Razmišljamo o evanđelju

FRA TOMISLAV PERVAN

Isus nam nije dao nauk – On nam daje sebe! Isus nam nije dao nauk – On nam daje sebe! Ali se ne nameće. Odluka je na nama...?

Isus nam nije dao nauk – On nam daje sebe!

Kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!

U ono vrijeme: Mnogi od Isusovih učenika rekoše:


»Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?« A Isus, znajući sam od sebe da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče im: »Zar vas to sablažnjava? A što ako vidite Sina Čovječjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio? Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su. A ipak, ima ih među vama koji ne vjeruju.« Jer znao je Isus od početka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji će ga izdati. I doda: »Zato sam vam i rekao da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.«

Otada mnogi učenici odstupiše, više nisu išli s njime. Reče stoga Isus dvanaestorici: »Da možda i vi ne kanite otići?« Odgovori mu Šimun Petar: »Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.«

Riječ Gospodnja.

Evanđelje po Ivanu 6, 60-69

Donositelj Božje istine stoji u svijetu pred zatvorenim vratima

Svojstvo svih snažnih osoba jest da nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Tako je to bilo i s Isusom. Tako i u ovom biblijskom odsječku vidimo klimaks, vrhunac, odlučni i prijelomni trenutak u Isusovu životu kao i životu učenika, spram Isusove osobe: Čovjek se mora nakon gornjih zahtjevnih riječi konačno opredijeliti i odlučiti: Biti s Isusom, slijediti ga, ili okrenuti leđa i poći svojim putem. Isus uvijek ima reći više nego što slušatelji mogu podnijeti ili nositi. Svu će dubinu i dosege Isusove riječi i osobe moći učenici dovidjeti u dvorani Posljednje večere, a potom u križu, smrti i uskrsnuću svojega Učitelja.

Kriza koja je uslijedila nakon Isusova govora o kruhu života ujedno je i razdjelnica u odnosu na shvaćanje, tko je Isus. Za razliku od Ivana Krstitelja nije on više nikakav zemaljski prorok, nego sami nebeski, od vijeka preegzistentni Sin Božji. Samo onaj tko je to shvatio i prihvatio u vjeri, taj razumije ispravno i Isusov govor o blagovanju i pijenju njegova tijela i krvi. Mnogi to ne shvaćaju, to im je nepojmljivo, i zato odlaze od njega. Misle kako je Isus megaloman. Tko to može tvrditi da je sišao s neba? Dakle, ta kriza jest ujedno i velika razdjelnica u Isusovu životu. Isus je govorio stalno kako je on upravo s neba sišao. Tko to ne shvati, ne može razumjeti ni Isusov govor o tijelu i krvi u prenesenom, nego samo u fizičkom, zemaljskom poimanju.

Nakon govora o kruhu života nije uslijedila, kako bi se dalo očekivati, (jer ljudi vole ‘kruha i igara’) masovna navala gladnih i žednih, ispaćenih koji se bi se otimali za taj živodajni kruh, nego upravo sušta suprotnost! Predznaci Cvjetnice i Velikog petka: ‘Hosanna’ i ‘Razapni ga’. Ali upravo, jer se svojim stavom ne priklanja jeftinim reklamama, jer mu nije do samohvale ili promidžbe, jer mu nije do ljudskog uspjeha, ne želi mnoštvom manipulirati. On nutarnjom nuždom postaje sam sebi antireklama; Isus je antiheroj. Tako redovito i biva u povijesti: Ljubav biva prva pogažena, neshvaćena, i ljubav uvijek najviše i najsnažnije trpi, jer ide do granica mogućeg i shvatljivog (usporedi Iv 13,1).

Sve se tu obrušuje na Isusovu osjetljivu i tankoćutnu dušu („dođite k meni svi umorni i opterećeni… krotka i ponizna srca… naći ćete odmor dušama svojim: Mt 11,28), teška sjena se spušta. Tmasti oblaci se nadvijaju nad njegovo poslanje. Treba mu potvrda s bilo koje strane. Na Jordanu i Taboru su odjeknuli glasovi s neba, ovdje dolazi potvrdna riječ od izabranog učenika. Ali i to priznanje iz Petrovih usta zasjenjeno je teškom Učiteljevom riječi o jednome koji je u posjedu Đavla (6,70). Na toliko se mjesta u Ivanovu Evanđelju sam Isus potresa u sebi, u cijelom svom biću. Kao da se i sam u sebi pita: Je li moguće da ovaj svijet odgovara na ponudu ljubavi takvim odbacivanjem i iskonskom mržnjom? Odgovoriti je morao tako jer je svijet uzdrman u svojim temeljima riječju i primjerom ovoga jednog koji dolazi iz Očeva krila.

Donositelj Božje istine stoji u svijetu pred zatvorenim vratima. Dobro on zna što se zbiva ‘iza zatvorenih vrata’ (Sartre). Pakao je tu, čovjek je čovjeku vuk, posvuda mržnja, nepodnošljivost. Pokušao je, ali ostaje osamljen i odbačen. Isus stoji pred nama ponovno kao veliki osamljenik koji nema partnera s kime bi mogao podijeliti riječ i komu može otkriti dušu. Pred njime se ruši njegovo djelo, a potamnjuje se smisao djelovanja, poslanja i bivovanja. U sinoptika ćemo naići na usporedna mjesta Isusove osude i žalovanja nad Kafarnaumom, Betsaidom, Korozainom: globalno i masovno zatvaranje pred Sinom čovječjim, ali i neminovnost propasti, strašnije od one koja je zadesila Sodomu i Gomoru.

Istina je Isus u osobi

Istina je Isus u osobi. I tko želi imati udjela u toj istini, ne mora čitati ili učiti naizust teške rečenice, izričaje, ne mora znati ni pisati ni čitati, on se treba jedino držati Isusove osobe, slijediti ga, postajati mu sličnim. Kako se to zbiva? Što mi imamo od Isusa, što nam je donio? Je li on bio savršeni uzor koji treba oponašati? Misleći tako, mislimo u zemaljskim kategorijama, kao da bi bila riječ o zanosu za nekakvu darovitu izvanrednu osobu. Ivanovo Evanđelje upozorava na tu opasnost. Ono veli: Isus nam je donio Boga. On je među nama prisutno Božje lice.

Dakle, prema Isusu, prema njegovu putu – s nebesa preko zemlje u nebo – biva jasno što Bog hoće s nama ljudima. U svojoj službi nije on moralni uzor – to mogu biti sveci. Primjerice, to što Isus pere noge učenicima nije u prednjem planu služba služenja. To je izričaj i znak što sam Bog čini s čovjekom. Bog kleči pred čovjekom kako bismo mi ljudi naučili ponovno pred njime kleknuti. Svaka je socijalna služba i dobra i nužna, i sastoji se u tome da učenici i učenice čine jedni drugima ono što je i kako je Isus činio. Ali to nije prvenstveno neki propis, nego poruka tko je i kakav je Bog uistinu. Da bi se pralo noge, mora se kleknuti. I što Isus želi pokazati, konkretno ilustrirati u pranju nogu, to je sažetak poruke cijeloga četvrtoga Evanđelja.

Ostajati uz Isusa, a ne uz teoretski nauk

I zašto ostajati uz Isusa, a ne uz teoretski nauk koji bi se onda mogao na neki način pretočiti u praksu? Jer je Božja Riječ sve ono što nam je imao kazati i pokazati postala čovjekom. Nama je dovoljan čovjek Isus Krist koji nam posreduje bitno s neba. I jedino što nam pomaže jest prihvatiti u sebe Boga koga nam donosi Isus Krist, privijajući se uz Isusa u kome me Bog susreće, u kome se s Bogom susrećem.

Svakomu se od nas mora dati milost Duha kako bismo shvatili Isusovu osobu. ‘Duh je onaj koji daje život, koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa!” Isus ništa od onoga što je izrekao ne opoziva. On ostaje kod svoje riječi, do kraja. Pa i pod cijenu da ostane sam, neshvaćen. Ni jednom gestom ne pokušava zadržati učenike za sebe. I nikada se u svojim riječima nije ispravljao govoreći: ‘Ne, nisam ja tko mislio! – Što rekoh, rekoh’, kao da od njega trajno odzvanja. Riječi koje je zborio Duh su i život! – I pri svome ostaje. Uvijek je stavljao ispred svojih riječi one potvrdne: „Amen, amen!” Dvokratno, kako bi zauvijek svojima utvrdio istinu onoga što izriče.

Kao da svojima želi reći: ‘Ako želite i vi otići, samo izvolite! Ja vas ne zadržavam. Odluka je na vama’. Jednako onda kao i danas. Petar će reći: „Gospodine, komu ćemo otići? Ta ti imaš riječi života vječnoga! Mi vjerujemo i znamo – ti si Svetac Božji!” – Ne kaže Petar: Mi znamo pa vjerujemo. Nije znanje put do vjere. Treba povjerovati, pa će čovjek istinski spoznati, tko je i što je Isus. Treba se prostrijeti pred Isusom na koljenima, baciti mu se u naručaj, pasti mu oko vrata, zavoljeti ga. I onda će se otkriti i našemu srcu.

Stoga i danas kao i onda stoji jasni upitnik: „Jesi li ti, Isuse, pravi ili nisi?” „Da čekamo drugoga?” – Pa koga bismo to mogli čekati, očekivati? Mnogi su prošli ovim svijetom, ali nijedan nije kao ti, Isuse… Vjeran i vjerodostojan u životu, u smrti ali i poslije smrti.

Autor: fra Tomislav Pervan. Izvor: Medjugorje.hr

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh