Foto: Shutterstock

Gdje je nestala ljubav prema životu?

Ima tih dana, kada ništa nema smisla. Probudim se, pogledam u strop sobe i počnem razmišljati – o sebi, o svom životu, o onome što je bilo i što me čeka… O ljudima koje sam srela, s kojima dijelim krov nad glavom, s kojima radim, s kojima dijelim dobro i loše… O životu nakon života, o duhovnom svijetu, o dobru i zlu… O svemu i svačemu… I odjednom, sve prestane imati smisla… Kao da me netko bacio tu, u ovo tijelo, među ove ljude koji predstavljaju moju obitelj, u ovu sredinu gdje se osjećam poput stranca… Ima tih dana – kad ništa nema smisla, kada je ljubav prema životu tek – utopija.

Što je tijelo bez duše i čovjek bez Boga?

Kada biste samo znali koliko sam si puta postavila ovo pitanje. Kada biste barem znali koliko puta sam vodila bitke unutar sebe u vezi s ovim pitanjem. A ako hoćete iskreno, ni dan-danas ne znam točan odgovor na to pitanje. Valjda to ovisi o danu. Valjda to ovisi o stanju duha. Valjda to ovisi o snazi volje za borbom između onog ljudskog i onog božanskog u meni. Nekada, i ne tako davno, znala me obuzeti toliko intenzivna melankolija, da me apsolutno nije bio briga što će biti sutra. Mračno stanje uma znalo me je obuzeti do te mjere da mi čak ni život ne bi značio ama baš ništa. I zaista, što je tijelo bez duše? Što je čovjek bez Boga?

Što je to nešto vrijedno borbe?

Ali ima nešto što je vrijedno borbe. Kada spoznamo, ali baš srcem spoznamo, tu veliku istinu, onda shvatimo da sve ima smisla. Kada shvatimo da smo mi, baš mi – Njegovo remek-djelo, plod Njegove neizmjerne, savršene, goruće, nepresušne Ljubavi, Njegova preokupacija 0-24 od samog svog začetka pa do vječnosti, vrijedni žrtve Njegovog bogočovječnog Sina. Pogledaj koliko si vrijedan, koliko je svatko od nas vrijedan u Njegovim očima. Pogledaj koliko je velika Njegova ljubav prema svakome od nas. Otvori oči svog srca. Slušaj! Osluškujmo te valove ljubavi koji se razbijaju o stjenke našeg srca. Bacimo pogled na tu dolinu Milosti urešenu raznovrsnim Božjim darovima. Grabite, samo grabite! Ne bojte se uzeti iz Njegove ruke. On nam daje, uvijek još i još. Njegovim darovima nema kraja, Njegov izvor nikad ne presušuje. On nam želi dati. On jedva čeka da uzmemo. On nas čini živim. On je taj smisao, On je ta Ljubav, On je taj život.

Čime me to Bog osnažuje?

Patnje? Krize? Padovi? Ma to su samo blagoslovi kojima nas On snaži za ovaj surovi prolazni ovozemaljski život. On nas teše za svog ratnika svijetlosti, jer zna koliko smo oružje svjetla u Njegovim rukama. Koliko je svaki od nas moćno oružje Ljubavi u Njegovim rukama. Ne bojte se ratnici, stisnite zube i borite se! Volite sebe, volite bližnjega, volite Stvoritelja! Jer Ljubav – ona pobjeđuje sve!

Izvor: Metanoia