Foto: Shutterstock

Potaknut tekstom mlade djevojke o problemima života samaca i želje za brakom, odlučio sam napisati ovaj tekst. Četrdeset i jedna mi je godina i oženjen sam. Vjerojatno nikada neću doznati kako je to biti mlad i sam te strahovati da ću sam i ostati, sa svim poteškoćama koje iz toga proizlaze. Ali znam što je dubok, bolan krik čežnje i želje, jer sam i sam vapio mnogo puta na isti način. A sve što želim jest reći svima koji su u istoj takvoj situaciji, bez obzira na dob i spol – kao jedna putujuća duša drugoj – mi smo na istom putu, ja i ti.

Dopustite mi da učinim jedinu stvar koju mogu, a to je da ispričam kakav je taj put dosada bio za mene. Ima nas još mnogo na tome istom putu, ali svatko ima drugačije priče. Nailaze na drugačije prepreke i upadaju u drukčije rupe. Njihovi vidici bili su više zapanjujući ili više razočaravajući. Bilo kako bilo, nadam se da mogu doprijeti do svih.

Brak može lakše postati loš nego dobar

Brak nije beskrajna rijeka suza, ali lakše može postati loš nego dobar. A zašto? Zbog mene, jasno! Potpuno sam idolizirao brak. Imali smo vjenčanje s misom, u kojoj su koncelebrirala tri svećenika. Imali smo medeni mjesec u Rimu. Primili smo blagoslov od pape na tjednoj audijenciji. Htio sam čestit i radostan brak. Htio sam intiman i smislen seks. Htio sam potvrdu kao katolički muž i otac. Htio sam, htio… U međuvremenu je moja žena htjela šalicu kave, zagrljaj, ljubaznu riječ… U svojem sljepilu, bjesnio sam, vikao, plakao, moli Gospodina za odgovore zašto moj brak nije ispao onako kako sam očekivao. Danas, dvanaest teških godina poslije, odjednom sam čuo Božji odgovor tih i jasan: „Voli ju! Samo ju voli!“

Dok gledamo samo svoje želje, bez obzira na to koliko su one plemenite, ostajemo nemirni, bacani poput šljunka na obali. Ali ima jedno drugo, bolje brušenje: stalno trljanje uza suprugu tijekom dugih godina braka, nakon čega se svi naši rubovi izglade i konačno možemo zajedno ugodno sjediti u pijesku.

Suzdržavanje prije braka ne jamči sretan brak

Živjeti čisto prije braka samo je početak, prvi korak u vježbanju onoga što slijedi. Radi se o stajalištu, mišljenju, odluci koju treniramo za pravu utakmicu, u vremenima u kojima nije lako biti čist. Problem je što čistoću izjednačavamo sa suzdržavanjem od spolnosti, posebno u vrijeme hodanja. Ali to nije ono što čistoća zapravo znači. Čistoća nije isto što i celibat, niti se odnosi samo na spolnost. Netko može biti čist, ali ne i u celibatu, kao što netko može biti u celibatu, ali ne i čist. Čisti smo kada smo pred svijetom, Bogom i ljudima onakvi da oni mogu biti ono što jesu a da im naša nestrpljivost, sebičnost ili nespremnost da ostanemo suzdržani ne krši njihovu stvarnost i njihovo prirodno razvijanje.

Biti pred svojom/svojim suprugom na način da on može biti ono što jest veoma je teško. To traži godine razumijevanja, prepoznavanja tko je ona/on i tko sam ja u odnosu na nju/njega. To nije neka neopipljiva, duhovna magla. To je gola stvarnost. To znači razumjeti supružnikove čangrizavosti, slabosti, neuspjehe na dnevnoj osnovi, dok pronalazimo hrabrost, milosrđe i dobrotu srca da ih potaknu u njihovim ulogama kao supružnika, roditelja, katolika, sina ili kćeri Božje. Uvjet za takvu vrstu čistoće jest popuno razumljen od supružnika ili bračnog para tek kada žive svakodnevicu svojeg braka. I ako se takva čistoća ne njeguje, oblikuje, kleše tijekom braka, ona neće moći živjeti od predbračnog suzdržavanja niti će uroditi sretnim i uspješnim završetkom.

Dan nakon vjenčanja ne svodi se na seks

Priznajem da sam očekivao godine strasnih i blaženih bračnih odnosa od vjenčanja nadalje. Doslovce sam utrčao u hotelsku sobu naše prve bračne noći. Stvarnost je, kao što mnogi parovi znaju, sasvim drugačija. Oni katolici koji ne koriste kontracepciju i ne žele još začeti ne mogu imati odnose u vrijeme ženine ovulacije, na što otpada od pet do sedam dana u mjesecu, najmanje od tri do pet dana, kao ni u vrijeme menstruacije te to zapravo znači da dva tjedna svakog mjeseca nema odnosa. Zbog trudnoće, djece, stresova i obveza obiteljskog života i posla jedva da ima erotskih elemenata i u drugim danima u mjesecu.

Često je velika tuga supružnika ta – osim što su trpjeli zbog suzdržanosti dok su čekali da se uzmu – što u braku trpe još i više jer se tjelesna intimnost ne ispunjava. To može biti zbog mnogih razloga – bolesti, tjelesne ili fiziološke disfunkcije, zahladnjenja odnosa itd. Međutim u takvim trenucima, kad je tjelesna želja sublimirana, ljubav pokazuje pravo razumijevanje i žrtvu.

S druge pak strane, postoji i velika radost kada supružnici žive tjelesnu povezanost i intimu. To je kao kada dva umjetnika rade zajedno na istom platnu, nanoseći sloj po sloj, teksturu na teksturu, stvarajući velik nered i kaos, slažući se i ne slažući se, stružući krive poteze i dodajući finese. Problem je u tome što oboje uče zanat slikajući te imaju samo jedan pokušaj na raspolaganju, a onda godinama poslije stoje pred slikom i promatraju remek-djelo koje su stvorili.

Tako je malo ljudi koji će nam reći istinu

Mislili biste da će, s obzirom na broj ljudi koji prolazi isti put čistoće i katoličkog braka, biti postavljeno puno putokaza na putu. Ali ne, jedva pokoji trag u blatu. Nakon što sam proživio 12 godina utirući svoj vlastiti put, osjećam se frustrirano! Bračna priprava bila je kratka, u sadržaju i u trajanju. Nema ničega u župama što bi kasnije moglo pomoći supružnicima na putu, a svi su postojeći programi ili skupi ili izvan dosega. Ali ne bih htio kritizirati stare bračne parove – mnogi smo uhvaćeni u vlastite oluje i borbe, jedva održavajući svoj brak živim. Ako sve skupa pogledamo, želimo gledati samo koliko je još pred nama.

Nije sve tako crno kako se čini

Brak je svet posao, to je nedvojbeno. I on počinje i prije samog braka. Korist od vježbanja suzdržanosti i postojanosti velik je blagoslov kasnije, a mnogi mladi to ne znaju i ne žive. Oni koji su samci, a žive čisto i nadaju se braku, bit će pravi blagoslov svojim budućim supružnicama, jer će u njima vidjeti snagu njihove muškosti ili ženstva. Ako namjeravate zajedno krenuti na taj put, ruku pod ruku, kao združeni suputnici, oboje odlučni kročiti putem svetosti, frustracija zbog čistog života prije braka postat će davna uspomena.

Autor: Samuel Baker (Catholic Link)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)