Duhovnost

o istočnoj crkvi // Ikona I. – Slikovno utjelovljenje nebeskih otajstva

Molitveni kutak u kući vjernika mjesto je gdje stoje ikone i gdje se pojedinac ili obitelj redovito moli

Posljednjih nekoliko desetljeća zapadni kršćani otkrivaju jednu osobitu značajku istočnokršćanske duhovnosti, liturgije, teologije i umjetnosti – ikonu. Ikona (od grč. εἰκών – eikōn = slika) jest osobitost najraširenijega istočnokršćanskog obreda – bizantskoga ili grčkoga – ali ju nalazimo i kod kršćana koptskoga, etiopskoga, sirskoga i armenskog obreda. Ikone su pokretne svete slike, naslikane na drvu ili platnu, koje prikazuju Krista, Bogorodicu Mariju, anđele, svetce, biblijske događaje i osobite momente iz povijesti Crkve. Ikonama i ikonografijom nazivaju se u širem smislu i svete slike naslikane ili složene kao mozaik na zidovima ili drugim nepokretnim površinama. Za istočne kršćane one nisu samo slike i nemaju samo simboličnu ili estetsku vrijednost, već puno dublje teološko, liturgijsko i duhovno značenje.


Pri samom ulasku u koju crkvu bizantskog obreda, bilo pravoslavnu, bilo katoličku (grkokatoličku), malo koga ostavlja ravnodušnim cijela galerija ikona u njima.  Naslikane su na zidovima crkve, visoko u samom vrhu kupolā, izložene na proskinitariju (poseban stalak prekriven skupocjenom tkaninom, gdje su postavljene kao na prijestolju), poredane na ikonostasu (pregradi koja dijeli svetište i oltar od lađe crkve). Posložene su posebnim kanonskim redom, pa malo bolji pogled otkriva cijelu slikovnicu povijesti spasenja pred očima: red proroka, apostola, svetih mučenika, otaca, pa Bogorodica s Kristom, Krist Svevladar, Kalvarija, Presveto Trojstvo, Gospodnja večera… Posjetitelj će također primijetiti da se vjernici pri ulasku u crkvu poklone pred ikonom, da ju cjelivaju te pred njom pale svijeće. Pred ikonama gore i skupocjene svjetiljke. I kod ulaska u dom vjernika naići ćemo na ikone pred kojima vise svjetiljke, a ponekad i na cijelu malu galeriju ikona u kutu ili na zidu na istočnoj strani. To je „molitveni kutak“, pred kojim se u kući moli. Kod nekih istočnih kršćana običaj je kod posjeta najprije se pokloniti ikonama, a onda pozdraviti domaćine. Kod ikona redovito stoji i Sveto pismo, molitvenik, časoslov, blagoslovljena voda, tamjan.

Gledajući ikone, na prvi mah će nam se učiniti da su likovi na njima svi vrlo sličnih izraza lica ili odjeće, vrlo statični i mirni, a približivši se ikoni, primijetit ćemo da su likovi prikazani u vrlo ozbiljnu i svečanu izrazu, kao da su iz kojega drugog svijeta ili galaksije. Njihova je tajna u tome da na duhovan način, kao kroz prizmu, otkrivaju tajne kraljevstva Božjega. Kao slike one predstavljaju ili utjelovljuju posve skrivene, transcendentne realnosti vjere. Iskazivajući im poštovanje, moleći se pred njima i razmatrajući ih, bivamo vođeni prema njihovu prototipu i u krajnjoj liniji prema samoj tajni nedokučivog Boga. U čemu je njihova posebna „tajna“?

Čovjek je prvotna ikona Božja

Značenje koje ikona ima za pobožnost kršćanina i njezino teološko tumačenje otvaraju pristup najvažnijim točkama istočnokršćanske teologije. Smisao slike bitan je za razumijevanje odnosa između Boga i čovjeka. Čovjek je stvoren „na sliku Božju“, on u sebi i na sebi nosi ikonu Boga Stvoritelja. Čovjek je ikona Božja. Grijehom i padom došlo je do unakaženja, oštećenja, oboljenja, uprljanosti Božje ikone u čovjeku, ali to ne može oduzeti čovjeku onu prvotnu plemenitost koja mu je utisnuta kao Božjoj slici. Za razliku od zapadne teologije, istočna nije nikada do kraja razvila misao da je čovjek padom posve izgubio milost i ono bitno – ikonu Božju u sebi. Prema istočnokršćanskoj kristologiji, božanski je Logos (Božja Riječ, Krist) slika Oca Nebeskoga, „otisak bića njegova“, „odsjaj njegove slave“ (Heb 1, 3). U utjelovljenom Kristu Logosu „pribiva sva punina božanstva“ (Kol 2, 9) i po učovječenju Logosa, gdje on postaje opipljivim i vidljivim (materijalnim), Bog iznova obnavlja svoju sliku prvog čovjeka, okaljanu grijehom. Krist je „novi Adam“, u kojem se obnavlja prvotna Božja slika starog Adama. Čovjekov put spasenja sastoji se dakle u tome da se on iznova obnavlja i preobražava u sliku Isusa Krista i tako po Kristu obnavlja svoju izvornu bogolikost, obnavlja sliku Boga u sebi.

