Foto: Shutterstock
Berta je imala i česte kontakte s dušama iz čistilišta, iznad svega sa svećeničkim dušama koje su još morale zadovoljiti Božju pravdu. Često su joj se one pojavljivale noću, da bi od nje tražile molitve ili da bi joj najavile svoje skorašnje oslobođenje. Diskrecija ne dopušta da se zasada spominju imena. Kad bi ušla u crkvu, bila je kao magnetom privučena k oltaru s Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Ponekad bi povjerila svoju odbojnost prema boravku u gomili, jer je osjećala grijeh u dušama.
Nježno je ljubila svoje i često je razgovarala s njima. Kada nakon razdoblja osobito bolne patnje to više nije bila u stanju, noću bi joj došla…
Njezino štivo bilo je Biblija, Nasljeduj Krista i poneka knjiga o Djevici Mariji. Mnogo je čitala mons. Gaya, blaženog Eymarda, gospođu Swetchine. Bio joj je drag kalendar svetog Pavla i u njemu bi meditirala svaki dan po jednu stranicu. Treba živjeti vlastitu Misu, govorila je, a njezin ju misal nikada nije napuštao. Otac Decorsant ju je odvratio od čitanja mističnih djela. Sviđale su joj se i povijesne knjige, biografije. U razgovoru ju je sve zanimalo: politika, rat, glazba, književnost. Nježno je ljubila svoje i često je razgovarala s njima. Kada nakon razdoblja osobito bolne patnje to više nije bila u stanju, noću bi joj došla Blažena Djevica Marija, obično u obliku plave pojave ukrašene srebrom. Njezina joj je prisutnost pružala nevjerojatan mir. Jednom, kad ju je jedna bliska prijateljica pitala kakav su joj osjećaj ostavljala ta ukazanja, odgovorila je: „Jedna velika radost kad su prisutna – jedna velika žalost kad ih više nema. Ali uvijek velika radost duše što se je ona htjela prignuti k jednomu siromašnomu ljudskom biću.“
Iz knjige „Berta Petit i pobožnost Prežalosnom i Bezgrešnom Srcu Marijinu“ autorice Irene Corona. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
