Foto: Shutterstock

Uz današnje evanđelje: Lk 19,1-10

Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno.

U Jerihonu.

»„Evo, evo, Nazarećanina!« viču djeca pokazujući na glavnu cestu. Žene, muževi, bolesnici, prosjaci žure se da mu pohrle u susret. Trg ostaje prazan. Samo magarčić i deve, privezani o palme, ostaju na svome mjestu i Zakej ostaje za svojim stolom.

Ali, zatim, ustaje na noge, pa se popne na stol. Još ne vidi ništa, jer su mnogi otkinuli grančice od stabala i mašu u znak veselja, a Isus se pokazuje sagnut nad bolesnicima. Tada Zakej skida haljinu i u samoj kratkoj tunici uspinje se na jedno od stabala. Teško prevladava veliko i glatko deblo, što ga njegove kratke noge i ruke loše hvataju. No, uspijeva i postavlja se po jahačku na dvije grane kao na balkonu. Noge mu vise preko ove ograde, a od pojasa gore naginje se kao s nekog prozora i gleda.

Isus podiže oči i smiješi se samotnom promatraču udobno smještenom među granjem i naređuje: „Zakeju, siđi brzo. Danas mi je boraviti u tvojoj kući.“

Mnoštvo stiže na trg. Isus podiže oči i smiješi se samotnom promatraču udobno smještenom među granjem i naređuje: „Zakeju, siđi brzo. Danas mi je boraviti u tvojoj kući.“

A Zakej, nakon kratkog čuđenja, rumenog lica od uzbuđenja, spušta se poput vreće na zemlju. Potresen i ima muke da navuče haljinu. Zatvara svoje kataloge i svoju blagajnu pokretima kojima, htijući biti brži, biva još polaganiji. Ali Isus je strpljiv.

Dok čeka, komunicira s djecom. Konačno, Zakej je spreman. Približi se Učitelju i vodi ga k lijepoj kući, okruženoj prostranim perivojem, a nalazi se usred grada. Lijepo je to mjesto. Dapače, grad koji malo zaostaje za Jeruzalemom, ako ne prostranošću, onda po građevinama.

Isus ulazi i dok čeka da se pripravi ručak, zanima se za bolesne i za zdrave sa strpljivošću koja može biti samo njegova. Zakej dolazi-odlazi dajući sebi mnogo posla. Od radosti nije pri sebi. Htio bi govoriti s Isusom, ali Isus je stalno opkoljen mnoštvom naroda. Konačno Isus otpušta sve govoreći:

„Vratite se o zapadu sunca. Sada idite svojim kućama. Mir s vama!“

„Učitelju… govorili su mi o Tebi. Već odavna. Jednog si dana na nekoj gori rekao tolike istine što ih naši naučitelji više ne znaju reći. Meni su ostale u srcu… i od onda mislim na Tebe… Zatim, rečeno mi je da si dobar i da ne odbijaš grješnike…“

Vrt se ispraznio i poslužuje se ručak u lijepoj i svježoj dvorani koja gleda na vrt. Zakej je sve bogato spremio. Ne vidim drugih ukućana, tj. članova obitelji, pa po tome sudim da Zakej nije oženjen, nego je sam s mnogo slugu.

Pri kraju ručka, kad se učenici raspršuju po hladovini grmlja da otpočinu, Zakej ostaje s Isusom u svježoj dvorani. Zapravo, za kratko vrijeme, ostaje Isus sam, jer se Zakej povlači pa pušta Isusa da se odmori. Ali, zatim, vraća se i gleda kroz otvor zavjese. Vidi da Isus ne spava, nego razmišlja. Onda se približi. U rukama ima težak kovčeg. Polaže ga na stol pokraj Isusa i kaže:

Ja sam bolestan u srcu, jer sam varao, jer sam se bavio lihvom, jer sam bio zao, krao sam, bio sam tvrd prema siromasima. Ali, sada sam, evo, ozdravio jer si mi Ti progovorio. Ti si se k meni približio, a đavao sjetilnosti i bogatstva pobjegao je

„Učitelju… govorili su mi o Tebi. Već odavna. Jednog si dana na nekoj gori rekao tolike istine što ih naši naučitelji više ne znaju reći. Meni su ostale u srcu… i od onda mislim na Tebe… Zatim, rečeno mi je da si dobar i da ne odbijaš grješnike. Učitelju, ja sam grješnik. Rekli su mi da Ti ozdravljaš bolesne. Ja sam bolestan u srcu, jer sam varao, jer sam se bavio lihvom, jer sam bio zao, krao sam, bio sam tvrd prema siromasima. Ali, sada sam, evo, ozdravio jer si mi Ti progovorio. Ti si se k meni približio, a đavao sjetilnosti i bogatstva pobjegao je. Ja sam od danas tvoj ako me ne odbiješ i da Ti pokažem da se danas rađam za Tebe, evo, lišavam se bogatstva koje sam nepravedno stekao i dajem Ti polovicu svoga imanja za siromahe, a druga polovica će mi služiti da vratim četverostruko, ako sam koga prevario. Znam koga sam prevario. Pa kad vratim svakom svoje, slijedit ću Tebe, Učitelju, ako mi Ti to dopustiš…“

Danas je došlo ‘Svjetlo’ i ‘Spasenje’ u kuću tvoga srca

„Ja hoću. Dođi. Došao sam spašavati i pozivati k Svjetlosti. Danas je došlo ‘Svjetlo’ i ‘Spasenje’ u kuću tvoga srca. Oni onamo, koji preko rešetke prigovaraju što sam te spasio sjedeći za tvojim stolom, zaboravljaju da si i ti sin Abrahamov, kao i oni i da sam došao spasiti onoga koji je bio izgubljen i dati ‘Život’ onima koji su duhovno mrtvi. Dođi, Zakeju. Ti si shvatio moju riječ bolje nego toliki koji me slijede, samo zato da me mogu optužiti. Zato ćeš od sada, pa unaprijed, biti moj…“

Ovdje prestaje viđenje.«

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”. Izvor: https://valtortahr.wordpress.com/