Vjera i znanost

HPV i cijepljenje protiv njega

hpv i cijepljenje protiv njega book evangelizacija

Doktorica Jačmenica donosi, po nama, ispravan i prihvatljiv stav o preventivnom cijepljenju djece. Znamo da su mnogi vjernici protiv cijepljenja, no ne znamo kako će djetetu objasniti da je oboljelo baš zato jer su njegovi roditelji više vjerovali Googleu nego, npr., doktorici Jačmenici, liječnici pedijatrici, vjernici. Pa zar zaista mislimo da naši liječnici vjernici ne znaju što se o cijepljenju objavljuje na internetu i zar mislimo da su i oni podlegli nekakvim zavjerama!?

Sjećanje na cijepljenje

Bila sam sitna, tanka, žgoljava djevojčica u drugom razredu osnovne škole. Naša je učiteljica Hela bila najbolja učiteljica na svijetu. Jednog nam je dana rekla da idemo na cijepljenje protiv opasnih bolesti. Izišli smo iz razreda, prešli preko ceste i ušli u park kraj našega mjesnog dvorca. Poredali smo se u kolonu po jedan, raskopčali smo svoje košuljice i ogoljeli jedno rame.


Čekaonica ambulante imala je miris po jodu. Zvali smo to miris po doktoru. Bio nam je odbojan. Svi smo se silno bojali cijepljenja. Ja najviše. Učiteljica nas je hrabrila riječima da je iglica za cijepljenje kratka i vrlo tanka, a sam ubod da traje samo sekundu.

Ušavši u ambulantu, vidjeli smo da za stolom sjede dvije medicinske sestre. Starija je bila Mara, moja susjeda iz ulice, dobroćudna, blaga žena srednje dobi. Uz nju je bila mlađa sestra, koja je upisivala cijepljenje u veliku bilježnicu na stolu. Pred sestrom Marom nalazio se  metalan, plitak, četvrtast pladanj, na kojem su bile uredno složene bočice cjepiva i jedna mala štrcaljka s iglom. Usto je na podlošku bila okrugla metalna posudica, srebrnaste boje, malo šira od tadašnje bočice za tintu. U njoj je bio špirit. Kad ga je sestra Mara zapalila, gorio je tankim, plavim plamičkom. Na tom je plamenčiću Mara prije svakog cijepljenja spaljivala iglu za sljedeće dječje rame. Ta je špirit-lampica ustostručila moj strah. Preživjela sam to cijepljenje! Taj put – i još mnogo puta kasnije u životu!

Nekoliko godina kasnije

U mojem razredu jedna je djevojčica izostala s nastave. Rekli su nam da je bolesna. Kad se nekoliko puta nije pojavila čak niti na vjeronauku, pitali smo našega tadašnjeg kapelana i vjeroučitelja što je s njome. Rekao nam je da se u našoj domovini pojavila teška bolest –epidemija dječje paralize. Dijete odjednom postane umorno, slabo, nemoćno, teško hoda, ne uspijeva vladati svojom nogom. Najradije leži, nesretno je…

Kažu da Bog najprije uslišava dječje molitve. Vjeroučitelj je organizirao dječje molitvene vjenčiće. Mjesecima smo na vjeronauku u malim grupicama, poput vjenčića, žarko i ustrajno molili za povratak u razred naše bolesne djevojčice.

U to vrijeme naša učiteljica Hela brzo je organizirala naše roditelje: za nekoliko dana svi smo sa svojim mamama i učiteljicom putovali vlakom u Zagreb, na cijepljenje protiv dječje paralize u zaraznu bolnicu. Zato da i mi ne postanemo umorni, nepokretni i nesretni…

Takve uspomene izranjaju mi u travnju, kad se obilježava dan cijepljenja.

Moje liječništvo

Nakon osnovne škole život me je odveo na zanimljiv kolosijek. Mladost sam provela u prostorima koji su uvijek imali miris po doktoru. Kao liječnica za djecu pocijepila sam tisuće djece, a tijekom četiri desetljeća rada u bolnici pregledala sam ih na tisuće. Naučila sam mnogo činjenica, stekla neprocjenjivo vrijedna iskustva. Vrijeme provedeno uz dječji bolesnički krevet pomoglo mi je da u svoje liječničko iskustvo ugradim i nužno potrebnu liječničku logičnost, razumnost, pronicljivost i kritičnost. U noćnim smjenama uz umiruće dijete, tješeći njegove roditelje, shvatila sam svu dragocjenost zdravlja. Naučila sam odvajati kukolj od žita i pomodarstvo u medicini od pravog liječenja.

Zato mogu hrabro reći svakomu svojemu nadobudnom sugovorniku da ne postoji „dr. Internet“ ili „dr. Google“. Oni su tek privid, kao što su prividi Djed Mraz, Krampus i uskrsni zečići…

U razgovoru s modernim i posvudašnjim nadobudnim kritizerima zdravstva govorim da se medicinska mudrost ne sastoji u podatku koji nam servira kompjutor. Kad bi tako bilo, onda bi i roboti mogli biti liječnici. A nisu! Medicina je područje mnogo kompleksnije, dublje, zagonetnije… Ona je poput čovjeka, nikad dokraja dohvatljiva, uvijek zagonetna.

U posljednje vrijeme na svim medijima hit su postali humani papiloma virusi (HPV) i cijepljenje protiv njih. Vojske diskutanata na tome prelamaju svoja mišljenja i stavove. A virusi samo i dalje čine naše ljudske organizme i dalje zagonetnima, a naše osobne sudbine neizvjesnima.

Što su humani papiloma virusi (HPV)

To su uzročnici više bolesti. Najteža od njih je rak vrata maternice. Virus je pritajeno prisutan u gotovo svakom ljudskom tijelu, prividno zdravu, kod muškaraca i žena. Hoće li se on i kada aktivirati, ovisi o mnogim rizičnim čimbenicima.

Aktivacija virusa

Virus dugo vremena ne daje znakove bolesti i ljudi zato ne znaju da su zaraženi. Čovjek ne osjeća kad se i u kojim okolnostima njegov virus aktivira i otpočne uzrokovati bolest.

Aktivaciji virusa u našem tijelu pogoduje pad imuniteta. Njega pak uzrokuje stres, osobito

dugotrajan emocionalni stres, loša prehrana, uživanje alkohola i nikotina te neki lijekovi.

Nikotin

Pušenje predstavlja najznačajniji čimbenik za promjenu u ljudskim stanicama. Dim cigarete je mješavina plinova i sitnih čestica. On sadrži ugljikov monoksid, nikotin i duhanske katrane. Nikotin je glavna opojna tvar u duhanu, koja se lako upija u tijelo preko sluznice dišnog sustava, usne šupljine, probavnog sustava i kože. U usnoj šupljini u sluznicu se upije 25 – 50 % udahnutog nikotina. Oko 90 % nikotina se u jetrima pretvara u tvari koje se zovu hidroksinikotin i kotinin. Kotinin je glavni otrov. On je nađen u sluznici vrata maternice kod žena pušačica. Tamo se on silom ugrađuje u stanice sluznice. Pritom u tim stanicama mijenja strukturu DNK-a. Na taj način se stanica iz normalne pretvara u zloćudnu. Pušačice također imaju u krvi sniženu razinu antioksidanasa, beta karotena, B vitamina i folne kiseline. Na stanice u vratu maternice negativno utječu i hormoni koji se nalaze u kontracepcijskim pilulama, kao i u hrani koju kupujemo, misleći da je zdrava.

Učestalost

Od raka vrata maternice u Hrvatskoj svaki dan oboli jedna žena. Svaki treći dan od te bolesti  jedna žena umre. Kod 99,7 % posto bolesnica s rakom vrata maternice dokazan je HPV. U Hrvatskoj ima oko jedan milijun žena koje su u dobi kad bi mogle oboljeti od raka vrata maternice. No samo njih 418 000 obavlja redovito preventivne preglede, tj. Papa-test. Ostale misle da će baš njih bolest zaobići.

Vrste virusa

Humanih papiloma virusa ima više od stotinu vrsta. Samo njih 30 vrsta prenosi se spolnim putem. Neki od njih mogu se prenijeti i dodirom i ručnikom. Virusi se dijele na manje opasne i više opasne.

Manje opasni tipovi virusa su 6, 11, 41, 43, 44. Oni izazivaju pojavu spolnih bradavica (kondiloma), koje su zarazne i prenose se tijekom spolnog odnosa. To su bradavice koje rastu u malim grozdovima kod žena unutar rodnice, oko stidnice, na bedrima i oko čmara. Kod muškaraca se takvi grozdovi bradavica najčešće nalaze na penisu, na kožici spolovila, na mošnji, na bedrima  i oko čmara. Mogu se pojaviti i u izlaznim crijevu ili u ustima. Rodilja s kondilomima može tijekom porođaja zaraziti svoje novorođenče. Kondilomi su bolni, mogu krvariti i izazivati neugodan svrbež.

Veoma opasni tipovi virusa su 16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56. Oni uzrokuju  zloćudne promjene na vratu maternice.

Dokazivanje uzročnika bolesti

Da bi se dokazala prisutnost virusa, potrebno je kod muškaraca obaviti urološki pregled. Tijekom njega se radi bris mokraćne cijevi. Kod žena se obavlja ginekološki pregled tijekom kojeg se radi obrisak vrata maternice i Papa-obrisak.

Objašnjenje Papa-obriska

Nalaz kod Papa-obriska svrstan je u pet kategorija: od najblažeg do veoma lošega.

Stupanj 1 – CIN 1 = blage promjene stanica vrata maternice.
Stupanj 2 – CIN 2 = srednje teške promjene stanica vrata maternice.
Stupanj 3 – CIN 3 = teške promjene stanica vrata maternice.
Stupanj 4 – carcinoma in situ = početni karcinom.
Stupanj 5 – uznapredovali  karcinom.

Spontana obrana organizma

Naše tijelo na prisutnost virusa odgovara na dva načina. Zaraza može biti prolazna i trajna.

  1. Prolazna zaraza HPV-om traje od šest do devet mjeseci i potom tijelo spontano izluči virus. Nalazi takve osobe postanu uredni.
  2. Ako je pak osoba zaražena virusom tipa 16, tad se tijelo spontano bori protiv virusa i 16 mjeseci, ali nikad ga posve ne izluči. Nalazi su stalno loši. Ako osoba ima kronični oblik bolesti, tada postoji i veća šansa da će dobiti karcinom. Zbog spontanog izlučivanja virusa ne obolijevaju sve osobe koje nose virus u tijelu.

Podjela bolesnica

Bolesnice s dokazanim virusom dijele se u dvije skupine:

  1. Čak od 50 do 80 % žena koje imaju blage poremećaje otkrivene Papa-obriskom mogu spontano normalizirati svoje stanje, bez liječenja. Takve žene svoj stres i bolest podnose na aktivan i optimistički način. One prilagođavaju svoj život svojoj bolesti i traže pomoć.
  2. U drugoj skupini su žene koje imaju loš nalaz Papa-obriska. One su pasivne i pesimistične osobe, koje potiskuju svoju tjeskobu i ne traže pomoć. Sklone su migreni i bolovima u kralježnici. Takvim je ženama uz liječenje osnovne bolesti veoma potrebna i stručna pomoć psihoterapeuta.

Liječenje

Ukoliko se zloćudne promjene primijete rano, moguća je djelotvorna terapija. Bradavice se mogu liječiti na nekoliko načina: kremama, smrzavanjem, paljenjem, ubrizgavanjem lijeka (interferona) u kondilom, laserskim tretmanom ili kirurškim odstranjivanjem. No unatoč svemu, važno je znati da se trajna infekcija HPV-om ne može u potpunosti izliječiti.

Kao liječnica za djecu pocijepila sam tisuće djece, a tijekom četiri desetljeća rada u bolnici pregledala sam ih na tisuće. Naučila sam mnogo činjenica, stekla neprocjenjivo vrijedna iskustva.

Prevencija

Čovjek se može donekle zaštititi ako živi zdravim i moralnim životom. To znači živjeti sa što manje stresa i unositi u tijelo što manje škodljivih tvari (nikotin, alkohol, hormoni iz kontracepcijskih pilula i hrane). Na spolnom području treba izbjegavati promiskuitet. Ukoliko je životni partner inficiran, treba znati da zaštita prezervativom nije jamstvo od zaraze. Važno je znati i to da su ljudi koji imaju trajno snižen imunitet više podložni zarazi HPV-om.

Cjepivo

Već desetak godina postoji cjepivo koje štiti od najopasnijeg oblika virusa, a to su tipovi 16 i 18. Ta dva tipa uzrokuju 70 % svih slučajeva raka vrata maternice. Cjepivo ujedno štiti i protiv tipova 6 i 11, koji su odgovorni za 90 % bradavica. Cjepivo je namijenjeno djevojčicama i djevojkama u dobi od devet do 26 godina. Cijepljenje se obavlja prije početka spolne aktivnosti, a provodi se u tri maha, u razmaku od po dva mjeseca. Zaštita traje 10 godina, a potom je moguće docjepljivanje.

Kad je u pitanju cijepljenje protiv opasnih bolesti, ljudi se odmah podijele u dva tabora. Troše energiju i vrijeme na jalove diskusije.

Anticijepna kampanja u Hrvatskoj

U Zagrebu je 2014. godine bilo ponuđeno besplatno cijepljenje djevojčica od 12 godina protiv virusa HPV-a. Cijepljeno je svega 10 % djevojčica.

Za usporedbu, u Portugalu je istodobno cijepljeno 85 % djevojčica, a u Danskoj i Velikoj Britaniji 80 %. Nuspojave su tog cijepljenja blage i rijetke: prolazna glavobolja, mučnina ili otok na mjestu uboda u nadlakticu.

Kad je u pitanju cijepljenje protiv opasnih bolesti, ljudi se odmah podijele u dva tabora. Troše energiju i vrijeme na jalove diskusije. Nadmudruju se oko toga jesu li nuspojave cijepljenja toliko opasne da se cijeli postupak obustavi. Kao da ne shvaćaju da se u medicini uvijek između dva zla bira manje zlo.

Tko su protivnici cijepljenja

Najgorljiviji protivnici cijepljenja najčešće nisu stručnjaci za zdravlje, tj. liječnici ili farmaceuti. To su obično ljudi čiji je jedini stav – biti protiv.

Najgorljiviji protivnici cijepljenja najčešće nisu stručnjaci za zdravlje, tj. liječnici ili farmaceuti. To su obično ljudi čiji je jedini stav – biti protiv. Oni ne iznose svoje stručne argumente jer ih niti nemaju. Svoje odluke temelje na svojim osjećajima ili uvjerenjima.

U diskusiji ne iznose konkretne brojke ili statistiku, jer ih ne znaju interpretirati. Slabo poznaju znanstvenu ili zdravstvenu literaturu.

Oni ne uviđaju da je internet platforma na kojoj može svatko pisati. Zato na internetu (ili u ostalim medijima) ne razlikuju stav znanosti od čijega osobnog mišljenja. Oni u biti i ne znaju tko je u državi ili u svijetu predvodnik znanosti, a tko je alternativac. (Oni se time ne bave, pa i ne shvaćaju koliko je alternativa u medicini unosna rabota i koliko ona isisava novca od bolesnika. Naprimjer, da bi se određeni alternativni „medicinski preparat“ službeno pojavio na tržištu, on ne mora biti efikasan. Važno je tek da nije škodljiv.)

Porazna statistika

Godine 2014. anketirano  je u Hrvatskoj 833 mladih roditelja. Rezultati itekako potiču na razmišljanje. Samo 30 % roditelja informacije o cijepljenju crpi od svojeg pedijatra koji im liječi dijete!!! Ostalih 30 %  roditelja savjetuje se o tome sa svojim računalom, tj. „dr. Internetom“. Daljnjih 7 % roditelja pita za savjet ostale medije. Nama medicinarima preostaje samo jedno oružje u borbi protiv roditeljske neupućenosti i predrasuda: informiranje i poučavanje.

Stav o autizmu

Ista je anketa pokazala da 70 %  roditelja smatra da je autizam posljedica cijepljenja protiv dječjih zaraznih bolesti. U posljednja dva desetljeća (otkad se javlja sve više autizma!) nekritični mediji nas izvještavaju o raznim teorijama. Najprije su pisali da su uzroci autizma kod djece teški metali ili zaraza gljivicom kandidom. Kad je medicinska struka to isključila, uzrokom je proglašen gluten iz pšeničnog brašna. Potom je uzrokom bila proglašena živa iz cjepivu. U cijeloj toj diskusiji najmanje se govori o bolesnim promjenama u strukturi DNK-a djeteta. One mogu nastati zbog infekcija (čak i neliječenih) koje je majka preboljela u trudnoći. Promjene u DNK-u djeteta može izazvati dugotrajan fizički ili emocionalni stres kod trudnice. Uzrok mogu biti i štetne tvari koje trudnica hotimice ili nehotice unosi u svoj organizam (nikotin, alkohol, hormoni iz hrane ili iz lijekova, pesticidi, konzervansi, kemikalije, sladila, aditivi, boje iz hrane, kemikalije iz okoliša, zračenje, lijekovi…).

Naivnost

Začuđujuće velik postotak roditelja vjeruje da se cijepljenjem u rodilištu njihovo novorođeno dijete čipira, da bi ga kasnije nadzirala američka NASA (Agencija za svemirska istraživanja).

Začuđujuće velik postotak roditelja vjeruje da se cijepljenjem u rodilištu njihovo novorođeno dijete čipira, da bi ga kasnije nadzirala američka NASA (Agencija za svemirska istraživanja). Roditelji su u 4 % izjavili da nemaju vremena misliti na dječje zdravlje, dakle niti za razgovor sa pedijatrom. Ali zato imaju vremena čitati žuti tisak i čvrsto vjerovati onomu što su u njemu pročitali.

Protivnici cijepljenja, koji kao polazište imaju takve „argumente“, ne žele čuti niti znati što o tome misli medicinska struka. Oni, doduše, vjeruju da je frizer stručnjak za njihovu kosu, a mehaničar za njihov automobil, ali ne priznaju nikakva stručnjaka za zdravlje. Oni znaju da je BMW prva klasa među automobilima i da su francuski parfemi vrhunski proizvodi. Ali, kad je u pitanju zdravlje, ne znaju čemu u svakoj državi služi ministarstvo zdravstva. Naprotiv, oni će povjerovati svakoj „vidovitoj“ gospođi koja u ponoćnim satima na TV ekranu, na temelju datuma rođenja djeteta, raspreda o svim njegovim sadašnjim i budućim bolestima.

Teorija urote

Za takve sugovornike i diskutante bolest protiv koje cijepimo djecu uvijek je bezazlena. Broj umrlih od takve bolesti uvijek je zanemariv. Cijene cjepiva uvijek su previsoke, a nuspojave i tobožnja neistraženost cjepiva uvijek ogromna.

Protivnici cijepljenja svaki napredak u medicini tumače kao urotu protiv sebe i naroda. Oni to doživljavaju kao udar na svoju osobnu autonomiju i kao atak na svoju slobodu odlučivanja. Oni nisu čuvari svojeg ili djetetova zdravlja, već pristalice zdravizma.

Što je zdravizam

To je pošast koja je preplavila velik dio svjetskoga dobrostojećeg stanovništva. Sastoji se u širenju stručnoga, emocionalnoga i mentalnog straha pred svime što se tiče zdravlja. Osoba s takvim stavom zastrašuje sve oko sebe. Ona u svemu vidi samo potencijalne rizike, a nikada pozitivno dostignuće. Ona ne priznaje da su se cijepljenjem iskorijenile mnoge teške bolesti. Ona ne želi vidjeti da joj je možda i vlastita majka, baka, sestra, rođakinja ili prijateljica umrla od raka maternice, koji se (današnjim) cijepljenjem može spriječiti.

Sažetak

Kad bi se cijepljenjem zaštitilo samo jedno dijete od (budućeg) raka, bio bi to mali postotak. No, ako je to dijete – moje dijete, moje unuče, moje kumče, onda je taj postotak velik kao cijeli moj svijet.

Poruka roditeljima

Vaše je dijete Božji dar – vama! Ono nije vaše vlasništvo. Vi ste bili odabrani primiti taj dar. Bog vam je darovao i srce da možete voljeti. Darovao vam je i pamet i mudrost da svoje dijete možete štititi i njegovati. Darovao vam je i liječnike i lijekove da vam u tome pomažu. Budite Bogu zahvalni na tome. Cijepite one koje volite!

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.

  • 2
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Na vrh