluku jer se nisam mogao odlučiti između tri ili četiri svoja omiljena izvora. Po mom mišljenju nijedan od tih naslova ne bi sâm po sebi bio dovoljan.

Upravo kad sam se pripremao odustati i preporučiti više knjigâ umjesto jedne, primio sam poruku Franka Tureka u kojoj me moli da napišem recenziju knjige Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist. Nakon što sam pročitao prvih nekoliko poglavlja, shvatio sam da mi je tu knjigu poslala sâma Providnost.

„Konačno – knjiga koja pokriva ovo područje i k tome je izuzetno čitljiva i jasna”

„Konačno”, pomislio sam, „postoji knjiga koja pokriva ovo područje i k tome je izuzetno čitljiva i jasna”. Nakon što sam je pročitao, rekao sam Franku da je to knjiga koju sam čekao, da je to oruđe evangelizacije, da ona objašnjava načela i otkriva istinu na način koji je daleko iznad moje razine. „Nakon što se objavi”, nastavio sam, „moći ću je preporučiti skepticima, onima koji sumnjaju, ili kršćanima koji trebaju dokaze koji će njihovu vjeru dodatno ojačati. Već imam deset osoba kojima ću je dati. Ona je uistinu dar s neba.”

(…) Preporučam svaku knjigu dr. Geislera. Međutim ovu je knjigu i doktor sâm prozvao sveobuhvatnim izvorom namijenjenim svima onima koji se iz bilo kojeg razloga nisu spremni probijati kroz ʽšumuʼ knjigâ. Moram priznati da me ovaj naslov posebno zaintrigirao jer sam dugo prije toga vjerovao kako je zaista potrebno više vjere da bi netko bio ateist. Uistinu je potrebno više vjere kako bi se vjerovalo da su se ljudska bića razvila uslijed slučajnog međudjelovanja molekulâ (koje su i sâme morale nekako nastati) nego da bi se vjerovalo u Stvoritelja. (…)

Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist najbolje od svih knjigâ te tematike osposobljava vjernika da obrazloži, tj. objasni razloge svoje vjere, a ujedno je namijenjena i skepticima koji su otvoreni za istinu. Ova je knjiga neophodno oruđe za evangelizaciju osobito ondje gdje kod nevjernika postoje „intelektualne” prepreke vjeri. Kao što znamo nevjernicima intelektualne prepreke obično služe samo kao izgovor, ali kada se ukloni suština njihovih izgovora, tada se oni razotkrivaju i ne preostaje im ništa drugo nego da se suoče sa svojim stvarnim preprekama, sa svojim stvarnim demonima.

Bi li skočio s najviše zgrade u blizini kako bi potvrdio svoju teoriju?

Naša je postmoderna kultura iskrivila ideju o istini. Ona uči da su istina i moral relativni, da apsolutna istina ne postoji. Među intelektualnom elitom koja prevladava na našim sveučilištima i u medijima ove se ideje smatraju prosvijećenima i naprednima, iako svi intuitivno znamo da apsolutna istina postoji i da, što je još važnije, svi živimo s tom spoznajom.

Ako susretnete nekoga od tih genijalaca, i ako je on uvjeren da je istina društvena izmišljotina koju su izmislili moćnici kako bi zadržali moć, upitajte ga bi li bio voljan potvrditi svoju teoriju tako da skoči s najviše zgrade u blizini. (…)

Sve religije NISU jednake

Čak su i mnoge naše crkve potpale pod utjecaj tih pogrešno upotrebljavanih pojmova tolerancije i pluralizma dopuštajući da se njihova teologija razvodni te da se autoritet Pisma umanji u korist „razvijenih” društvenih ideja o moralnosti: snošljiva je i puna ljubavi samo ona verzija kršćanstva koja propovijeda da su sve religije jednake dok je tradicionalno kršćanstvo, koje se temelji na Bibliji, nesnošljivo, neosjetljivo, isključivo i ne-ljubeće.

No, postavlja se pitanje: Koliko ljubavi imaju oni koji su postali suučesnici u uništavanju istine sâme – u umanjivanju vrijednosti evanđelja? Koliko nježnosti imaju oni koji ljude odvode s puta Života? Kako jedan kršćanin može objasniti Kristovu odluku – odluku da se dragovoljno podvrgne uvredama i ponižavanju svoga tijela, da iskusi kako ga je Otac ostavio, da na svome tijelu primi svu srdžbu Očevu za sve prošle, sadašnje i buduće grijehe čovječanstva, te odluku da podnese neopisivu muku i smrt na križu – ako su svi putevi do Boga jednaki? To je neizmjerna uvreda Kristovu dovršenu djelu na križu! To je namjerna neposlušnost Kristovu naputku da širimo Evanđelje sve do kraja zemlje! Tvrdeći da su sve religije jednake, niječemo sve poticaje za evangelizaciju te Krista činimo lašcem a njegovo veliko poslanje koje nam je povjerio prikazujemo kao beskorisnu farsu.

Isus svakog od nas poziva da širimo Evanđelje

Ne tvrdim da kršćani trebaju evangelizaciji pristupati oštro ili bez poštovanja. Naravno da trebamo poštivati načelo prema kojem su u Božjim očima svi ljudi jednaki, imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu te da se prema njima odnosi na pravedan, uljudan i dostojanstven način. No, ne postoji moralni imperativ koji bi zahtijevao da usvojimo načelo prema kojem su svi sustavi vjerovanja jednakovrijedni. Štoviše, postoji moralni imperativ koji zahtijeva da to ne (u)činimo.

Moramo propovijedati istinu čak i onda kada smo zbog toga nepopularni, čak i onda kada nas optužuju da smo netolerantni ili neosjetljivi, čak i ako zbog toga patimo ili nas progone. Da, moramo evangelizirati blago i s poštovanjem; moramo evangelizirati. Ne smijemo dopustiti da nas „snošljivi” („tolerantni”) utišaju.

Budimo spremni na odgovor svakomu koji od nas zatraži obrazloženje nade koja je u nama – a u tome nam uvelike može pomoći ova knjiga!

(…)

David Limbaugh

Ulomak iz knjige „Nemam dovoljno vjere da bih bio ateist” autorâ N. L. Geislera i F. Tureka. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Priredila Martina Vidaković; Book.hr