Foto: Shutterstock

Ima li danas među nama kršćanima Isusovih prijatelja?

Ušli smo u još jednu novu godinu. Nekima će od vas ona biti posljednja. Svake godine imamo određeni broj čitatelja koji su nam vjerni do smrti, bilo one redovne, bilo one kojoj se nisu nadali. Ovaj uvodnik posvećujem njima i svima onima koji razmišljaju o tome da će jednom doći pred Boga.

Bog nas je stvorio gotovo iz istog razloga iz kojeg žene žele postati majkama, a muškarci očevima – htio je imati djecu s kojom će moći dijeliti ljubav, djecu koju će odgajati i poučavati za život i to za život koji će trajati vječno.

Krštenjem postajemo djeca Božja. Ovdje smo da narastemo, da se formiramo u stanovnike nebeskog kraljevstva. Odrastanje za nebesko kraljevstvo događa se tijekom čitavog života i možemo ga zvati ili metanojom, tj. trajnim obraćenjem, ili posvećenjem, tj. stalnim rastom u vjeri, ufanju i ljubavi.

Božja riječ, molitva, sakramenti, nauk i iskustvo Crkve, te najrazličitije životne situacije služe nam da ispunimo životnu svrhu: da upoznamo Boga i sebe te da s njime uspostavimo što kvalitetniji odnos. Isus pred sam kraj svojeg života učenike prestaje zvati slugama i naziva ih prijateljima. Sluge, za razliku od prijatelja, nemaju prisan odnos s Kraljem, nemaju pristup Kralju kad oni to žele i nemaju pristup povlaštenim informacijama koje Kralj daje prijateljima.

Pravi prijatelji

Koliko nas nema odnos s nekim od svoje braće, djece ili roditelja kao što ga ima s pravim prijateljem?! Koliko je djece danas nesretno jer njihovi roditelji nisu i njihovi prijatelji?! Jednako nam se tako može dogoditi da smo po krštenju postali djeca Božja, a da u životu nismo postali njegovi prijatelji. Isusovi prijatelji, bez obzira na svoj prisan odnos s Njim, i dalje ga respektiraju kao Gospodina i Kralja, i dalje mu vjerno služe i to je upravo onakav odnos kakav Bog želi s nama imati u vječnosti. Ako nemamo takav odnos, zastanimo na početku ove godine i zapitajmo se u čemu griješimo i što bismo trebali promijeniti.

Bog želi da djeca budu prijatelji sa svojim roditeljima, ali da ona u isto vrijeme poštuju njihov roditeljski autoritet dân od Boga; On želi da šef kršćanin i njegovi radnici imaju prijateljski odnos, ali da ga u isto vrijeme respektiraju kao nadređenoga; želi da učitelji i učenici imaju takav odnos… Nebrojene su životne situacije u kojima možemo prepoznati preslikanu prijateljsku dimenziju koju Bog želi imati s nama.

Da bi nam netko bio prijatelj, on ne mora biti bez grijeha i bez mana. Ni mi ne moramo biti bez grijeha i bez mana da bismo bili Isusovi prijatelji. Jedini grijeh koji nas može spriječiti da postanemo njegovim prijateljima je naša indiferentnost, naša nezainteresiranost za prijateljevanje s njime.

Zasigurno nećemo pogriješiti ako Isusove prijatelje nazovemo svetima.

Ima li danas među nama kršćanima Isusovih prijatelja? Tko su oni?

To su oni koji su u srcu spoznali da su Božja riječ, molitva, euharistija, ostali sakramenti, nauk, tradicija i svakodnevne životne situacije – sredstva i prilike koje su nam dane kako bismo rasli u poznavanju Boga i sebe, kako bismo rasli u izgradnji osobnog odnosa s njime, kako bismo neprestano rasli u vjeri, ufanju i ljubavi prema Bogu te u ljubavi prema bližnjemu. To su oni koji nikad ne prestaju rasti, koji se ne prestaju mijenjati, koji imaju stalnu potrebu mijenjanja iz staroga u novog čovjeka. To su oni koji i sudjeluju; oni koji i čuju, koji i razumiju i pamte; oni koji prihvaćaju i žive. To su oni kojima je i misa, i molitva, i slušanje ili čitanje Božje riječi, i životne kušnje – prilika, prilika za uspostavu još boljeg osobnog odnosa s Isusom, prilika za osobno posvećenje.

Tko su oni koji nikad neće biti Isusovi prijatelji?

To su oni koje ne zanima Božja Riječ. To su oni koji se nakon mise ne sjećaju ničega iz Božje riječi koju su slušali na misi, to su oni koji niti čitaju niti razmatraju njegovu Riječ. To su oni koji pronalaze svakojake razloge da izbjegavaju Božju riječ. Kako možemo i pomisliti da Boga ljubimo i poštujemo ako ne ljubimo i ne poštujemo njegovu riječ?!

Zasigurno i sluge mogu voljeti svoje gospodare, i gospodari mogu voljeti svoje sluge, no to nije odnos koji je Bog zamislio s nama.

Dobar savjet

Siguran sam da se mnogo toga može promijeniti na dobro ako odlučimo promijeniti svoj odnos s Bogom (…)

Upozorenje

Prijateljstvo s Bogom je toliko protivno paloj ljudskoj naravi da su zaista rijetki vjernici koji odluče da od sluge žele postati prijateljima. Mnogi će radije podnositi bilo kakove žrtve, radije će vršiti bilo kakove druge zapovijedi, radije će umnogostručiti molitve, mise, pobožnosti, bilo što samo da se ne moraju suočiti sa živom Božjom riječju, samo da se ne moraju suočiti s Bogom i sa samima sobom, samo da se ne moraju mijenjati – samo da ne moraju uistinu sudjelovati.

Sami u hodu prema prijateljstvu teško možemo uspjeti. Mi Kristofori to znamo i zato onima koji se ne znaju drugačije snaći nudimo Školu molitve i Školu razmatranja otajstava krunice – tečajeve koji se održavaju u malim grupama i koji itekako mogu pomoći. (…)

Glavni urednik, Josip Lončar

Cjeloviti tekst uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju.