Foto: Shutterstock

Kada god sretnem ljude, uvijek čujem istu jadikovku: „Jao profesore kuda ide ovaj svijet, gledajte kako propadamo, kuda mi to idemo.“ Redovito se tada nasmijem i stanem zagledam se u oči onome koji me to pita: „Što misliš, postoji li Bog? Šta mislite je li čitavu zemlju, njenu povijest vode ljudi koji žive najviše 70, 80 godina ili Stvoritelj?“ Onda mi obično zbunjeno odgovaraju, pa Bog, ali ljudi mogu puno toga pokvariti. „Da, kažem, ali što mislite kad djeca počnu kvariti u kući, izbacuju vilice, žlice, noževe, pa stavljaju prst u struju ili su u opasnosti da otvore plin. Što mislite jesu li roditelji jači od roditelja pa ga spašavaju ili je dijete jače od roditelja pa će sve uništiti? Ako dakle roditelji spašavaju i čuvaju dijete od katastrofe i nevolje koje može učiniti, zar nije Stvoritelj svijeta daleko veći i jači i može zaustaviti sve zlo?“

Zašto tako brzo zaboravljamo da nas nisu stvorili ni majka ni otac, da nas nije nitko izmislio, naručio niti načinio. Da nas nisu nigdje kupili…

Zašto tako lako otpadamo od sigurnosti i uvjerenja, da smo na zemlji ne zato jer su to htjeli političari, gospodarstvenici, nego zato što je Stvoritelj svijeta postavio svakoga od nas. Zašto tako brzo zaboravljamo da nas nisu stvorili ni majka ni otac, da nas nije nitko izmislio, naručio niti načinio. Da nas nisu nigdje kupili. Dok si bio devet mjeseci u utrobi majke, ona uopće nije znala tko si, majka te nije mogla izabrati niti poslati u svijet. Ona je znala da će biti dijete ali nije znala koje ni kakvo dijete, muško ili žensko, zdravo ili bolesno, sposobno za ovo ili ono, kako će izgledati, ništa od toga roditelji ne biraju. Netko drugi daruje djecu. Ako je Stvoritelj nas išao stvarati i stvorio ovu zemlju, ambijent i prirodu u kojoj živimo, ako mi kao njegova djeca počnemo stvarati „požar“ u toj Božjoj kući, na toj zemlji, počnemo kvariti stvari i međuljudske odnose, ne će li On zahvatiti u to društvo i u nas da nas izbavi. Zar to nije vječito činio?

Koliko ratova je bilo, koliko kataklizmi, koliko velikih nesreća nevolja, kolere, gladi, kuge. A evo mi smo tu

Koliko ratova je bilo, koliko kataklizmi, koliko velikih nesreća nevolja, kolere, gladi, kuge. A evo mi smo tu. Koliko su ateizmi, sjetite se Hitlera, Staljina, nacizma, komunizma. Koliki su prijetili, svi smo mislili katastrofa kraj svijeta, nema više budućnosti. To je sve maknuto nekom dobrom rukom. Što vam želim reći? Da moramo biti razboriti, zdravi i inteligentni. To znači da mi ljudi možemo samo pokvariti, jer smo ograničeni i ne vidimo sve kako treba. Mi nismo sposobni držati u redu ovu zemlju, prekomplicirani su zakoni prirode, prekomplicirani i prekompleksni zakoni društva, čovjeka, prekompleksan je čovjek i njegov organizam. Mi time ne možemo raspolagati.  Premali smo, tko smo mi? Postoji Netko tko to sve vodi, i kad se oslonimo na toga nekoga, tada se počnemo smijati i počnemo mirno raditi, ne vjerujemo negativnim i lažnim vijestima, tad se smijemo novinarima kada nam govore negativne vijesti i prognoze, smiješni su, ima Netko iznad njih! Još su smješniji političari kad oni govore bit će ovako, bit će onako, tko su oni? Mali sitni ljudi, koji su preuzeli samo dužnost da ono što čovjek može politički vodi u jednoj zemlji, od jučer do sutra su oni, da ne znaju tko su ni odakle su i da ne znaju što će biti sa njima. Kako će moći uređivati sa sedam milijardi ljudi? Na sreću postoji naš Otac nebeski i postoji njegova briga za svakoga od nas, on se tebi smiješi svaki dan.

Zato mi je najvažnije u ovom govoru tebi da spoznaš. Ima Netko tko vodi svijet, tvoj život, tvoje zdravlje, ima Netko tko će te provesti kroz tamu smrti, ne boj se

Najsmješnije je kad glumimo „male“ bogove, kad se pravimo važni zbog toga jer imamo neku vlast. Kad smo upravitelji instituta, sveučilišta, ministri. Kad se prave strahovito važni, umjesto da budu jednostavni i znanstveni. Kad pokažu ono što znaju i da slušaju što drugi znaju. Jer desetorica više znaju nego jedan. Oni misle da će oni preokrenuti demokraciju, slobodu, domovinu, vjeru ljudi i poštenje. Kako je to smiješno. Hvala Bogu, postoji Bog.

Zato mi je najvažnije u ovom govoru tebi da spoznaš. Ima Netko tko vodi svijet, tvoj život, tvoje zdravlje, ima Netko tko će te provesti kroz tamu smrti, ne boj se. Ima Netko tko će nas dovesti da se opet susretnemo nakon tih vrata koje zovemo smrt. O kako će nam lijepo biti tada, živjet ćemo i razgovarati i pričati jesmo li bili ovdje dovoljno mudri, jesmo li bili humani, jesmo li žalili čovjeka, jesmo li mu pomogli, jesmo li ga ljubili i jesmo li dovoljno ljubili sami sebe!

Autor: Tomislav Ivančić

Izvor: Facebook