Svjedočanstva

IMAM RAK, ALI ON NEMA MENE

O TOME ČESTO OVISI ISHOD LIJEČENJA! Kad doznaju da imaju rak, ljudi reagiraju na jedan od ova tri načina Mnogo toga u našem životu ovisi o stavu koji zauzmemo. To vrijedi i kada netko primi vijest da boluje od teške bolesti. Svojim stavom često određujemo ishod...

Foto: Shutterstock


 

Prema prvom planu, trebala sam završiti svoju radioterapiju u ljeto 2001. Bila sam snažna i osjećala se dobro u sebi. Toliko dobro da sam si uzela nekoliko tjedana i nagradila se putom u SAD i nevjerojatnim izletom u Missouri. Nekoliko sam godina bila uključena u Europsko ruralno sveučilište i bila njegov potpredsjednik. Bilo nas je iz raznih dijelova Europe i nalazili smo se svake druge godine u drugoj zemlji. Nadala sam se da će sljedeći susret biti u Sjevernoj Irskoj i planirala sam to kad me je pogodio rak. To što sam morala otkazati te planove bilo je jedno od mojih velikih razočarenja. Srećom mi je dobra prijateljica iz Amerike ponudila da se takav susret održi u Missouriju.

Dok se podsjećam kako sam bila sretna i što mi se je sve lijepo dogodilo, osjećam kako mi se vraća snaga. Čak mogu reći da sam izgledala dobro u svojem bijelo-crnom šalu…

To je bila novost, prvi susret izvan Europe. I tako je nas dvanaest iz upravnog odbora krenulo u St. Louis. Bilo mi je veoma drago što je i moj muž išao sa mnom. Sve što smo doživjeli bilo je izvanredno, a za mene je bilo od izuzetne važnosti što sam se ponovo vidjela s kolegama te sudjelovala i nastupala na povjerenoj mi dužnosti. Imam fotografiju s tog događaja na kojoj govorim pred okupljenima. Dok se podsjećam kako sam bila sretna i što mi se je sve lijepo dogodilo, osjećam kako mi se vraća snaga. Čak mogu reći da sam izgledala dobro u svojem bijelo-crnom šalu. Morala sam paziti jer je veoma vruće na Srednjem zapadu ljeti. Nosila sam velike šešire i uvijek imala sunčane naočale. Tada još ne samo da nisam imala ni jednu vlas na glavi nego sam bila i bez obrva i trepavica. No nisam imala nikakve neugodnosti i to putovanje mi je veoma koristilo. Sunce blagotvorno utječe na imunitet, a mislim da sam ja osoba osjetljiva na sunce. Zapravo, već sam i prije odlaska u Ameriku boravila na suncu i imala lijep ten. Nisam radila i vrijeme sam provodila u vrtu.

Moja je tamna koža bila predmet rasprave u čekaonici kad sam došla na terapiju u svibnju. … „Kako ste tako potamnili?“

Moja je tamna koža bila predmet rasprave u čekaonici kad sam došla na terapiju u svibnju. Dok sam čekala na red, vidjela sam kako me jedna pacijentica promatra od glave do pete. Na kraju mi je rekla: „Kako ste tako potamnili?“ Odgovorila sam joj da sam radila u vrtu i uživala boraveći na suncu. Ona se je razljutila i pokazivala mi u knjizi po kojoj se je ravnala gdje piše da se ne smije na sunce za vrijeme kemoterapije. Jadna je žena to shvatila previše doslovno te je izlazila van zamotana u jakne i šalove te prekrivena šeširom i rukavicama. U razgovor se je uključio i njezin muž i rekao da su zbog toga otkazali ljetni odmor.

Kada danas razmišljam o tome, mogu odrediti tri različite skupine ljudi prema njihovoj reakciji na dijagnozu

Taj me je razgovor razveselio i ujedno ražalostio. Činilo mi se je da je ta žena veoma narušila kvalitetu svojeg života i života svoje obitelji u trenutku kad joj je život bio dragocjen. Kada danas razmišljam o tome, mogu odrediti tri različite skupine ljudi prema njihovoj reakciji na dijagnozu. Postoje oni koji, poput te žene, žive u strahu, dopuštajući da im rak diktira životni ritam i posljedično tomu žive samo polovično. Još je gore što ima i onih koji žive uopće se ne boreći. Vjeruju da umiru i misle da je to neizbježno. To se ne odnosi samo na rak dojke.

Nakon što je doznao da ima rak, legao je u krevet. Izgubio je volju za životom i umro nakon šest tjedana

Poznajem ženu koja mi je rekla da je njezin muž, nakon što je doznao da ima rak, legao u krevet. Izgubio je volju za životom i umro nakon šest tjedana. To mi je ispričala u ljutnji, jer je godinu prije i ona imala rak dojke, ali se je prisilila ustati iz kreveta zbog obitelji i da ne optereti muža. Očito je da neki ljudi prekasno otkriju rak i da nemaju izbora, ali mislim da se i pred smrtnim ishodom može ispunjeno živjeti svaka minuta, a tko zna – čuda se događaju. Treća su skupina koji tu krizu prepoznaju kao prigodu za svoj život te uživaju u svakom danu koji im je dan.

Ulomak iz knjige „Imam rak, ali on nema mene“ autorice Kate Dooher. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh