Foto: Shutterstock
Ima ptica koje su zatvorene kao u kavezu, a ipak mogu pjevati. I ti si bio vesela ptica koja je letjela, a sada sjediš tu slomljenih krila. Sjediš prikovan, kao u zatvoru. Sve je mračno kao u crnoj noći. Ne znaš hoćeš li još uopće živjeti.
On pali svjetlo, možda posve jedno slabo svjetlo. Ali ti ipak možeš malo vidjeti…
Ali tvoj duh je jači od tvoga tijela. On pali svjetlo, možda posve jedno slabo svjetlo. Ali ti ipak možeš malo vidjeti. I tada su tu prijatelji, prijateljice, koji te pomiruju sa životom. Tvoj muž, tvoja žena, tvoja djeca, tvoji ukućani: svi oni trebaju tebe i tvoj smiješak, tvoju nazočnost, tvoju naklonost.
U svakoj zvijezdi je toliko svjetla, a u svakoj noći je toliko zvijezda da ćemo, i kad je posve mračno, još uvijek pronaći put i da ćemo za one koji više ne vide, moći postati put.
Iz knjige „Oživljeni zrakama života“ autora Phila Bosmansa.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
