Duhovnost

PRISTUPANJE SAKRAMENTU BOŽJE LJUBAVI

Ispit nesavjesnih Božja nas riječ prilično jasno upućuje na ono što Bog očekuje od nas. To djelo smo mi sâmi, tj. to su plodovi naše suradnje s Duhom Svetim, koji se neprestano, kroz čitav život, polako, svakim danom usavršavaju i čine nas boljim ljudima

Ispit nesavjesnih

Mnogi danas dolaze na ispovijed uvjereni kako nemaju grijeha. Trebalo bi im pojasniti da ispovijed nije sud koji utvrđuje našu krivnju te nas sukladno tome kažnjava ili nagrađuje, već je ispovijed sakrament Božje ljubavi, koji nas, uvijek iznova, osposobljava (posvećuje) da budemo bolji/zdraviji ljudi. Ispovijedamo i priznajemo grijehe, kajemo se za njih, molimo oproštenje i oslobođenje od napasti na grijeh, te odlučujemo popraviti ono što smo grijehom, na bilo koji način, pokvarili ili smo propustili učiniti, zato što želimo, uz Božju pomoć, biti bolji ljudi.


Što Bog očekuje od nas?

Ispovijed je stalna Božja pomoć našem preobraćanju u boljeg čovjeka. Bogu, Crkvi, obitelji i svim svojim bližnjima ne možemo dati veći dar od toga da postanemo boljim ljudima. Kao vjernici u sebi nosimo Duha Svetoga koji nas neprestano potiče upravo na to da svoj život darujemo za Boga i za druge. Ne potiče li nas ljubav prema bližnjemu i prema Bogu na to da uvijek iznova donosimo savršeniji dar, tj. savršenijega sebe? Duh Sveti nam je dân kako bi nas neprestano posvećivao, tj. mijenjao u bolje ljude. Mi vjernici u stalnom smo doticaju s njime, no ako nemamo potrebu mijenjanja, postajanja boljim ljudima, tada ne surađujemo u najvažnijoj stvari za koju nam je Duh darovan.

Božja nas riječ prilično jasno upućuje na ono što Bog očekuje od nas. To djelo smo mi sâmi, tj. to su plodovi naše suradnje s Duhom Svetim, koji se neprestano, kroz čitav život, polako, svakim danom usavršavaju i čine nas boljim ljudima. Plodovi koji se u nama po Duhu rađaju i stalno usavršavaju su: ljubav, mir, radost, blagost, strpljivost, poniznost, krotkost, ustrajnost, postojanost, istinoljubivost, nježnost, darežljivost, dobrota… Naravno da je za to potrebna volja, druženje s Bogom u molitvi, te povezanost s Crkvom koja nas kroz sakramente, liturgiju i na razne druge načine dovodi u Božju prisutnost.

Ispit savjesti

U svjetlu tog razmišljanja, pogledajmo imamo li grijeha ili ne!

  1. Jesi li od posljednje ispovijedi postao boljim čovjekom? Na raspolaganju si imao vlastitu volju, Božju riječ, osobni susret s Bogom u molitvi, euharistiju, duhovnu literaturu, ljude u potrebi, u žalosti, razočaranju, boli…
  2. Jesi li kao vjernik od posljednje ispovijedi redovito i s vjerom molio za osobe koje se nalaze u potrebi obraćenja jer ne priznaju Boga, ne ljube ga, ne pouzdaju se u njega u molitvi ili ga čak i psuju? Obraćenje je Božji dar i nitko se sâm ne može obratiti, već obraćenje dolazi kao milost koju netko treba izmoliti. Jesi li taj netko bio ti?
  3. Jesi li od posljednje ispovijedi razgovarao s nekim nevjernikom, posvjedočio mu svoju vjeru i tako mu pomogao da bude vjernikom poput tebe? Po sakramentu svete potvrde, na to si se obvezao.
  4. Jesi li propustio posjetiti nekoga tko je bio na samrti, i nagovoriti ga da primi svećenika i izmiri se s Bogom prije smrti? Ne misliš li da bi i sâm tvoj pokušaj, bez obzira bi li uspio ili ne, bio u Božjim očima veliko djelo?
  5. Jesi li od posljednje ispovijedi posjetio kojeg bolesnika te ga tako ohrabrio i pokazao mu da ti je stalo do njega i da suosjećaš s njegovom patnjom? Isus će na kraju reći: „Odlazite od mene, zlotvori, jer me niste posjetili kad sam bio bolestan”.
  6. Jesi li se od posljednje ispovijedi zauzeo za nekoga tko trpi bilo kakovu nepravdu ili si ostao po strani?
  7. Jesi li se od posljednje ispovijedi zauzeo za nekoga tko se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji, a posebno za obitelji s brojnom djecom ili nekim bolesnim članom?
  8. Posvećuješ li svaki dan dovoljno kvalitetnog vremena svojoj obitelji, posebno odgoju djece? Misliš li da je materijalno zadovoljavanje njihovih potreba važnije od odgoja koji im možeš dati samo ti, kao majka ili kao otac?
  9. Moliš li svakodnevno, iz srca, za spasenje i posvećenje svoje djece i ostalih članova svoje obitelji?
  10. Jesi li svaki dan provodio dovoljno vremena čitajući Božju riječ kako bi Boga bolje upoznao, kako bi ga doživio i imao veće povjerenje u njega? Crkva nas uči kako je nepoznavanje Biblije, pogotovo evanđelja, nepoznavanje Boga.
  11. Jesi li na misi sudjelovao pažljivo slušajući misna čitanja i druge misne zazive i molitve te i nakon mise razmišljao o njihovoj poruci ili si misu samo obavio ne sjećajući se ničega što je na njoj rečeno?
  12. Znaš li nabrojati barem pet stvari koje tvoj supružnik najviše voli ili cijeni, kako bi ga na najbolji način ljubio ili poštovao?
  13. Ljubiš li svoju ženu i izjavljuješ li joj i pokazuješ ljubav na način da je ona može prepoznati i prihvatiti? (za muškarce)
  14. Poštuješ li svog muža i iskazuješ li mu to poštovanje na način da ga on može razumjeti? (za žene)
  15. Poznaješ li dobro svoju vjeru preko čitanja i proučavanja barem Katekizma Katoličke Crkve ili misliš da ne trebaš produbiti svoje poznavanje Crkve i Božjeg plana spasenja?
  16. Brineš li se za materijalne potrebe svoje župe?

Lista bi mogla biti mnogo dulja. Ako netko prepozna da u nečemu od navedenog griješi, neka shvati kako Bog od njega očekuje da se želi na tom pojedinom polju, uz njegovu pomoć, promijeniti. Bog ne očekuje nagle promjene, nego stalnu čežnju za konstantnom promjenom koja onda dovodi i do odgovarajućih radnji. Te se promjene tada vide na sljedećoj ispovijedi.

I na kraju, najveći je ispit savjesti onaj u kojemu se pitamo jesmo li od prošle ispovijedi postali bolji ljudi. Vide li se u nama jasnije plodovi Duha Svetoga? Na taj način dolazimo do iskrenog pokajanja, do zahvalnosti zbog oproštenja, te do nade da svakim danom možemo i trebamo biti bolji ljudi.

Autor: Josip Lončar

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh