Foto: Pixabay

Ima ptica koje su zatvorene kao u kavezu, a ipak mogu pjevati. I ti si bio vesela ptica koja je letjela, a sada sjediš tu slomljenih krila. Sjediš prikovan, kao u zatvoru. Sve je mračno kao u crnoj noći. Ne znaš hoćeš li još uopće živjeti.

Tvoj muž, tvoja žena, tvoja djeca, tvoji ukućani: svi oni trebaju tebe i tvoj smiješak, tvoju nazočnost, tvoju naklonost

Ali tvoj duh je jači od tvoga tijela. On pali svjetlo, možda posve jedno slabo svjetlo. Ali ti ipak možeš malo vidjeti. I tada su tu prijatelji, prijateljice, koji te pomiruju sa životom. Tvoj muž, tvoja žena, tvoja djeca, tvoji ukućani: svi oni trebaju tebe i tvoj smiješak, tvoju nazočnost, tvoju naklonost.

u svakoj noći je toliko zvijezda da ćemo, i kad je posve mračno, još uvijek pronaći put i da ćemo za one koji više ne vide, moći postati put

U svakoj zvijezdi je toliko svjetla, a u svakoj noći je toliko zvijezda da ćemo, i kad je posve mračno, još uvijek pronaći put i da ćemo za one koji više ne vide, moći postati put.

Phil Bosmans; Book.hr