Svjedočanstva

ŽIVOT NAKON SMRTI

Doživio sam iskustvo kliničke smrti: Gledao sam ih odozgo i mislio: „Ne znaju da sam umro!“ Ima onih koji vjeruju u život poslije smrti, ima onih koji ne vjeruju, ima i onih koji tvrde da vjeruju, a ne žive kao da vjeruju... Dobro je svaki dan se obraćati, odnosno okretati svoj pogled od našeg ovozemaljskog života prema vječnosti, kako bismo nakon smrti doživjeli radostan susret s našim Spasiteljem, Isusom Kristom

Imao sam iskustvo kliničke smrti: Gledao sam ih odozgo i mislio: „Ne znaju da sam umro!“

Foto: Screenshot


 

Don je te noći doživio iskustvo koje želi podijeliti kako bi posvjedočio da postoji život nakon smrti.

Pri padu, udario sam glavom i slomio zub. Sklupčao sam se na tlu. Tada sam vidio da se ‘dižem’ iz svoga tijela…

Prije točno 37 godina ustao sam usred noći kako bih otišao na WC. Dok sam bio tamo, zamračilo mi se je pred očima i pao sam u nesvijest. Pri padu, udario sam glavom i slomio zub. Sklupčao sam se na tlu, oko WC školjke. Tada sam vidio da se ‘dižem’ iz svoga tijela.

Pogledao sam dolje i vidio sama sebe kako ondje ležim… Pogledao sam si ruke i rekao: „Ako sam ovo ja, onda, onda … WoW! To sam ja… Mrtav sam!“

Gledao sam sve to odozgo i mislio si: „Ne znaju da sam umro!“

Moja duša i duh su, doslovno, izašli iz mog tijela i moje je tijelo ležalo dolje mrtvo! Nije bilo otkucaja srca ni pulsa. Pogledao sam u drugu sobu. I moja žena je ustala. Spustila se na ruke i noge i počela me tresti. „Done, probudi se, probudi se!“ govorila je… Onda je ustao i moj sin i stao nada me.

Gledao sam sve to odozgo i mislio si: „Ne znaju da sam umro!“ Nastavio sam se ‘dizati’… Ponovno sam si pogledao ruke: Imam fizičke ruke, imam misli, mogu razmišljati… imam svijest… Imao sam neopisiv, euforičan osjećaj. Osjećao sam se odlično. Nisam osjećao bol, ni jad, nije bilo problema ni nikakvih misli, već osjećaj čistog blaženstva i euforičnog stanja uma.

Okrenuo sam se i ugledao grupu ljudi od 30 ili 40 godina koji su me poznavali i poželjeli mi dobrodošlicu. A iza njih bilo je svjetlo…

Tada sam osjetio nečiju prisutnost. Okrenuo sam se i ugledao grupu ljudi od 30 ili 40 godina koji su me poznavali i poželjeli mi dobrodošlicu… Nisam im mogao baš vidjeti lica, ali sam znao da ih znam. Oni su poznavali mene… Tješili su me i iskazivali mi dobrodošlicu. A iza njih bilo je svjetlo. Jarko svjetlo. Vrlo intenzivno, a opet nije zasljepljivalo. Bilo je… Nebesko svjetlo… Nastavilo se približavati sve više i kad je došlo iza ljudi koji su me gledali, mogao sam vidjeti Kristovu siluetu. Bio sam potpuno zadivljen jer sam sad znao da sam u Nebu. I kad su se ti ljudi razdvojili, silueta Krista mi je postala stvarnija jer sam tad mogao vidjeti pravo lice Boga. Po Kristu… Vidio sam mu bradu, kosu… Vidio sam mu bijelu tuniku… haljinu… Sjajio je nekim prozirnim sjajem i snagom. Bio sam zadivljen. Progovorio mi je.

Tog sam trena znao da se moram vratiti. Kad sam rekao: „Da“, napustio sam to mjesto. Brzo. Vraćao sam se kroz tunel

To nije bilo ni verbalno ni zvukovno… Bio je unutarnji glas. Rekao mi je: „Želiš li se vratiti?“ Upravo je tako rekao: „Želiš li se vratiti?“ Rekao sam: „Imam li izbora?“ „Da…“, rekao je.

Okrenuo sam se i vidio svoju ženu na koljenima, kako me trese.

„Bože“, rekao sam, „mrtav sam… ali ona to ne zna…“ Imao sam potrebu vratiti joj se. Mislio sam si što da napravim, ali nisam se htio vratiti. Bilo mi je ugodno. Bio sam u stanju euforije. I onda mi Krist opet reče: „Dakle? Želiš li se vratiti?“

Tog sam trena znao da se moram vratiti. Zanimljivo je to da sam imao izbor, ali sam znao da se moram vratiti. Kad sam rekao: „Da“, napustio sam to mjesto. Brzo. Doslovno sam osjetio kako mi se tijelo kreće. Vraćao sam se kroz tunel. To je trajalo samo nekoliko sekundi. Kad sam se probudio, moja žena je bila nada mnom, još uvijek me je tresla. „Hvala Bogu“, rekla je. „Živ si!“ „Provjerila sam ti puls. Nisi ga imao! Tako mi je drago da si živ!“

„O, imao sam nevjerojatno iskustvo!“ rekao sam joj. „Mislili smo da si mrtav!“ „I bio sam!“ „Pusti me da podijelim s tobom ovo iskustvo…“

Zamislite da djetetu koje je u utrobi, u sigurnosti majke, kažete kako će izaći na svijet, da će biti rođeno, i da će proći sve ostalo što beba prolazi…

To je iskustvo koje sam htio podijeliti s vama. Ako si postavljate pitanja o životu poslije smrti, znajte – smrt je samo ponovno rađanje života.

Zamislite da djetetu koje je u utrobi, u sigurnosti majke, kažete kako će izaći na svijet, da će biti rođeno, i da će proći sve ostalo što beba prolazi… Tako sam se i ja osjećao. Zamislite sada kako izgleda Nebo…

Božji blagoslov!

 

Smrt je samo prijelaz; duša nakon smrti nastavlja živjeti. Prelazimo u vječnost ili u čišćenje za vječnost, ili u pakao.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  •  
  •  
  •  
  •  
1 Comment

1 Comment

  1. mislav

    7. rujna 2019. at 4:32

    doživio sam nešto vrlo slično i, Bogu dragom hvala, dao mi je drugu priliku!

U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh