Svjedočanstva

MAGDALENINA KUŠNJA

Isus joj je rekao: ‘Sad nećeš ništa govoriti ni čuti. Vidjet ću hoćeš li mi u tome biti poslušna’ Donosimo jedan zanimljiv događaj iz života slovenske mističarke Magdalene Gornik...

Isus joj je rekao: 'Sad nećeš ništa govoriti ni čuti. Vidjet ću hoćeš li mi u tome biti poslušna'

Foto: Shutterstock

 

Mistično trpljenje

Mistično trpljenje posebne vrste započelo je drugi dan Magdalenina boravka u Sodražici, tj. u srijedu 2. srpnja 1852. Župnik Lesjak sve je podrobno opisao:

„(…) Oko treće ure popodne otpremio sam ju u Novu Štiftu. Iz Gore je u Sodražicu došla s namjerom da pohodi tu crkvu. (…) Kad smo u Novoj Štifti došli u predvorje crkve, nosači su mističarku postavili uza zid pokraj glavnih vrata. Najednom je bila u ekstazi i kao po zraku ušla u crkvu. Na sličan način kao i u Sodražici na Uskrs, dva je puta kod glavnih vrata, potom u sredini crkve, a na kraju i najdulje pred glavnim oltarom klečeći molila. Svoje je viđenje ovako opisala:

Kad su ju donijeli iz crkve, dogodilo se nešto neobično…

‘(Ukazala joj se majka Božja i rekla:) »Hvaljen budi Isus Krist u svetome Otkupiteljevu tijelu.« Odgovorila sam: »Amen.« »Častiš li veoma Isusa?« »Ti znaš da ga častim.« Nasmiješila se i rekla: »Oh, časti ga i ljubi svim srcem, jer je on tako dobar. Oh, dušo, nasljeduj Isusa. Kad si žalosna, pomisli na njegovu žalost. Svoje je zadnje noći i on imao veliku žalost. Kad imaš kušnje, pomisli na nj. I on je također imao kušnje. Kad te iskušavatelj kuša, uzmi križ s Isusovim likom i time ćeš ga pobijediti. Kada čuješ da te tko mrzi i govori protiv tebe, obrati se Isusu. Moli za onoga, moli i poželi mu sve dobro i budi vesela. Oprosti neprijateljima, ne budi srdita na njih.« (…) Obuzela me takva ljubav za Isusa i Mariju da sam se zamalo onesvijestila. Tad je Isus rekao: »Sad nećeš ništa govoriti ni čuti. Vidjet ću hoćeš li mi u tome biti poslušna.« Odgovorila sam mu: »Da, sve što mi daš. Samo to te molim, daj mi svoju milost.« Blagoslovio me. Svi su nestali. Došla sam k sebi, ali ne posvema.’

Kad su ju donijeli iz crkve, dogodilo se nešto neobično. Nismo mogli ustanoviti u kakvu je stanju, je li došla k sebi ili je još uvijek u ekstazi. Njezin je pogled lutao okolo, ali nikoga nije pogledala, na postavljena pitanja nije odgovarala, dok nismo ustanovili da je postala nijema i umalo se uvjerili da je također izgubila sluh.

Kad su mističarku nosili natrag iz crkve u Novoj Štifti, svi nazočni opazili su da gluhost i nijemost nisu prestale, nego da i dalje traju. K tomu su mističarki otupjela gotovo sva osjetila

U ekstazi je prenesena u nebesa

Odnijeli su ju na svete stube. Ondje je ponovo ušla u zanos. Obavila je svoju pobožnost kao i 23. ožujka 1852. Pozornost je pobudilo to da je u ekstazi na svetim stubama, pred oltarom Raspetoga, primila na vidljiv način mističnu pričest, što sam i sam dobro vidio. Isto je tako to dobro vidio nazočan o. Vincenc Prašnik, franjevački bogoslov iz ljubljanskog samostana. Krvlju se ondje nije pričestila.

Kad su mističarku nosili natrag iz crkve u Novoj Štifti, svi nazočni opazili su da gluhost i nijemost nisu prestale, nego da i dalje traju. K tomu su mističarki otupjela gotovo sva osjetila. Svi nazočni žalosni smo otišli iz Nove Štifte. Meni je posebno bilo teško što joj se to dogodilo u času dok je bila pod mojim neposrednim nadzorom.

Kad smo se vraćali u Sodražicu, na putu je opet pala u zanos kraj raspela u selu Vinice.

Uvečer je bila u ekstazi prenesena u nebesa. Bila je neopisivo vesela. Iako nije dala nijedan glas od sebe, razabrali smo iz njezine mimike u kako je neizmjernu veselju Bogu darovala to da je gluha i nijema.

(Četvrtak, 3. srpnja) Glas da je Magdalena postala gluha i nijema ubrzo se raširio posvuda. Oko devet stigao je svojoj kćeri također žalosni otac. Nije mogao s njom govoriti. Sva su njezina osjetila bila tako otupljena da je i njezin pogled izgledao posve izgubljeno. Izgledala je kao kakvo zaostalo dijete. Besciljno je gledala kroz prozor, tako tupo da nije ni primjećivala ljude. Samo kad bi joj tko došao potpuno blizu, pred njezine oči, ugledala bi ga i toliko se uplašila da je drhtala cijelim tijelom. Nekad bih ju vidio kod prozora kako besciljno gleda van i igra se rukama. Namjerno sam zatvorio vrata svom snagom i hodao da se tlo treslo, ali ona to ne bi ni primijetila. Ugledala bi me tek kad bih joj došao pred oči, pri čemu bi se tako uplašila da je drhtala.

Kad je klečeći molila pred glavnim oltarom, ukazali su joj se Isus i sveta Magdalena, koja joj je dala više naputaka

Oko podneva osjećala se veoma loše. Zamalo se ugušila. Bilo joj je sve gore. Hroptala je kao da umire. Ruke su joj bile potpuno hladne. Kad bi se ti znakovi pojavili kod koga drugoga, odmah bi uslijedila smrt. Puls joj je bio vrlo slab. Kad joj je slabost malo popustila, napisao sam joj: ‘Je li ti veoma loše?’ Napisala mi je drhtavom rukom: ‘Mislim da ću danas umrijeti ako mi malo ne popusti.’ Ubrzo joj se opet vratila slabost te nije nimalo prestajala niti joj davala počinka. Pokazala je rukom da ju iznesu van. Iznijeli su ju u vrt. No gušenje joj nije popustilo, iako su ju više puta premještali. Bio sam uvjeren da će joj ubrzo doći kraj, zato sam imao stalno pri sebi posudu sa svetim uljem.

Gušenje je doseglo najviši stupanj. Rukom je pokazala prema crkvi. Odnijeli su ju u crkvu. Kad je nosiljka s njom prešla prag, odmah je ušla u ekstazu. (…) Vidjela je kako su se prvo glavni oltar svete Magdalene, njezine zaštitnice, a potom i cijela crkva osvijetlili u posebnu sjaju. Kad je klečeći molila pred glavnim oltarom, ukazali su joj se Isus i sveta Magdalena, koja joj je dala više naputaka. Kad je ekstaza završila, ostala je u sjedećem položaju na tlu. Naslanjala se na pričesnu ogradu u mirnu razmišljanju. Kako smo se mi nazočni veselili kad smo primijetili da je odjednom oslobođena svega prijašnjeg trpljenja i da ponovo može služiti svim svojim osjetilima: čula je, govorila i imala opet sve prijašnje darove. Bilo je pet popodne. Prethodni dan je u pet popodne izgubila mogućnost služenja osjetilima, a danas ih je u sodražičkoj crkvi opet dobila natrag. Žalosno stanje trajalo je puna 24 sata; počelo je i završilo u crkvi.

U večernjoj ekstazi bila je u društvu Isusa, Marije i sv. Ivana Nepomuka, koji ju je podrobno poučio o svetoj ispovijedi. Pričest i hrana bili su vidljivi.“

To izvanredno trpljenje imalo je svoju svrhu. Već sljedeći dan je pokazao kakvo. K Magdaleni je došla žena s velikim teškoćama. (…)

Iz knjige „Magdalena Gornik“ autorice Martine Kraljič. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh