Aktualnosti

ZAHVALA MARIJI

Hvala ti, Majko! Majko, čuj djece svoje glas, Majčice, ostani uvijek uz nas. Vodi nas u beskraj Božje Ljubavi. Nosi nas u molitvi i zagrli 💞

Foto: Shutterstock

 

Samo sam žena, Marijino dijete. I moja zemaljska i nebeska majka zovu se Marija. Nisam ono ostalo dvoje: ni majka ni kraljica. Smatram da jedino Gospa savršeno odgovara tom profilu i žene i majke i kraljice. S Marijom me veže to što sam rođena u njezinu mjesecu svibnju iste godine kad se je počela ukazivati u Međugorju i davne 2005. sam u Prasvetištu u Schönstattu sklopila s njom Savez ljubavi. Pripadam schönstattskom pokretu i kada sklopite s Majkom Triput Divnom, Kraljicom i Pobjednicom Schönstattskom Savez ljubavi, vi potpisujete bianco ček, tj. dajete se Gospi na raspolaganje da ona radi s vašim životom što god ona želi. Znate i sami kako je teško nama ljudima prepustiti kontrolu nekom drugom. Gospa je uvijek bila prisutna u mom životu i prije tog sklopljenog saveza, ali sam ja bila ona koja je kočila njezino puno djelovanje. U evanđelju stoji kako je Marija sve događaje pohranjivala i prebirala u srcu i mislim da ona to nikada nije niti prestala činiti.

Toj sam se stranici priključila isključivo zbog kontakta s ljudima iz čitavog svijeta i vježbanja znanja stranih jezika

2007. sam otišla u München zbog posla i stvari se nisu odvijale onako kako sam si ja to zamislila i priželjkivala. Upoznala sam ondje dva svećenika stranca jer njima bude neobično da netko mlad uopće hoće doći na ispovijed i svetu misu, pa su se ponudili i za duhovni razgovor. Uzela sam njihove adrese i nakon povratka kući, odlučila sam poći u Međugorje na Mladifest. Šećući po suvenirnicama, došla sam na ideju da kupim njima dvojici knjige sa svim Gospinim porukama i napišem „pismo-pozivnicu“ u Međugorje. Rečeno-učinjeno! Trošak kupnje knjiga i poštarina izašli su me nekih 200 kuna. Nisam nikada dobila odgovor i već sam posve bila zaboravila na to. U međuvremenu sam započela hobi sakupljanja markica i razglednica i napravila račun na jednoj međunarodnoj internetskoj stranici zvanoj Postcrossing. Nakon nekog vremena provedenog na Postcrossingu malo mi se činilo ispraznim samo slati i primati razglednice jer sam se toj stranici priključila isključivo zbog kontakta s ljudima iz čitavog svijeta i vježbanja znanja stranih jezika, a manje zbog same filatelije. Dobro, drage su mi bile markice i imala sam album, ali puno su mi dragocjenija bila sklopljena nova prijateljstva.

Kršćanin je uvijek pozvan učiniti korak više“. Odlučila sam da ću kad se sjetim, barem jednom mjesečno, prikazati jednu svetu misu za sve članove Postcrossinga

I tako sam počela razmišljati ne bih li mogla učiniti nešto više. Uvijek mi se sviđala ta rečenica našeg župnika: „Kršćanin je uvijek pozvan učiniti korak više“. Odlučila sam da ću kad se sjetim, barem jednom mjesečno, prikazati jednu svetu misu za sve članove Postcrossinga. Nastojala sam ih sve uključiti u svoje svakodnevne molitve Bogu. Kako mi je Međugorje najdraže mjesto na svijetu, napisala sam to i na svoj profil i stavila link za službenu stranicu svetišta. Nekoliko osoba mi se javilo da je čulo za Međugorje i da im je baš drago. Među njima je bio i bračni par iz Kanade, gospodin Charles i njegova supruga Marie. Prvi su me kontaktirali i počeli smo razmjenjivati mailove o vjeri, Međugorju, Bogu, molitvi, svakodnevnim dogodovštinama…Iz tih se poruka razvilo prekrasno prijateljstvo i njih dvoje su me u ljeto 2014. pozvali k sebi.

Njih dvoje su jednostavno ljudi koji su svjesni da su od Boga primili mnogobrojne blagoslove i ne žele ih sebično zadržati za sebe nego dalje dijeliti s drugima. I meni moj kanadski godišnji još zvuči nevjerojatno

Prihvatila sam poziv i ljudi su me zaista puna dva tjedna ugostili kod sebe kao kakvu kraljicu. Čak su mi poklonili i povratnu kartu. Gospodin Charles je podrijetlom Slovenac i sin jedinac, a gospođa Marie Kanađanka iz mnogobrojne obitelji s 13 djece, od kojih je jedan franjevac, otac Maurice. Njihov je život prožet praktičnom vjerom i pouzdanjem u Boga i Njegovu Providnost. I način na koji su se njih dvoje upoznali živi je dokaz da Bog i Blažena Djevica Marija rado priskaču u pomoć i spajaju duše koje im se s pouzdanjem utječu. Osim vlastitih troje djece, udomili su još troje tuđe koja su vraćena u svoje obitelji nakon što su biološki roditelji stali na svoje noge. Njih dvoje su jednostavno ljudi koji su svjesni da su od Boga primili mnogobrojne blagoslove i ne žele ih sebično zadržati za sebe nego dalje dijeliti s drugima. I meni moj kanadski godišnji još zvuči nevjerojatno kad pričam svojim znancima i prijateljima. No, to mi je i podsjetnik kako Gospa Međugorska i Gospodin nikad ne ostanu dužni i ne daju se nadmašiti u svojoj dobroti za svaku minutu ili kunu koju smo utrošili u njihov „marketing“.

Gospa Međugorska i Gospodin nikad ne ostanu dužni i ne daju se nadmašiti u svojoj dobroti za svaku minutu ili kunu koju smo utrošili u njihov „marketing“

Osim predivnog boravka u stranoj zemlji, Postcrossing me je naučio i o mom odnosu s Bogom.

„Postcrosseri“ se daju podijeliti na tri tipa ljudi: 1. nezahvalni – ti im pošalješ razglednicu s prekrasnom markicom i maksimalno se potrudiš oko njih, a zauzvrat ne dobiješ ni najobičnije „hvala“; 2. proračunati – pošalju ti razglednicu, ali ti naglase da žele od tebe jednu zauzvrat; 3. zahvalni, i meni najdraži – pošalješ im razglednicu, a oni su ti zahvalni do neba i njihova zahvalnost te toliko gane da im poželiš poslati još koju i postati njihov prijatelj.

Nije li svaka naša molitva poput pisma ili razglednice koju šaljemo u Nebo, a nakana – markica kojom je ukrašavamo?

S vremenom sam odustala od tog hobija jer mi je postao preskup. Poštanske markice i razglednice su znatno poskupjele. No, nije li svaka naša molitva poput pisma ili razglednice koju šaljemo u Nebo, a nakana – markica kojom je ukrašavamo? Ako su nam i ove papirnate preskupe, ta nebeska ne košta ništa i ne možete mi reći da za nju ne možete izdvojiti svoja sredstva. Jer tamo gore ima klub strastvenih filatelista koji izgaraju od ljubavi za vašim pošiljkama. A Marija se brine da svaku vašu pošiljku osobno uruči Glavnom i Odgovornom. Zato: Hvala, Majko! I u moje osobno ime i u ime svih nas.

Jelena Prskalo; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh