Težnja čovjeka za rajem postoji još od vremena kada ga je prvim grijehom izgubio. Nije to čudno. Čudno je to što ga tražimo u onom materijalnom, svjetovnom, prolaznom…

U današnje vrijeme nemoguće je pogledati film ili neku emisiju na televiziji, a da nam pritom ne serviraju gomilu reklamnih poruka. Različite kompanije nam stalno nešto nude. Ponuda je sve veća i raznovrsnija. Poruke redovito glase: „Treba ti to! Budi u trendu! Moraš to imati!” Reklama nas na posljetku i uvjeri da nam je pojedini proizvod uistinu potreban. Kad ga konačno kupimo, makar uočili da nam nije bio nužan, pravdamo se: „Pa prijatelj mi je rekao!” ili: „Susjed mi je predložio”. Nerijetko se, nakon nekog vremena, osjećamo prevareni.

“

Primjećujem kako sve više reklama obećava raj, uživanje i slobodu, a potom nas uvedu u pakao, muku i ropstvo!

„

Prva reklama u Edenu

Kad malo bolje razmislim, sjetim se Knjige Postanka. I otkrivam jednu sličnost. Prvoj ženi, Evi, zmija također nudi plod sa stabla spoznaje dobra i zla. Eva dade Adamu, a on se poslije pravda Bogu kako mu je žena to predložila. Ne kažem da je svaka reklamna ponuda nešto loše. To nipošto! Ali primjećujem kako sve više reklama obećava raj, uživanje i slobodu, a potom nas uvedu u pakao, muku i ropstvo. To su prije svega ogromni krediti, nepotrebni skupocjeni uređaji i različite pretplate bez kojih bismo mogli živjeti sasvim normalno. Reklamnim porukama nam prezentiraju sliku raja, a mi zagrizemo. Težnja čovjeka za rajem postoji još od vremena kada ga je prvim grijehom izgubio. Nije to čudno. Čudno je to što ga tražimo u onom materijalnom, svjetovnom, prolaznom…

Gdje si?

Kad je Adam zgriješio, Bog ga nije pitao što je to uradio, već ga zovnu: „Adame, gdje si?” Pitate se zašto je morao zvati? Upravo zato jer je grijeh udaljio Stvoritelja i njegovo stvorenje – čovjeka. Čovjek je htio uzeti ono što mu nije trebalo i tako se stvorila udaljenost koja se provlači kroz sva vremena. Bog i danas zove svakoga od nas po imenu: „Gdje si?” Ali, kako ćemo čuti njegov glas ako ne odbacimo ono što nas sputava, zarobljava, muči? Nije loše posjedovati vikendicu, automobil, najmoderniji laptop ili najnoviji iPhone; loše je ako ta stvar počne posjedovati nas.

“

„Treba ti to! Budi u trendu! Moraš to imati!”

„

Na čemu zadržavamo pogled?

Sigurno ste barem jednom vidjeli nekog kako parkira svoj novi automobil i uputi se pješke ulicom, a onda nakon nekoliko metara zastane i okrene se. Ponekad i dvaput. Divi se kako njegov limeni ljubimac lijepo izgleda. A sad zamislite sliku starca prosjaka kako pognut sjedi na ulici, a pored njega prolaze ljudi ne želeći ga niti pogledati. Štoviše sklanjaju pogled od njega. Izbjegavaju, da im ta slika materijalne oskudice ne bi slučajno pokvarila dan. Nažalost, živimo u takvom svijetu gdje se vrijednost mjeri po onome što imamo u rukama, a ne po onom što nosimo u sebi. A čovjek vrijedi upravo onoliko koliko ima kad nema ništa. Zato nas Bog na koncu života poziva bez ičega. Tada neće biti važno čuti: „Super, imao si tolike vrijedne stvari u životu!”, nego „’Valjaš, slugo dobri i vjerni! Uđi u radost Gospodara svoga!’”

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.