Foto: Pixabay

Sjećam se muža i žene koji su jednom došli k nama. Nisu imali pojma što to znači razviti duhovni plan za svoju obitelj, ali su shvatili – imajući dvoje male djece, oboje predškolske dobi – da moraju učiniti nešto više od onoga što su dotada činili, jer zapravo nisu činili ništa.

Kao što je slučaj s mnogim roditeljima u toj aktivnoj, užurbanoj životnoj fazi, njihov je brak došao u drugi plan pred iscrpljujućim izazovima orijentiranima na djecu, sa svakodnevnim malim dramama. Nikada nisu sjeli i razgovarali o svojem braku, osim možda kratkotrajnih ispada ljutnje ili frustracije, ali nikada nije bilo konstruktivna razgovora koji bi doveo do dogovorna rješenja. Oboje su bili svjesni toga da je njihov brak postao manje zabavan i da su oni manje međusobno povezani nego što bi to htjeli. A što s njihovim roditeljstvom? Pa činilo im se je da taj dio obavljaju kako treba. Ili možda ne? Nisu bili sigurni.

Važne stvari

Sve su zajedno radili, išli u crkvu, u zoološki vrt i akvarij – sve što se čini kad imate živahnu malu djecu u kući. Ali samo zato što su uspješno pazili na djecu i brinuli se o njoj, znači li to da su izvršavali svoju glavnu zadaću kao roditelji? U to nisu bili sigurni. A htjeli su biti. Najposlije, bližilo se je vrijeme polaska u školu. Puno toga će se promijeniti. Imat će manje utjecaja na svoju djecu. I više briga. Mnogo više problema. Možda će imati manje briga i problema ako zajednički porade na duhovnom životu. Mislili su da će biti bolji roditelji ako se više posvete sustavnu poučavanju i uvođenju svoje djece u duhovnost. Ako se više usmjere na to. Na važne stvari. Osim što su uskoro vidjeli neka mala i ohrabrujuća poboljšanja, što im je bilo dovoljno da budu zadovoljni što su prionuli k rastu vjere svoje djece, dogodilo se je još nešto. Nešto što nisu očekivali.

Njihov brak se je također počeo znatno poboljšavati.

Nisu se mogli više približiti kao par nego što jesu.

Jasno određen cilj

Promislimo o tome, zašto se je to upravo i trebalo dogoditi? Kad god vođa jasno odredi cilj, smjer i očekivanja svoje organizacije, s vremenom se očekuje velik preokret u rastu prodaje ili tržišnoj vrijednosti, kako već ta organizacija mjeri svoju vrijednost. Ali to nije jedino područje na kojem se vidi dobrodošla promjena. Ona se vidi i u većoj uspješnosti, zadovoljstvu zaposlenika, zajedničkom duhu, kreativnu razmišljanju. Sve to živne, postane pozitivnije.

…što mislite da bi se moglo dogoditi ako se sklope ruke i moli s određenom nakanom te da to postane ustaljena i standardna procedura kako vaša obitelj djeluje?

Isto se događa i u obitelji. Kad vođa nastupi s jasnim smjerom, ciljem i očekivanjima za obitelj, ubrzo se mogu primijeniti male promjene u domu, u međusobnim odnosima i sitnicama koje u početku nisu niti bile razmatrane kao važne. Jedna od stvari koja okreće te promjene jest molitva, jasno. Većina obitelji danas provodi malo ili nimalo vremena u molitvi, osim možda blagoslova prije jela ili kratke molitve s djecom prije spavanja. Ali što mislite da bi se moglo dogoditi ako se sklope ruke i moli s određenom nakanom te da to postane ustaljena i standardna procedura kako vaša obitelj djeluje? Odmah dolazi do jače međusobne povezanosti.

Iz knjige „Vjeruju li vaša djeca?“ autora Terencea Chatmona. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje. Knjigu po sniženoj cijeni od 45 umjesto 90 kuna možete nabaviti u našim akcijama, ovdje.