Osobni razvoj

Imati ili biti?

Imati ili biti book evangelizacija

Težnja čovjeka za rajem postoji još od vremena kada ga je prvim grijehom izgubio. Nije to čudno. Čudno je to što ga tražimo u onom materijalnom, svjetovnom, prolaznom…

U današnje vrijeme nemoguće je pogledati film ili neku emisiju na televiziji, a da nam pritom ne serviraju gomilu reklamnih poruka. Različite kompanije nam stalno nešto nude. Ponuda je sve veća i raznovrsnija. Poruke redovito glase: „Treba ti to! Budi u trendu! Moraš to imati!” Reklama nas na posljetku i uvjeri da nam je pojedini proizvod uistinu potreban. Kad ga konačno kupimo, makar uočili da nam nije bio nužan, pravdamo se: „Pa prijatelj mi je rekao!” ili: „Susjed mi je predložio”. Nerijetko se, nakon nekog vremena, osjećamo prevareni.

Primjećujem kako sve više reklama obećava raj, uživanje i slobodu, a potom nas uvedu u pakao, muku i ropstvo!

Prva reklama u Edenu

Kad malo bolje razmislim, sjetim se Knjige Postanka. I otkrivam jednu sličnost. Prvoj ženi, Evi, zmija također nudi plod sa stabla spoznaje dobra i zla. Eva dade Adamu, a on se poslije pravda Bogu kako mu je žena to predložila. Ne kažem da je svaka reklamna ponuda nešto loše. To nipošto! Ali primjećujem kako sve više reklama obećava raj, uživanje i slobodu, a potom nas uvedu u pakao, muku i ropstvo. To su prije svega ogromni krediti, nepotrebni skupocjeni uređaji i različite pretplate bez kojih bismo mogli živjeti sasvim normalno. Reklamnim porukama nam prezentiraju sliku raja, a mi zagrizemo. Težnja čovjeka za rajem postoji još od vremena kada ga je prvim grijehom izgubio. Nije to čudno. Čudno je to što ga tražimo u onom materijalnom, svjetovnom, prolaznom…

Gdje si?

Kad je Adam zgriješio, Bog ga nije pitao što je to uradio, već ga zovnu: „Adame, gdje si?” Pitate se zašto je morao zvati? Upravo zato jer je grijeh udaljio Stvoritelja i njegovo stvorenje – čovjeka. Čovjek je htio uzeti ono što mu nije trebalo i tako se stvorila udaljenost koja se provlači kroz sva vremena. Bog i danas zove svakoga od nas po imenu: „Gdje si?” Ali, kako ćemo čuti njegov glas ako ne odbacimo ono što nas sputava, zarobljava, muči? Nije loše posjedovati vikendicu, automobil, najmoderniji laptop ili najnoviji iPhone; loše je ako ta stvar počne posjedovati nas.

„Treba ti to! Budi u trendu! Moraš to imati!”

Na čemu zadržavamo pogled?

Sigurno ste barem jednom vidjeli nekog kako parkira svoj novi automobil i uputi se pješke ulicom, a onda nakon nekoliko metara zastane i okrene se. Ponekad i dvaput. Divi se kako njegov limeni ljubimac lijepo izgleda. A sad zamislite sliku starca prosjaka kako pognut sjedi na ulici, a pored njega prolaze ljudi ne želeći ga niti pogledati. Štoviše sklanjaju pogled od njega. Izbjegavaju, da im ta slika materijalne oskudice ne bi slučajno pokvarila dan. Nažalost, živimo u takvom svijetu gdje se vrijednost mjeri po onome što imamo u rukama, a ne po onom što nosimo u sebi. A čovjek vrijedi upravo onoliko koliko ima kad nema ništa. Zato nas Bog na koncu života poziva bez ičega. Tada neće biti važno čuti: „Super, imao si tolike vrijedne stvari u životu!”, nego „’Valjaš, slugo dobri i vjerni! Uđi u radost Gospodara svoga!’”

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh