Svjedočanstva

MISIONARI U MOSKOVSKOM SIROTIŠU

Istinit događaj koji je prepričao jedan misionar: Većina djece u tom sirotištu nije nikada čula za Božić… Misionar Krvi Kristove Stjepan Ivan Horvat na Facebooku je podijelio istinit događaj koji je prepričao jedan misionar. Objavu vam prenosimo u cijelosti

Foto: Pixabay

 

U božićnom vremenu 1994. godine dva mlada misionara držala su sat vjeronauka skupini dječaka i djevojčica koji su bili napušteni, zlostavljani i ostavljeni u jednom moskovskom sirotištu.

Većina djece nije nikada čula za Božić pa su ova dva misionara započela priču o Mariji, Josipu i njihovu dolasku u Betlehem

Većina djece nije nikada čula za Božić pa su ova dva misionara započela priču o Mariji, Josipu i njihovu dolasku u Betlehem gdje nije bilo mjesta za njih pa su tako morali ići u staju gdje je dijete Isus rođeno i položeno u jaslice.

Tijekom priče, djeca i službenici u sirotištu sjedili su zadivljeni. Neki su sjedili na rubu tronožaca pokušavajući uhvatiti svaku riječ. Završivši priču, misionari su podijelili djeci po tri komada kartona da naprave od njih grube jaslice. Svatko je dobio mali žuti kvadratić izrezan iz rupca. U gradu nije bilo šarenih papira.
Slijedeći upute, djeca su izrezala papir i pažljivo posložila trake koje su poslužile kao slama u jaslama. Maleni flanelni kvadratići izrezani iz istrošene spavaćice poslužili su kao djetetov pokrivač. Bebu lutkicu napravili su od pliša koji su dobili iz Amerike.

„Sve je išlo uobičajenim tijekom, dok nisam došao do stola gdje je sjedio mali šestogodišnji Miša. Izgledalo je kao da je završio s radom. Kad sam se približio dječakovim jaslicama, začudio sam se vidjevši u jaslicama ne jedno već dvoje djece…“

Dok su djeca bila zaokupljena izrađivanjem jaslica dvojica misionara su šetala uokolo da vide treba li kome pomoći. Ovdje misionar nastavlja:
„Sve je išlo uobičajenim tijekom dok nisam došao do stola gdje je sjedio mali šestogodišnji Miša. Izgledalo je kao da je završio s radom. Kad sam se približio dječakovim jaslicama, začudio sam se vidjevši u jaslicama ne jedno već dvoje djece. Brzo sam se obratio prevoditelju i zamolio ga da upita dječaka zašto je stavio u jasle dvije bebe. Prekriživši ruke, dječak je, gledajući u jasle, ponovio još jednom priču ozbiljnim tonom.

Točno je prepričao priču o Božiću (što je bilo jako neobično za tako malog dječačića), sve dok nije došao do dijela gdje Marija stavlja dijete u jasle

Točno je prepričao priču o Božiću (što je bilo jako neobično za tako malog dječačića), sve dok nije došao do dijela gdje Marija stavlja dijete u jasle. Tada je Miša sam izmislio svoju verziju završetka i rekao: ‘Kada je Marija položila dijete u jasle, Isus me pogledao i pitao imam li mjesto gdje ću živjeti. Rekao sam mu da nemam ni mamu ni tatu i da nemam gdje živjeti. Onda mi je Isus rekao da mogu ostati kod njega. Ja sam mu odgovorio da ne mogu jer nemam poklon za njega kao i ostali. Ali ja sam toliko želio ostati s Isusom pa sam pomislio da bih mu mogao dati na poklon ono što imam. Ako bih ga grijao, to bi mu možda bio dobar poklon.’
Onda sam upitao Isusa: ‘Ako te ugrijem, hoće li to biti dovoljno dobar poklon?’
A Isus mi je rekao: ‘Ako me budeš grijao, to će mi biti najbolji poklon koji mi je itko ikada poklonio!’
I tako sam ušao u jaslice, a Isus mi je rekao da mogu ostati s njim – zauvijek.’
Dok je Miša završavao priču, njegove oči su se punile suzama koje su obilno tekle malim obrazima. Prekrivši lice rukom, nagnuo se nad stol dok su mu se ramena trzala od jecaja.

Napokon, malo siroče našlo je nekoga tko ga neće nikada napustiti ni zlostavljati, nekoga tko će ostati s njim ZAUVIJEK.“

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh