Foto: ingodscompany2.blogspot.com/ O. Stefan Starzynski
Ozdravljanje je u tradicionalnim crkvama uglavnom izgubljeno. I ne samo izgubljeno nego i ismijavano: izmišljena je i rugalica otac iscjelitelj.
Zbog toga milijuni kršćana koji pate, kao i nevjernika, nisu mogli biti ozdravljeni te su ostali bolesni i mnogi su umrli prije nego što je trebalo. Sv. Pavao se nije ustručavao reći da su mnogi kršćani slabi ili čak umrli jer nisu prepoznali Tijelo Kristovo (vidi 1 Kor 11, 30). Te žrtve su stvarne. Možda vam sve to nije najbolje poznato. Možda bolujete i mogli biste ozdraviti samo kad biste znali za molitvu za ozdravljenje.
Znanost je ukazala na svjetlo izgubljene crkvene vizije: nekoliko medicinskih slučajeva pokazalo je da molitva pomaže u procesu ozdravljenja
Po nevjerojatnu slijedu događaja, znanost je ukazala na svjetlo izgubljene crkvene vizije: nekoliko medicinskih slučajeva pokazalo je da molitva pomaže u procesu ozdravljenja. Larry Dossey, dr. med, postavio je zanimljivo pitanje: „Hoćemo li doći do toga da će liječnici koji zanemaruju molitvu biti krivi za nesavjesno liječenje?“[1] Ako liječnik govori o nesavjesnosti svojih kolega liječnika, što bismo mogli reći o svećenicima i pastorima koji ne mole za ozdravljanje, a evanđelje je „njihovo područje“, zar ne? Jesu li i oni nesavjesni, i to ne zbog onoga što čine, poput liječnika, već zbog onoga što ne čine?
„Uvjeren sam da je dopuštanje da služba egzorcizma nestane neoprostiva pogreška, za koju su izravno odgovorni biskupi“ (rimski egzorcist otac Gabriele Amorth)
Kao što sam rekao, istjerivanje zloduha[2] uvijek ide ruku pod ruku s molitvom za ozdravljenje. Tijekom stoljeća ta služba oslobođenja također je zanemarena i ismijavana, tako da je također umalo nestala. Stvari su se promijenile kad je glavni rimski egzorcist otac Gabriele Amorth bio dovoljno hrabar da napiše:
Uvjeren sam da je dopuštanje da služba egzorcizma nestane neoprostiva pogreška, za koju su izravno odgovorni biskupi. (…) Katolička hijerarhija mora se snažno pokajati zbog toga. Osobno poznajem mnoge talijanske biskupe i znam da je samo nekolicina njih prakticirala ili barem asistirala pri egzorcizmu, ili je barem svjesna tog problema. Ne oklijevam ponoviti ono što sam već napisao; ako biskup, našavši se pred zahtjevom za egzorcizmom … ne pristupi rješavanju tog problema, bilo osobno, bilo određivanjem za taj zadatak kvalificirana svećenika, kriv je za ozbiljan grijeh propusta.[3]
Kako je moguće da je ozdravljanje i oslobođenje, koje čini najvažnije kršćansko poslanje, osim naviještanja, gotovo nestalo?
Kako je moguće da je ozdravljanje i oslobođenje, koje čini najvažnije kršćansko poslanje, osim naviještanja, gotovo nestalo? S druge strane, nije li zadivljujuće što je služba ozdravljanja preživjela usprkos svemu, kroza sva stoljeća, iako su se snažne sile urotile da ga unište?
To je zagonetka kojom ćemo se pozabaviti. To je nevjerojatna, fascinantna priča, koja se mora ispričati zbog dobrobiti Crkve, jer su razarajući elementi još uvijek na djelu među nama. Vjerujem da Isus želi svim svojim srcem i svom svojom spasiteljskom ljubavlju, otkrivenom po ozdravljanju i oslobađanju, da se njegovu narodu vrati ona snaga koju mu je dao na početku. (…)
[1] Larry Dossey: Prayer Is Good Medicine (San Francisco, 1996.), 66.
[2] Pod oslobođenjem mislim na oslobađanje ljudi od zlih duhova. Mogla bi se uporabiti i riječ egzorcizam, ali njega ljudi povezuju najviše sa službenim obredom koji vrše samo svećenici u Katoličkoj crkvi i značenje tog pojma previše je usko da bismo se njime služili u ovom kontekstu. Postoje mnoge knjige o temi oslobođenja, a i sam sam napisao jednu od njih: Oslobođenje od zlih duhova. Praktični vodič (Zagreb, 2005.)
[3] Gabriele Amorth: An Exorcist Tells His Story (San Francisco, 1999.), 54 – 55. (Hrvatsko izdanje: Egzorcist govori, Jelsa, 1998.)
Iz knjige „Umalo ugašena milost“ autora Francisa MacNutta. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu po sniženoj cijeni od 90 umjesto 100 kuna možete nabaviti u našem web-shopu, ovdje.