Bog je Kristovim utjelovljenjem sve posvetio

Drugi teološki moment vezan uz razumijevanje ikone jest taj da je Bog, postavši u Kristu čovjekom, postao tjelesan, dakle materijalan, ušao je u vrijeme i prostor te tako posvetio i obnovio sve stvoreno, svu materiju. Po tom je i materija na neki način posvećena i nije isključena iz Kristova otkupiteljskog djela, u koje je sve uključeno. I ona na svoj poseban način vodi k Bogu. I u njoj i kroz nju „gledamo“ Boga. Sveti Atanazije Veliki, nadbiskup aleksandrijski reći će: „Postavši nama sličan, izmijenio si zlo stanje naše zemlje.“ Bog je u Kristu postao ljudskim likom. Čovjek je u Isusu gledao lik Boga. Bog, kojega „nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani“ (Iv 1, 18), kad se je utjelovio – pojavio se je u svijetu. Filipu koji je pitao: „Pokaži nam Oca!“, Isus odgovara: „Tko je vidio mene, vidio je Oca!“, jer: „Ja sam u Ocu i Otac u meni.“ (Iv 14, 8 – 11)

Budući da se je Bog utjelovio i postao ljudskim likom, crkveni su oci na ekumenskim saborima u Niceji 787. i Carigradu 842. potvrdili štovanje ikona. Svetinje se može prikazivati jer se i Bog nama prikazao. Bio je to kraj tzv. ikonoboračke krize u kršćanstvu, kad su mnogi ustali protiv izrade i štovanja svetih slika (ikonoklazam). Pritom su crkveni oci istakli nauk znamenita sirijskog monaha, pjesnika i teologa sv. Ivana Damaščanskoga (675. – 749.) da se u ikoni klanjamo liku koji ona predstavlja, a ne njoj samoj kao materijalnoj tvari. Ona je sveti posrednik ili prijenosnik, prozor u onostrani Božji svijet i ona je sveta po Bogu i svetom liku koji nosi, a ne po sebi. Sabori su donijeli i stroge propise o načinu na koji se ikone izrađuju i odredili granice prikazivanja svetih likova na njima. Dok na kršćanskom zapadu slika ili kip samo podsjeća na lik koji predstavlja, na istoku se podrazumijeva i određeni mistični način prisutnosti tog lika po ikoni. Zato su ikone najveće svetinje.

U kalendaru bizantskog obreda Prva nedjelja četrdesetnice (veliki post ili korizma) posvećena je dogmi štovanja svetih ikona. Jedna od liturgijskih pjesama tumači smisao i ulogu svetih ikona u kršćanskoj duhovnosti i kultu: Tvoju božansku narav, Svevladaru, nitko nije mogao dokučiti umom. Zato si se utjelovio i postao bliz čovjeku: utjelovivši se, uzeo si na sebe sav teret svojstven ljudskomu tijelu. Radi toga, potaknuti božanskim predanjem od apostola primljenim, i mi na ikonama izrađujemo i pobožno cjelivamo tvoj lik, da bismo postigli tvoju ljubav i po njoj primili milost iscjeljenja. (Stihir na večernjoj Prve nedjelje velikog posta.)

Značenje koje ikona ima za pobožnost kršćanina i njezino teološko tumačenje otvaraju pristup najvažnijim točkama istočnokršćanske teologije

Ikona Krista Pantokratora (Svevladara) u nebeskoj slavi u kupoli ili apsidi obično dominira svetištem ili sredinom istočnih crkava

Ikona Krista Pantokratora (Svevladara) u nebeskoj slavi u kupoli ili apsidi obično dominira svetištem ili sredinom istočnih crkava

Ikona presvete Bogorodice od Krunice - nastala u novije vrijeme u ozračju ekumenskog susreta Istoka i Zapada

Ikona presvete Bogorodice od Krunice – nastala u novije vrijeme u ozračju ekumenskog susreta Istoka i Zapada

Čovjekov put spasenja sastoji se dakle u tome da se on iznova obnavlja i preobražava u sliku Isusa Krista i tako po Kristu obnavlja svoju izvornu bogolikost, obnavlja sliku Boga u sebi.

Suvremena koptska ikona s prikazom čuda u Kani Galilejskoj

Suvremena koptska ikona s prikazom čuda u Kani Galilejskoj

Molitveni kutak u kući vjernika mjesto je gdje stoje ikone i gdje se pojedinac ili obitelj redovito moli

Molitveni kutak u kući vjernika mjesto je gdje stoje ikone i gdje se pojedinac ili obitelj redovito moli

Etiopska ikona s prikazom Isusova čina ljubavi učenici (pranje nogu) na posljednjoj večeri

Etiopska ikona s prikazom Isusova čina ljubavi učenici (pranje nogu) na posljednjoj večeri

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

  •  
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Portal Book.hr osim tekstova iz tiskanoga izdanja časopisa Book, nudi dodatne zanimljive i važne teme. Naša je želja doprijeti do ljudi, posebno mladih, koji su iz bilo kojeg razloga privremeno ili trajno odustali od Boga i/ili Crkve; želimo im ponuditi Božju riječ na način na koji će je moći shvatiti i prihvatiti. Jednako tako želimo onima koji su u vjeri pomoći da ustraju i da napreduju u svojem odnosu prema Bogu i prema Crkvi.

Ponosni član obitelji Rhema

Zaklada Rhema

Pratite nas

Pratite nas na Facebooku Pratite nas na Instagramu Pratite nas na Twitteru Pratite nas na Youtubeu

Kontakt

PORTAL I ČASOPIS BOOK
Franje Gažija 2
48 000 Koprivnica, HrvatskaTelefon: +385 (0)95 206 5421 | +385 (0)48 210 104

Sva prava pridržana © 2017. Ustanova Kristofori. Izrada: Kosinus.hr

Na vrh