Book: Patere Marko, za one koji ne znaju tko si (ako takvih ima), molimo te da kratko predstaviš sebe i svoj apostolat.

Pater Marko: Neshvatljivim Božjim milosrđem ja sam katolički svećenik i redovnik pavlin, zaljubljenik u Srce Marijino; kao nekakav pisac; voditelj stotina i stotina dosad kerigmatskih duhovnih obnova u 25 zemalja, u kojima propovijedam živoga Isusa koji poziva na obraćenje, pokajanje i posvećenje, da bi zauzvrat on udijelio iscjeljenje i oslobođenje. Moja je posebna misija unutar poziva: spasiti život nerođenoj djeci osuđenoj na pobačaj, i sve ostalo što se s tim veže. Prije svega nastojim biti čovjek. I borim se da ne izgubim vjeru. Opisujem se i kao ‘jadan grešnik’, ali zapravo sam ‘svet’, jer Gospodin me u svojoj krvi oprao od blata i izvukao iz tame. I dao mi time i ljubav prema grešnicima.

Book: Ove godine vaš Apostolat za život slavi 20. obljetnicu postojanja. Reci nam nešto o tome.

Pater Marko: Tako je. Sa svojim radom na promicanju svetosti i nedodirljivosti života započeli smo u Zagrebu, u prostorijama Radio Marije, za blagdan Gospe Žalosne 1999. godine. Danas imamo udrugu „Betlehem“ u mnogim gradovima, sedam kuća za majke i djecu, razne lijepe inicijative (za čistoću mladih, za supružnike željne djece, za ukop nerođene dječice, za pomoć ranjenima pobačajem, za muškarce s problemom abortusa također, molitvene zajednice itd.) Za tih 20 godina mogu samo reći: svaki je dan Božje čudo. Vjerno nas drži Božja providnost a mi napredujemo u ljubavi, svjedočeći neopisivim milostima našeg Spasitelja, koji tako silno djeluje u i po nama, upravo zato jer smo „maleni i glupi“ – da se izrazim riječima sv. Pavla iz Poslanice Korinćanima.

Vidljivi Bog – ovu sam knjigu nosio u srcu više od 20 godina

Book: Tvoja knjiga „Vidljivi Bog“, koja govori o tajnama slike Božjeg Milosrđa izašla je iz tiska ovih dana upravo o Nedjelji Božjeg Milosrđa 28. travnja! Kako si došao na ideju da napišeš ovu knjigu?

Pater Marko: Ovu sam knjigu nosio u srcu više od 20 godina, a napisao sam ju u pola godine (toliko je i slika nastajala!) i to pod velikim kušnjama i u velikim bolovima, u nesanici, u burn-outu i ostalim mukama po duši i tijelu. Kad sam ju napisao, sve je prošlo, zanimljivo, odmah i bez traga. Danas kad ju čitam, ne mogu se oteti dojmu da ju uopće ‘nisam ja napisao’. Ona je jedno neobično i potpuno nadahnuće. Uvjeren sam da takvo nešto više nikada neću napisati. Božje Milosrđe me je najdublje šokiralo i oduševilo, a kateheza o ovoj čudesnoj i jedinstvenoj slici mi je promijenila život, u mnogim segmentima. Žarko bih volio da se što više duša nahrani i osnaži porukom Milosrđa, koja je iznad svake druge poruke, spasonosna, preobražavajuća i najnužnije potrebna čovjeku današnjice. Nalazimo se upravo u vremenu kad se otkriva ova najposebnija slika! Jer, kako sam Isus reče, „prije pravde vrijeme je Milosrđa“. Ne mogu opisati svoje osjećaje, dok gledam ovo nadnaravno djelo milosti. Ovo je prva slika, ovdje su zabilježene tajne Milosrđa, s ove je slike Kralj Milosrđa progovarao Faustini i progovara i nama. Knjiga mi se prevodi na mnoge jezike svijeta, drago mi je što jedan Hrvat može sudjelovati tako osjetilno u navještaju Božje milosrdne ljubavi prema čovjeku, a osobito prema čovjeku koji stenje pod bremenima grijeha i padova…

Book: Za knjigu kažeš da je nedovršeno djelo jer su razmatranja o Božjem Milosrđu „jednostavno i jasno rečeno, neiscrpiva…“ Kad bi ipak trebao sažeti Božje Milosrđe, odnosno sliku Božjeg Milosrđa, u jednoj-dvije rečenice, što bi rekao?

Pater Marko: Izvorna slika Božjeg Milosrđa, koja se čuva u Vilniusu u Litvi, slika čiji je nastanak pomno nadgledala sv. Faustina kroz šest mjeseci i kojoj je kao model služio njezin ispovjednik bl. Mihael Sopoćko, portret je Presvetoga Trojstva „iznutra“ te samoga Isusa Krista „izvana“ – Isusovo lice u potpunosti odgovara licu Čovjeka s Torinskog platna. Međutim, mnogo važnije od svih vanjskih i vidljivih znakova, jest upravo to otajstvo Milosrđa, Božje Srce, poruka utjehe i spasenja, nutrina Boga i čovjeka, koje se susreću i ujedinjuju preko nevjerojatno rječitih i sudbonosnih detalja slike, koji se na prvi pogled uopće ne primjećuju…

Ovu sliku treba nositi u zatvore, pred javne kuće, kockarnice, u parkove gdje se drogiraju…

Book: Zašto mnogi unatoč svemu i dalje ne razumiju i ne prihvaćaju Božje Milosrđe?

Pater Marko: Ima više razloga, jedan je od njih što se to Milosrđe ili uopće ne spominje ili se malo spominje, ili se spominje u nekom krivom kontekstu, pa neki svećenici smatraju (kako su mi sami rekli) da pobožnost Božjem Milosrđu ostavlja prostora i za „krive interpretacije“ te u konačnici „čovjek može griješiti, ali Bog mu uvijek prašta“ i tako se „gubi vjerodostojnost vjerovanja“ itd. To su sve gluposti i opravdavanja onih koji ili sami nisu doživjeli milosrđe (pravednima ne treba) ili im se ne da „uvoditi neku poljsku devociju“ ili su – možda i preko raznoraznih površno pobožnih osoba – krivo shvatili da je riječ „samo o pobožnosti!“ A nije, nikako nije! Ovu sliku treba nositi u zatvore, pred javne kuće i noćne klubove, kockarnice, u parkove gdje se drogiraju; u škole, bolnice, crkve, centre za beskućnike, u majčinske domove i sirotišta, u misije; u samostane, na trgove i ulice… Svugdje, gdje se nalazi uništen čovjek, razočaran životom, zgrčen od bolova, raspadnut, u krhotinama psihe i duha, slomljena tijela, depresivan i odbačen, ponižen do krajnjih granica, ubijen u dušu. Oni koji nisu doživjeli slom, neće doživjeti ni Milosrđe. Njima je (još) ugodno na ovom svijetu, u „ovom izbjeglištvu“ odnosno u ovoj „suznoj dolini“. (…)

Intervju možete u cijelosti pročitati u mjesečniku „Book”, u broju za svibanj 2019.

Knjigu patera Marka „Vidljivi Bog – o tajnama slike Božjega Milosrđa“ po sniženoj cijeni možete kupiti ovdje.