Foto: Shutterstock

Ako smo prije svega orijentirani na lagodni život, tada je to u potpunoj suprotnosti s Isusovim zahtjevom da napustimo svoj život, odreknemo se samih sebe. Isus kaže kako priznaje kao svoje učenike samo takve koji ispune taj Njegov zahtjev (usp. Lk 14,26). Da, tromim, nemarnim naravima koje upravo njihov lagodni život priječi u zalaganju za Isusa i koje se ne bore protiv toga, namijenjene su ozbiljne riječi: „Proklet bio tko nemarno obavlja poslove Jahvine” (Jr 48,10). Što znači međutim biti proklet po Bogu koji svim svojim srcem čezne za tim da nas blagoslivlja! A kakav će tek sud donijeti takve nemarnosti i mlitavost u vječnosti!

Odreci se svega što te čini nesposobnim da istinski služiš Isusu

Ne želimo li da nas snađe ta kletva koja će se u čitavoj svojoj strahoti očitovati dakle tek u vječnosti, moramo objaviti rat svemu lagodnom, tromom u našem biću i životu, moramo sve to odbaciti. Oštre Isusove riječi: „Tko se god između vas ne odreče svega svoga imanja, ne može biti moj učenik” (Lk 14,33) odnose se upravo na zalaganje za Isusovu stvar. Ako se ne mogu odreći svojih zahtjeva za lagodnim životom, mnogo slobodnog vremena i odmora, boljom plaćom koja mi omogućava ugodan i bezbrižan život, tada mi oni onemogućavaju da svoje vrijeme i snagu darujem Isusu. Vojnik koji je opterećen mnogim stvarima za svoju lagodnost, ne bi nikada mogao poći u rat, pa tako ni mi ako smo takvi, ne možemo biti borci Isusa Krista, Njegovi istinski nasljednici, a uz to lagodnost, mlitavost; nemarnost otvaraju vrata još i drugim grijesima koji nas tek čine nesposobnima i neprikladnima da nasljedujemo Isusa.

To znači, na primjer odreći se svoga zahtjeva za osobitim udobnostima, lijepom kućom, najboljim namještajem i najukusnijom hranom. Želimo li nasljedovati Isusa, moramo učiniti obrat u svom životu ako smo…

Stoga moramo pustiti da na nas djeluju Isusove riječi kako bismo mogli naučiti gnušati se svoje mlitavosti i želje za lagodnim životom, te se u vjeri odreći onoga za čim smo dosada žudjeli i što nas je činilo nesposobnima da istinski služimo Isusu. To znači, na primjer odreći se svoga zahtjeva za osobitim udobnostima, lijepom kućom, najboljim namještajem i najukusnijom hranom. Želimo li nasljedovati Isusa, moramo učiniti obrat u svom životu ako smo nepotrebno puštali da nas članovi obitelji i drugi služe, iz lagodnosti i lijenosti klonili se teškog rada – i tako napustili Isusov put. Isus kaže za sebe: „Među vama bijah kao sluga”. U tome On pokazuje svoju veličinu i istinsku krasotu. Ali učenik nije iznad učitelja. Ako smo uistinu Isusovi učenici, tada je to znak za to da se odreknemo svake lagodnosti života i to ne zbog odredbe, već iz ljubavi prema Njemu koja kao sama od sebe dovodi ljude na Njegov put odricanja.

Na tom putu odricanja i služenja gdje se ne postavljaju nikakvi nepotrebni, osobiti zahtjevi, i ne očekuje se lagodnost, nismo samo na Isusovu putu, već smo vezani na Njega. Zato to – unatoč svim žrtvama – najzad nije težak put, jer nas on sjedinjuje s onim Jednim koji je čista ljubav i skrb i ujedno svemoć. Čega bismo se tu još trebali bojati? On se u svojoj silnoj ljubavi brine za nas i čini stvarnima riječi: „Tko sačuva svoj život, izgubit će ga, a tko zbog mene izgubi svoj život, sačuvat će ga” (Mt 10,39). Na tom putu nasljedovanja primamo, Njegovim blagoslovom i Njegovom skrbi i svemoći, ono što trebamo. Da, doživljavamo da se Otac na nebu očinski brine za svoju djecu, a daruje im i zemaljska dobra, hranu, odjeću i slično. Obilato ih obasipa svakim dobrom.

Danas je ta borba vjere protiv slabunjavosti i mlitavosti potrebna kao nikada prije, jer ulazimo u teško vrijeme

Ne bismo li mi dakle trebali dati svoj život kad je Isus, kome pripadamo dao za nas svoj život? On je imao vlast dati svoj život (usp. Iv 10,18). Da, u tome je najveća moć i snaga: da On može dati svoj život sa svim njegovim zahtjevima; tu moć želi Isus darovati Svojima. To je najveća moć, veća od one da se čine čudesa. Kako da je dobijemo? Vjerujmo! Zahvaljujući vjeri past će tvrđave našega srca.

Danas je ta borba vjere protiv slabunjavosti i mlitavosti potrebna kao nikada prije, jer ulazimo u teško vrijeme – u vrijeme jada i progona zbog Njegova imena. U takvom ćemo vremenu patnje moći pobijediti samo ako smo prethodno naučili biti strogi, nemilosrdni prema sebi i svojim zahtjevima. Stoga moramo već sada svladati svoju slabunjavost i mlitavost – snagom vjere da smo po Isusu otkupljeni – kako nam one ne bi postale zamkom u vrijeme svjedočenja za Isusa. Ta i Petar koji je bio Isusov učenik, u presudnim ga se trenucima odrekao!

Ulomak iz knjige „Tako se postaje drukčijim” autorice majke Basilee Schlink.

Izdavač: Karitativni fond UPT Đakovo” (Narudžbe na adresu: Knjižnica U PRAVI TRENUTAK, 31 400 Đakovo, p.p 51; Tel/fax: 031/811-774)