Svjedočanstva

GUIDO SCHÄFFER

Hoće li ovaj zaljubljenik u „surfanje”, koji je izgubio život među valovima, biti proglašen zagovornikom „surfera”? Guido Schäffer (1974-2009), brazilski kandidat za sveca, bio je „surfer“ koji je širio Božju riječ.

Hoće li ovaj zaljubljenik u „surfanje”, koji je izgubio život među valovima, biti proglašen zagovornikom „surfera”

Brazilski bogoslov, koji je u 34. godini smrtno stradao na surfanju, samo nekoliko tjedana prije nego što je trebao biti zaređen za svećenika, na dobrom je putu da bude proglašen svecem zaštitnikom surfera.


Nakon njegove smrti mještani su ga prozvali „anđelom surfera” i počeli hodočastiti na njegov grob.

Ljudi na njegovu grobu ostavljaju pločice i zahvaljuju mu za uslišane molitve, drugi na grob donose gipsane odljeve kako bi posvjedočili koji su im dijelovi tijela izliječeni po Guidovu zagovoru. Štovanje ovog „anđela surfera” tako je brzo poraslo da su svećenici počeli na njegovu grobu svakog mjeseca slaviti svete mise.

U siječnju 2015., šest godina nakon Guidove smrti, Vatikan je odobrio da se počnu prikupljati dokazi o njegovoj svetosti. Tada su njegovi posmrtni ostaci preneseni u crkvu Naše Gospe od Mira u obalnom gradu Ipanema, a u tome su sudjelovali i Guidovi prijatelji surferi. Neki od njih vozili su se na kamionu držeći daske iznad glave, a na jednoj od njih velikim je slovima pisalo: Isus je naš val.

Među siromašnima

Guido Schäffer rođen je 22. svibnja 1974. Mladost je proveo u blizini plaže Copacabana u Rio de Janeiru. Otac mu je bio liječnik, a majka aktivna župljanka i katehistica. Svoju djecu su odgajali u vjeri, a Guido je već od djetinjstva pozivao svoje prijatelje da dođu i upoznaju Isusa. Tada je ovaj živahni mladić, koji je svaki slobodan trenutak provodio surfajući, odlučio poći očevim stopama.

Tijekom studija medicine praksu je obavljao u bolnici „Santa Casa de Misericordia“, a svojim pristupom pacijentima zadivio je svog mentora. „Svojim je odnosom prema pacijentima pokazivao veliku vjeru. Doista je živio prema kršćanskim vrijednostima, bio je velika srca, skroman, pravedan i milosrdan”, rekao je o njemu profesor Clementino Fraga Filho.

U bolnici je Guido osjetio da prije svega želi pomagati siromašnima. Bio je ponukan biblijskim riječima: „Ne okreći lica od siromaha, pa ni Bog neće okrenuti lica od tebe” (Tob 4,7).Tada je susreo Misionarke ljubavi i shvatio da bi upravo među njima mogao početi ostvarivati svoj poziv. Tako je im je počeo pomagati u njihovoj brizi za beskućnike.

Također, na pomaganje je neumorno poticao i liječnike u bolnici i članove molitvene skupine. Jednom je čak dao svoju majicu i cipele jednom siromahu. „Kad se je prvi put vratio kući bez košulje, mislila sam da su ga opljačkali na putu”, prisjeća se njegova majka Marija.

Guido se je iz dubine srca trudio spašavati duše, htio je da što više ljudi osobno upozna Krista. Nije propuštao ni jednu priliku da propovijeda o Isusovu imenu – bilo riječima, bilo djelima. Kad se je, zajedno sa svojim dragim redovnicama, brinuo o siromašnima, ozdravljivao je njihova tijela i duše. Govorio im je o Kristu. Mnogi su od njega odlazili sa suzama u očima, duboko ganuti. Često je molio s njima i poticao ih da primaju sakramente, koji su izvor milosti i susreta s Bogom. (…) Bio je prijateljski nastrojen prema svima, strpljiv i suosjećajan. „Nikad ga nisam vidjela uznemirenog“, priča sestra Caritas.

Na kraju studija medicine, Guido je shvatio da ga Gospodin želi cijeloga za sebe. I tako je u dobi od 28 godina prekinuo vezu sa svojom djevojkom i odrekao se sna o medicinskoj karijeri te je upisao teologiju. I dalje je kao volonter pomogao siromašnima u bolnici „Santa Casa de Misericordia“ i u kući Misionarki ljubavi. Ali, od surfanja nije odustao ni kao bogoslov.

Surfanje je za Guida bilo mistično iskustvo, kao molitva. U moru je osjećao Božju prisutnost”, kaže otac Jorge Neves, Guidov mentor u crkvi Naše Gospe od Mira. U surfanju Guido nije vidio samo osobni užitak nego i priliku da naviješta evanđelje. Prije nego bi ‘zajahao’ valove, imao je običaj pomoliti se zajedno sa svojim prijateljima surferima, a nerijetko bi im se pridružili i drugi posjetitelji plaže. Nadalje, dok su čekali sljedeći val, često bi govorio o Isusu. Volio je reći da je Isus bio prvi surfer koji je hodao po vodi.

Surfanje ima itekako snažnu duhovnu dimenziju”, slaže se Donald Calloway, katolički svećenik iz mjesta Ohio, koji je također strastveni surfer. „Kada surfa, čovjek se prepušta drugom elementu (vodi) i ulazi u područje u kojem je potrebno povjerenje. Dok stojiš na vodi, zapravo te preplavljuju nadnaravni osjećaji”, kaže otac Calloway te objašnjava koje su zajedničke značajke surfanja i kršćanstva:

„Dakle, i u surfanju i u kršćanstvu, voda je simbol novog rođenja i novog života. U „blagoslovljenoj vodi” surferi i kršćani doživljavaju trenutke radosti (ako uspiju ‘zajahati’ val) i trenutke patnje (kad ih val ‘izbaci’) . To nisu trenuci poraza, već put do uskrsnuća”.

Uska staza koja vodi u život

Prvi dan svibnja 2009. godine bio je prekrasan, bez ijednog oblačka na nebu. Guido se je sa svojom daskom za surfanje pridružio prijateljima u proslavi koju je organiziralo bratstvo Eduarda Martinsa. Eduardo i Guido imali su nešto više od deset godina kad su počeli razgovarati o Bogu dok su čekali valove. Guido je tako jednom prilikom pozvao Eduarda da se priključi molitvenoj skupini, gdje je Eduardo upoznao svoju buduću suprugu. Također, Guido ga je više puta poveo sa sobom kad bi išao pomagati beskućnicima.

„Gledao sam kako jednom beskućniku čisti crve iz otvorenih rana dok mu pritom tiho govori o Bogu”, prisjeća se Eduardo jednoga događaja.

Dan prije Eduardova vjenčanja htjeli su se oprostiti od njegova samačkog života surfanjem. Guido je posudio jednu od Eduardovih daski, na kojoj je pisalo: „O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!” (Matej 7,14) Guido je govorio da je to jedan od njegovih najdražih redaka u Bibliji. Ali „tijesan put” kroz divovski val koji je Guido izabrao tog dana bio je koban za njega. Slomio je vrat, a kad ga je Eduardo izvukao na površinu, više mu nije mogao pomoći.

Nedugo nakon tragičnog događaja, skupina surfera, inspirirana Guidoovim životom, osnovala je molitvenu skupinu na obali. Nazvali su je „Silazak s Marijom“.
„Kad je Guido umro, bilo nam je teško to razumjeti. Pitali smo Boga zašto ga je uzeo od nas, jer je kao svećenik mogao dovesti još mnogo ljudi u Crkvu. Tada smo shvatili da bi ih mogao dovesti još više kao svetac”, rekao je otac Roberto Lopes, svećenik iz Rio de Janeira, koji je pokrenuo postupak za Guidovu beatifikaciju.

Izvor: Aleteia.org; revija Božje okolje; Book.hr

Foto: Shutterstock

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh