Foto: Shutterstock
„Tu sam odluku donio prije četrdeset i dvije godine“
Bolest je bila tako uznapredovala da ona više nije mogla funkcionirati bez njegove skrbi, čak ni na nekoliko sati. Nakon što bi on otišao na posao, ona bi mislila da se njezin muž „izgubio“ i krenula bi u potragu za njime.
McQuilkinu je bilo jasno da je njegova žena sada trebala njegovu skrb 24 sata na dan. Njegova odluka bila je teška, ali s druge strane bila je i jednostavna. Rekao je: „Tu sam odluku donio prije četrdeset i dvije godine kada sam obećao da ću se brinuti za Muriel u zdravlju i bolesti ‘dok nas smrt ne rastavi.’“ McQuilkin je rekao da želi biti čovjek od riječi, ali također da želi biti pošten. Naime, njegova se žena o njemu požrtvovno brinula tijekom proteklih četrdeset i dvije godine i kada bi se on o njoj brinuo sljedećih četrdeset godina još uvijek joj ne bi mogao vratiti dug.
„Održano obećanje“
Za McQuilkina ova je jednostavna odluka bila jedina moguća opcija, ali u njoj je bilo mnogo više toga od samog držanja obećanja i „poštenog vraćanja duga“.
„Svaki dan gledam njezinu neustrašivost… Muriel je sreća mog života“, rekao je. „Promatram sva očitovanja njezine osobnosti; promatram ženu koju sam oduvijek volio.“
McQuilkin je o svome iskustvu napisao knjigu pod nazivom „Održano obećanje“ (Promise Kept) i u njoj je spomenuo kako je njegova ostavka na mjestu predsjednika koledža odjeknula: muževi i žene su obnavljali svoje bračne zavjete, pastori su pričali njegovu priču tijekom propovijedi. To mu se činilo neobičnim sve dok mu jedan istaknuti onkolog, koji je stalno radio s umirućima, nije rekao: „Gotovo svaka žena ostaje uz svoga muža, ali malo je muškaraca koji ostaju uz ženu.“
Iz knjige „Ljubav i poštovanje“ dr. Emersona Eggerichsa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
