Osobni razvoj

ISCJELJENJE ŽENINIH EMOCIJA Uživam u tome što sam žena „Ako ste kao žena, dopustili Gospodinu da prožme cijelo vaše biće, bit ćete potpuno iscijeljeni iznutra, te tako ujedno i slobodni postati sve što možete – u svojoj kući, u svojoj župi, u poslu, i u svijetu.”

Uživam u tome što sam žena

Foto: Shutterstock

Ponekad se osjećam frustrirano ili sam čak ljuta kad u životu naiđem na ljude koji su, kad je u pitanju uloga i vrijednost žene u današnjem društvu, pristrani, imaju dvostruka mjerila ili su jednostavno neupućeni. Usprkos tome, nikada nisam uistinu pozavidjela muškarcima, niti sam ikada poželjela odreći se vlastitog identiteta i biti netko drugi. Čak i danas, na početku dvadeset i prvog stoljeća, muškarci još uvijek imaju svojevrsne prednosti kad je riječ o prilikama za posao, osobnom ostvarivanju ili boljim plaćama (samo zato jer su muškog spola). Ali, sve te prednosti nisu mi se činile dovoljno privlačnima da bih zbog njih poželjela, kad bi to bilo moguće, zamijeniti mjesto s nekim muškarcem.

Voljeti sebe kako nas Bog voli

Nizašto ne bih mijenjala sva svoja iskustva koja sam stekla kao nečija kći, sestra, supruga, majka, baka, ili prabaka. Iako, moram priznati, ima trenutaka kad sama sebi nisam sjajna, shvatila sam da volim biti to što jesam i, što je još važnije, naučila sam voljeti samu sebe onako kako me voli sam Bog. Život nam donosi beskrajne i raznovrsne kušnje, borbe, razočaranja, rane, pobjede i blagoslove. Kako bih se nosila sa svim tim, proživjela sam vrlo snažne emocije i borila se s njima. Kao i većina ljudi, gubila sam vrijeme samosažalijevajući se, sve u meni kuhalo je od pravičnosti i gnjeva, često sam zapadala u govorancije. Borila sam se sa samoosuđivanjem, jer smatrala sam da nisam uspjela ostvariti visoke ciljeve koje sam sama sebi nametnula. Neki od mojih osjećaja tako su elokventno i s lakoćom skliznuli s mog neukroćenog jezika – a neki su u meni toliko kipjeli da su umalo raznijeli sve brane u meni.

Ali, Gospodin ima milosti i s ljubavlju nas odgaja, pa me s godinama poučio kako da se nosim s tom vatrom u sebi, na načine koji me iskupljuju. Shvatila sam i naučila cijeniti činjenicu da su upravo ti, isključivo ženski osjećaji, koji čine da se osjećam emocionalno ispražnjeno ili me pak tjeraju naprijed, upravo oni isti osjećaji koji mi omogućuju da se moja duša vine u visine, i da cijelo moje biće pjeva u zanosu. Ili pak, da nosim druge u svom srcu, kao što bih u utrobi nosila dijete, i ponovno ih u bolovima rađam dok se Krist ne oblikuje u njima (Gal 4,19).

Razlika leži u onome što sam u stanju učiniti sa svojim osjećajima, i upravo se o tome radi u ovoj knjizi.

„Ako ste kao žena, dopustili Gospodinu da prožme cijelo vaše biće, bit ćete potpuno iscijeljeni iznutra…”

Kulturne ograde nametnute ženama i dalje će se mijenjati, jer one su dijelom grijeha čovječanstva i Božjeg otkupiteljskog plana. Neke od tih promjena mogu se ostvariti jedino ako žene istupe i založe se za jednake mogućnosti i pravdu. Ali, sposobnost žene da iskusi život u njegovoj punini i da uživa u njemu, prije slamanja spomenutih prepreka, kao i poslije slamanja prepreka, ovisi o stanju srca svake žene. Ako ste kao žena, dopustili Gospodinu da prožme cijelo vaše biće, bit ćete potpuno iscijeljeni iznutra, te tako ujedno i slobodni postati sve što možete – u svojoj kući, u svojoj župi, u poslu, i u svijetu.

Spoznat ćete svoj identitet i svoju vrijednost bez obzira na uvjete u kojima živite, ili na još uvijek nepromijenjene stavove i ponašanja ljudi oko sebe. Bit ćete slobodni donositi odluke koje se tiču teških situacija i odnosa koji vas ugnjetavaju, u skladu s Božjim pozivom i uputama. I nećete biti u okovima zakona, ili kompulzivne potrebe da uspijete, da ugodite, da pripadate, ili da budete spasitelj i otkupitelj nečijeg tuđeg života.

Osobnost – dar od Boga

Ja jesam to što jesam, i to je dar od Boga. Ponekad se snuždim kada mi neki dobronamjernici pokušavaju iskazati čast tako da mi se obraćaju u neutralnom rodu. Naime, ne želim biti „osoba koja predsjeda” (chairperson); počašćena sam što mogu biti „predsjednica” (chairwoman), i na toj uvaženoj poziciji pokušat ću biti ja, sa svim dostojanstvom, autoritetom, zdravim razumom, sposobnostima, i obzirnošću prema drugima. Štoviše, moj spol ne ograničava sve navedene osobine, već ih naprotiv, uzdiže.

Žaloste me žene koje se tako žestoko bore da bi stekle sve privilegije i priznanja koja imaju muškarci, jer u toj svojoj borbi i nesvjesno zatiru svoje ženske kvalitete, i odriču se ogromnog dijela prava koja su kao žene stekle samim rođenjem. S druge strane, još me više žaloste žene koje sebe uopće ne smatraju vrijednima, te svoju slavu bacaju na pod poput otirača za cipele a sve u zabludi krive podložnosti. Tako gotovo pozivaju muškarce da o njih obrišu svoje cipele.

„Nije fer! Zašto je moj spol problem?”

Ako stav drugih ljudi prema meni kao ženi, otežava moju službu, ili sâm moj identitet, ili poziv, ja ću i tada znati tko sam, a njihov ću otpor iskoristiti kao još jednu priliku da vježbam opraštanje. Ponekad, kada bismo moj suprug i ja otišli na neko gostovanje kako bismo poučavali, uvodno izlaganje bi redovito bilo mnogo teže za mene nego za mog supruga. Jednom prilikom, nevjerojatno sam jasno osjetila zidove otpora prema sebi: „A što bi to ona, obična žena, imala meni za reći?” Takve prepreke obično bi potpuno nestale negdje na polovici našeg predavanja, ali do tog trenutka prekretnice, ja bih obično morala utrošiti ogromne količine truda da bih se nekako izdigla iznad prepreke.

Mnogo su mi puta svećenici, a i ostali muškarci, ljubazno i ponizno priznali da su i sami svojim predrasudama pridonijeli takvom ozračju na mojem predavanju. Obično bi poslije zatražili moj oprost. Takve stvari mogle bi me izazvati da pomislim: „Nije fer! Zašto je moj spol problem? Oboje smo pozvani ovamo, ali John se može u potpunosti posvetiti poučavanju samo zato što se ne mora boriti s tim glupim otporom!” S druge pak strane, ovakve prilike mogu me ispuniti zahvalnošću, jer, izvojevana je pobjeda.

Da ja u svojoj biti nisam sigurna tko sam, bez obzira što netko mislio o meni, teško bih u ovoj situaciji odabrala zahvalnost. Osobito ako se nitko ne bi ni ispričao. No, budući da sam sigurna u to tko sam, mogu susretati i prihvaćati druge ljude i njihove stavove, a da oni ne predstavljaju prijetnju mojem samopouzdanju, te mogu nemati potrebu grčevito se braniti.

Moj suprug i ja u braku smo više od pedeset i šest godina. John voli reći kako je brak dnevno dvadesetčetirisatno vježbanje opraštanja. Danas se tome zajedno smijemo. No, u prvim godinama braka, iskustvo „upoznavanja” bila je čudna kombinacija boli i oduševljenja. Danas mogu posvjedočiti u praksi dokazanu istinitost Poslanice Rimljanima (5,1-5):

Opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu, po komu smo i pristupili vjerom k ovoj milosti u kojoj se nalazimo i kojom se ponosimo, oslonjeni na nadu u slavu Božju. Ali ne samo to nego se ponosimo i nevoljama, svjesni da nevolja rađa strpljivost, strpljivost prokušanost, a prokušanost nadu. A nada ne razočarava, jer je ljubav Božja izlivena u našim srcima po Duhu Svetomu koji nam je dan.

Bili u braku ili ne, postavlja se pitanje kako se osloniti na nadu, mir, ljubav, i slavu, u naraštaju u kojem u izobilju napreduje grijeh? Ako cijeli život vodite bitku jer živite s nekim tko je ovisnik o alkoholu, ili je nasilan prema vama, redak ponosimo se nevoljama zvuči tek kao čisti mazohizam. Ili, ako ste toliko željeli iskazivati ljubav nekome tko vas je stalno odbijao, nada ne razočarava izgleda tek kao prazno obećanje.

Svaki puta osjećaj odbačenosti se povećava, te naposljetku čini da se osjećate suvišnima. Ova knjiga govori o tome kako u takvu stanju pronaći neki smisao, kako naučiti živjeti u skladu sa svojim emocijama prije nego što u drugih ljudi vidite znakove pokajanja ili ikakvu promjenu okoline. A ova knjiga je i o iscjeljenju, što ima daleko veće značenje od onog; osjećati se bolje…

Ulomak iz knjige „Iscjeljenje ženinih emocija” autorice Paule Sandford. Više o knjizi možete saznati ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

O knjizi „Iscjeljenje ženinih emocija“

Vrijeme je da zavolite sebe… onako kako vas Bog voli.

Možda ste već mnogo puta čuli: „Preboli to!”, no to je lakše reći negoli učiniti. Nitko to ne može posvjedočiti bolje od dušebrižnice, učiteljice i spisateljice Paule Sandford, koja već godinama pomaže ženama (i muškarcima koji ih vole) da zavladaju emocijama i ostvare pobjedu na tom području.

Želite kupiti knjigu ili se informirati o cijeni?

Ako naručujete iz Hrvatske, kliknite na gumb „Kupi knjigu”.

Ako naručujete iz inozemstva, kliknite na gumb „Kupi knjigu iz inozemstva”.

Ako želite pročitati više o samoj knjizi, ili ste je već pročitali pa je želite ocijeniti, molimo Vas da kliknite na gumb „Recenzija”. (Molimo Vas da ocjenjujete samo ako ste knjigu doista pročitali!)

Priredila Gabriela Jurković; Book.hr

Najčitanije

Na vrh