Foto: Josh Applegate; Unsplash

Ispovijed (priznanje) grijeha nas, i s čisto ljudskog gledišta, oslobađa i olakšava naše pomirenje s drugima. Tim priznanjem čovjek se izravno sučeljava s grijesima zbog kojih se osjeća krivim; preuzima odgovornost za njih i na taj način se ponovno otvara Bogu i zajedništvu Crkve da sebi omogući novu budućnost.

Priznanje grijeha svećeniku bitni je dio sakramenta pokore: »Pokornici moraju u ispovijedi nabrojiti sve smrtne grijehe kojih su svjesni nakon što su se pomno ispitali, čak i ako je riječ o najtajnijim grijesima i počinjenim samo protiv dviju zadnjih od Deset Božjih zapovijedi, jer ponekad ti grijesi teže ranjavaju dušu te su opasniji od onih koji se čine javno.«

»Kad Kristovi vjernici nastoje ispovjediti sve grijehe kojih se sjećaju, sve ih bez  sumnje predočuju božanskom milosrđu da im ih oprosti. Naprotiv, koji rade drugačije te svjesno zataje neki grijeh, ne predlažu božanskoj dobroti ništa što bi im mogla po svećeniku oprostiti. Jer ‘ako se bolesnik stidi otkriti liječniku ranu, on ne može liječiti što ne poznaje’.«

Izvor:  Katekizam Katoličke Crkve, br. 1455-1456

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.