Foto: Unsplash, Foto Pettine

Suvremena kultura je nekulturna jer agresivno razara brakove, a propagira slobodu izvan braka. Feministička propaganda nametnula je uspjeh bez braka, a majčinstvo prozvala teretom. Promiskuitet uništava zajedništvo i ranjava povjerenje u instituciju braka. Mediji promiču samodostatnost žene, a uljepšavaju razorene brakove slaveći prijateljstva rastavljenih supružnika.

Očito je da brak ne privlači ženu današnjice, a šalje obeshrabrujuću poruku muškarcima. Zato se mnogi mladi odlučuju na izvanbračni život. Razlog tome su traume iz djetinjstva, bolna iskustva braka njihovih roditelja i poznatih lica te komoditet i razni strahovi – strah od odbačenosti, strah da će izgubiti slobodu, strah od djece, strah da se ne udeblja, strah od braka, strah od rastave, potisnuta mržnja prema muškarcima, osvetoljubivost da mu ne bi služila.

Kada se osvrnem na život svojih roditelja i na njihove neprestane sukobe, danas mogu vidjeti korijen njihove nesreće. Nije teško uočiti da je mama vapila za ljubavlju, dok je tata očajnički trebao njezino poštovanje.
(Iz knjige „Ljubav i poštovanje”, dr. Emersona Eggerichsa)

Kad me prije 36 godina najbolja prijateljica, uspješna novinarka, upitala: „Nismo li rekle da ćemo brakom izgubiti slobodu?“ zatečena odgovorila sam: „Kako to da sam slobodna? Osjećam slobodu čitavim bićem.“, pjevušila sam citirajući Kranjčevića: „Slobode koji nema, taj o slobodi sanja. Ah, ponajljepši san!“

„Sloboda je čovjekova vrhunska sposobnost, ali i vrhunska opasnost. Zato je bit slobode izabrati ono što je dobro, što je istinito, što je pravedno.“(prof. dr. Tomislav Ivančić)

Žena ulazi u slobodu brakom jer je sloboda duhovna stvarnost. Sloboda je moć žene ako se opredijeli za dobro. Sloboda te čini neuništivom kad prihvaćaš biti jedno sa supružnikom. Sloboda daje hrabrost i odvažnost za iskorak u životu imajući povjerenja u Onoga koji sve vodi. Iskusiti dobrotu Stvoritelja koji sve izvodi na dobro. Istinu koja oslobađa od svih trauma i strahova. Iskusiti ljepotu zajedništva i neraskidivih dubina supružnika. Jednotu kao cjelovitost – Stvoritelj i supružnici. Ljubav bez uvjeta koja sve pobjeđuje i iscjeljuje.

Sjećam se da sam još kao tinejdžerica sudjelovala na jednoj konferenciji na kojoj je predavač objasnio naš odnos s Bogom i supružnikom na sličan način. Na ploči je nacrtao trokut: vrh je označio točkom Bog, a donja dva kuta s „ti“ i „tvoj bračni drug“.
Zatim nam je protumačio da su oba partnera na duhovnom putovanju, ali da u konačnici svatko putuje sam. Što se više približavamo Bogu, više se približavamo i jedno drugome.
(Iz knjige „Tri koraka do prave ljubavi. Smjernice za one koji traže ljubav svog života“,Debra Fileta)

Biti svjestan da je tvoj brak jedinstven i neponovljiv i da ne mora biti kopija tvojih roditelja, već originalan i autentičan.

Nema ljubavi između dvije osobe ako nije ljubav pojedinca u bezuvjetnoj ljubavi Stvoritelja. U supružniku ljubiti osobu, a ne samo voljeti

Poziv žene

Vrijeme pozvanih, a neodgovornih žena. Jesu li današnje žene odgovorne? Čuju li poziv na životnu zadaću? Odazivaju li se ili oglušuju? Prošlo je vrijeme kada se muškarac osjeća odgovornim da zaprosi djevojku, unatoč strahu da će biti odbijen. Prošlo je vrijeme kada je smatrao da mora sam skrbiti za obitelj. Vrijeme je da žena iskoristi svoju slobodu za koju se izborila i da svojom intuicijom prosudi je li njen dotični za brak te da mu pomogne pozivajući ga na promišljanje da spozna i donese odluku.

Žena ambasadorica života ili ubojica

Usrećuje li brak ženu? Čini li je ispunjenom, shvaćenom i prihvaćenom? Može li se žena ostvariti u braku? Svjesna vlastite vrijednosti, žena usrećuje sebe i muškarca. Brak je iskonski poziv na neraskidivo zajedništvo muškarca i žene.

„Brak i obitelj su središte čovječanstva. Srce društva, kolijevka svakog čovjeka. U braku i obitelji se rađa i odrasta čovjek. Čovjek, to je brak. On se iz braka rađa, u brak ulazi i stvara obitelj te u njemu prepoznaje sličnost s Bogom.“ (Tomislav Ivančić)

Treba prepoznati znakove vremena i snagom duha nadići sve prepreke strahova i trauma te izaći iz svoje zone ugode i odvažiti se na bračni iskorak. Biti svjesna da u brak ne ulaziš sama, već Stvoritelj nastanjuje vaše dubine. Žena doživljava da joj se život može preobraziti i da je prihvaćena baš takva. Da sam Stvoritelj ima povjerenja u nju te joj daje šansu da bude sustvarateljica života. Zato svako novo dijete treba primiti kao najdragocjeniji dar, a ne svojinu i biti u skladu s Darovateljem života. Jer samo On zna koliko i kad možemo primati ta čudesna bića. Brak se obnavlja i regenerira sa svakim novim djetetom. Jer se Nebo spušta na zemlju. Ta sila nježnosti u novorođenom raznježuje sve kruto. Očituje se Pasivna Ljubav koja se sama daruje. Treba znati primati.

Slobodna ili podložna žena

„Ljubi i čini što hoćeš“, kaže sv. Augustin. Tako i žena u ljubavi služi, ali je uvijek u slobodi spremna izabrati dobro. Žena koja nije iskusila bezuvjetnu ljubav Stvoritelja, koja nije iskusila Istinu koja je oslobađa, postaje robom supružnika. Ne uspijeva se samostalno ostvariti. Kada se ostvaruje zauzima se za sebe, zauzima se za njih dvoje, za brak. Biti svoja znači biti uvijek u Bitku. Potrebno je uvijek iznova doživjeti supruga kao vrhunsko biće, diviti se djelu Stvoritelja u njemu, a ne njemu samome. U muškarcu je vanjska snaga gdje razum ima veći utjecaj nad unutarnjom snagom. Isto tako žena zrači unutarnjom snagom, intuitivno prema vani.

Da bi čovječanstvo ozdravljalo treba zdravih brakova. Brak je bolestan i treba ga liječiti za neka buduća vremena, budućih naraštaja koji će se čuvati svakog grijeha prije braka. Brak je najveća vrijednost odnosa muškarca i žene, zato je najviše na udaru. Da bi se brak učvrstio i utemeljio, proći će sve nepogode, razaranja i obnove, bolesti i zdravlja, nesporazuma i nepovjerenja.

Gospodin ne želi da seks preziremo jer je seks jedan od njegovih najdragocjenijih darova koje je dao nama ljudima. Bog je stvorio bliskost i, u svojoj ljubavi prema nama, udijelio nam je taj prekrasan dar u kojem se dvoje ljudi sjedinjuje tijelom, dušom i umom. Božja volja nije da odbacujemo seks, no jednako je tako važno shvatiti kada je pravo vrijeme za njega.
(Iz knjige „Tri koraka do prave ljubavi. Smjernice za one koji traže ljubav svog života“,Debra Fileta)

Terapija braka je nužna. Zato je potrebno:

1. Otkriti temeljne bolesti i antropološke spoznaje, boli i rane bazične dobi (manjak ljubavi i pažnje), otkriti tko je čovjek.

2. Uvidjeti kako nema krivaca, nema lošeg braka. Samo ranjenost dubina supružnika, zato je rastava bijeg sa bolestima na sebi.

3. Zlo je uzrok svih bračnih nesporazuma, a izvori bolesti su traumatične situacije u braku.

4. Muž i žena su jedno, zato se oboma posreduje duhovno zdravlje.

5. Dobrota, istina, ljubav i ljepota staje tamo gdje je zlo razorilo bračnu stvarnost. Potrebno je iznova izgraditi razoreno povjerenje, otkriti smisao praštanja i kajanja, opravdati supružnika, a osuditi grijeh i u duhu govoriti:

„Tvoje dubine me razumiju i opravdavaju. Ne sude me. Tvoje dubine me ljube. Moje dubine te razumiju i opravdavaju. Ne dam te! Moje dubine te ljube. U našim dubinama je Netko tko ih je sazdao. U našem braku je Stvoritelj, kao neraskidiva Istina.”

Izvor: Hagio.hr, Zrinka Marinović Šarić; Book.hr

U članku su korišteni ulomci iz knjiga:

„Ljubav i poštovanje”, dr. Emersona Eggerichsa

„Tri koraka do prave ljubavi. Smjernice za one koji traže ljubav svog života“,Debra Fileta

Knjige potražite u web shopu biblioteke Figulus.