Brak i odnosi

ŽIVJETI PREMA BOŽJEM NAUMU

Grijeh u braku Mnoge su osobe koje su u braku i nemaju vezu s drugim osobama izvan braka sigurne kako nemaju grijeha. No je li to doista uvijek tako, ili jednostavno ne znamo raspoznati grijeh? Sudjelujemo li u Božjem naumu ili ne? Činimo li onako kako to Gospodin želi, ili ispunjavamo svoje prohtjeve (požuda, materijalna dobra i sl.)?

Grijeh u braku

Bog je stvorio sav svijet a na koncu i stvorenje kojem je dao razum da može spoznati svoga Stvoritelja. Da, to je čovjek. Bog ga je stvorio kao muško ili žensko. Prvim supružnicima, Adamu i Evi, dao je jasnu životnu zadaću: „I blagoslovi ih Bog i reče im: ‘Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite!’” (Post 1,28a)


Kako danas osobe u kršćanskome braku ispunjavaju tu zadaću? Mnogi imaju jedno ili dvoje djece i sigurno redovito prilaze jedno drugom u bračnoj postelji, a da pritom ne vrše Božju volju. Zato upotrebljavaju razna kontracepcijska sredstva ili se daju sterilizirati kako ne bi došlo do začeća. Sv. Otac papa Pio XI. je o kontracepciji i sterilizaciji izjavio: „Svaka upotreba ženidbe gdje po čovječjem nastojanju biva bračni čin lišen svoje naravne sposobnosti da proizvede život, krši Božji i naravni zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha”.

A koliki kršćani vrše pobačaj ili druge na to nagovaraju tvrdeći kako brojna djeca predstavljaju opterećenje za normalan život? Zaboravljaju kako su naše bake i djedovi živjeli u mnogo težim uvjetima života a imali su brojnu djecu. I danas promatram obitelji s brojnom djecom koja su odrasla i imaju uspješan život; ta su djeca velika radost svojim roditeljima.

Papa Pavao VI. u enciklici Humanae Vitae o pobačaju kaže: „…Oslanjajući se na ova temeljna načela ljudskog i kršćanskog učenja o braku, moramo još jednom izjaviti da je kao dopušteni način regulacije poroda, posve isključen izravan prekid već započetog procesa rađanja, a naročito izravan pobačaj, pa makar to bilo iz razloga liječenja.”

Juda i Tamara

A što reći o onim supružnicima koji provode bračni čin tako da ne dopuštaju začeće (bacajući sjeme)? Često sam se pitao je li to u skladu s Božjom voljom, je li to grijeh ili nije. U Knjizi Postanka nalazim zapis o Judi, jednom od dvanaestorice Jakovljevih sinova koji se odvojio od braće nakon što su se „riješili” najmlađeg Josipa, koji je potom završio u Egiptu. Juda je imao pet sinova: Era, Onana, Šelaha, Pereza i Zelaha. Zanimljivo je što se događalo kada je Juda ženio svoje sinove:

„Juda oženi svoga prvorođenca Era djevojkom kojoj bijaše ime Tamara. Ali Judin prvorođenac Er uvrijedi Jahvu i Jahve ga pogubi. Tada reče Juda Onanu: ‘Priđi udovici svoga brata, izvrši prema njoj djeversku dužnost i tako očuvaj lozu svome bratu!’ Ali Onan znajući da se sjeme neće računati kao njegovo, ispuštaše ga na zemlju kad god bi prišao bratovoj udovici, tako da ne dade potomstva svome bratu. To što je učinio uvrijedilo je Jahvu, pa i njega pogubi. Onda Juda reče svojoj nevjesti Tamari: ‘Ostani kao udovica u domu svoga oca dok poodraste moj sin Šela.’ Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova braća. I tako Tamara ode da živi u očevu domu.” (Post 38,6-11)

Grijesi oholosti i sebičnosti

Osim izbjegavanja stvaranja obitelji ovdje primjećujemo još neke grijehe: oholost, sebičnost i sl. Postoje zapisi o ukazanjima duša iz čistilišta koje traže da se obavljaju molitve za duše bračnih drugova u čistilištu koji su, dok su živjeli na zemlji, mnogo griješili u raznim seksualnim razvratnostima, orgijama i sl. Danas postoje razna tehnička sredstva u službi grijeha poput: TV-a, interneta, časopisa i sl. pa ljudi upadaju u zamku Zloga nesvjesni težine grijeha.

Nije li sakrament braka nesebična ljubav dvoje ljudi – muško i žensko kako odredi Gospodin – da u tom sakramentu i ljubavi daju nove Božje sinove i kćeri? Katekizam Katoličke Crkve (1652) upozorava kako je ženidba po svojoj naravi usmjerena na rađanje i odgajanje djece, i pri tome supružnici sudjeluju u Stvoriteljevu planu ljubavi. U Poslanici Hebrejima o ženidbi stoji: „Ženidba neka bude u časti u sviju i postelja neokaljana! Jer bludnicima će i preljubnicima suditi Bog” (Heb 13,4). Vidimo da ženidba ima za cilj sudjelovanje u Stvoriteljevu planu tako da bude plodna, tj. da se unutar braka rode djeca Božja. O rađanju djece sv. Pavao piše Timoteju: „Adam nije zaveden, a žena je zavedena, učinila prekršaj. A spasit će se rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju, s razborom” (1 Tim 2,14-15). Naravno da ovo upozorenje vrijedi i za muškarce koji su dionici u stvarateljskom planu obitelji.

Božja volja

Dakle, možemo zaključiti da mnogi bračni drugovi ne vrše Božju volju vjerojatno zato što nisu dovoljno upućeni u Katekizam Katoličke Crkve, nemaju dovoljno spoznaja o grijehu i nije im poznata Božja volja. A što je volja Božja? Sv. Pavao to jasno obznanjuje u Poslanici Solunjanima: „Doista, ovo je volja Božja: vaše posvećenje – da se uzdržavate od bludnosti, da svatko od vas zna svoje tijelo posjedovati u svetosti i poštovanju, a ne u pohotnoj strasti kao pogani koji ne poznaju Boga” (1 Sol 4,3-5).

U propagandnome letku pod naslovom Dijete – Božji dar autor dr. med. Antun Lisec navodi: „Oni koji su proizvodili, raspačavali i reklamirali prezervativ, odgovorni su ne samo za pomoć u izvođenju grijeha, među kojima su najčešći bludnost, preljub i kontracepcija, nego su odgovorni i za pružanje lažne sigurnosti da neće doći do zaraze”. Autor nadalje citira dokument Papinskoga vijeća za obitelj pod nazivom Ljudska spolnost: istina i značenje: „U tom kontekstu roditelji trebaju također odbiti promicanje takozvanog ‘sigurnog seksa’ (eng. safe sex) ili ‘sigurnijeg seksa’ (eng. safer seks), opasne i nećudoredne politike, utemeljene na varljivoj teoriji da prezervativ može pružiti odgovarajuću zaštitu protiv side (AIDS-a)”. Dakle, svaka uporaba prezervativa i drugih kontracepcijskih sredstava protivi se moralu i nauku Katoličke Crkve. Protivi se Božjoj zapovijedi koja kaže „plodite se i množite…” i spada u grijeh, protivljenje Bogu. Svakim takvim grešnim činom zadajemo nove rane na Kristovu ispaćenom tijelu.

Prirodno planiranje obitelji

„I što sada?” Nakon svega izrečenog vjerujem da mnogi supružnici ostaju zbunjeni. Ali evo jednog rješenja, a vjerujem da ih ima još. Dr. Lisec u knjižici Billingsova prirodna metoda i neki drugi savjeti za život ističe prirodno planiranje obitelji praćenjem plodnih i neplodnih dana u žene. Jedna je metoda Billingsova (ona prati plodne i neplodne dane pomoću sluzi iz grlića maternice), a druga simtpo-termička metoda (osim sluzi prati i temperaturu te se tako određuju plodni i neplodni dani). No autor napominje kako se metode koriste samo u slučaju opravdanih razloga izbjegavanja začeća. Također ističe da ako jedan od supružnika koristi aborativno ili kontracepcijsko sredstvo, a želi imati spolni odnos, onaj drugi to mora odbiti. Oni s takvim sredstvima nemaju pravo na bračne odnose. Poštivanje života od začeća do prirodne smrti nije samo načelo Crkve nego, ističe autor, ulazi u Hipokratovu zakletvu kojoj priseže svaki liječnik. Prije ulaska u brak budući supružnici trebaju uvažavati spomenuta načela. Zato, dragi supružnici, sjetite se koliko ste puta sagriješili koristeći grešna sredstva, ispitajte svoju savjest i očistite ju u sljedećem sakramentu pomirenja. Odlučite se protiv grijeha, a prionite uz Gospodina, jer On daje život.

Autor: Miro Bralić

  • 62
  •  
  •  
  •  
  •  
Klub prijatelja
Na vrh
error: Sadržaj je zaštićen !!