Svjedočanstva

BOŽJA MILOST JE VELIKA

‘Gospodin sve savršeno posloži – moj tata se ispovijedio nakon 30 godina!’ Bogu ništa nije nemoguće i On to uvijek sve najbolje posloži i nađe najbolji način, a moj tata se nakon 30 godina radosno ispovijedio, primio bolesničko pomazanje i u Svetoj pričesti susreo Isusa

'Gospodin sve savršeno posloži - moj tata se ispovijedio nakon 30 godina!'

Foto: Unsplash, Jeremy Yap

 

Hvaljen Isus i Marija!

Željela bih posvjedočiti kako je naš Gospodin dobar, kako za sve nađe načina, sve savršeno posloži tako da nijedna Njegova ovčica ne zaluta, jer svaka od njih jednako mu je važna. Ovo svjedočanstvo neka bude nada i ohrabrenje svima onima koji godinama mole za obraćenje člana svoje obitelji koji je odlutao od Gospodina, Crkve i svetih sakramenata.

Generacijski problem

Moj tata je uvijek imao vremena za druge, a nikada za sebe, u crkvu je išao rijetko, za Božić i Uskrs u zadnje vrijeme čak ni tada, još njegov otac, a moj djed često bi govorio protiv Crkve i svećenika i to je nesvjesno prenio i na njega, a moj otac nastavio je tradiciju i taj loš stav prenio na svoga sina, a moga brata, tako da je problem postao već „generacijski”.

Moždani udar i korona

Prošle godine moj tata doživio je moždani udar i jedva izvukao živu glavu. Ostao je gotovo nepokretan, ovisan o tuđoj brizi, u krevetu, depresivan i očajan. Od osobe koja je do jučer mogla i radila sve, sam više nije mogao gotovo ništa. Mama i ja nekoliko puta smo mu predložile da bi bilo dobro da razgovara sa svećenikom, ispovijedi se i primi bolesničko pomazanje, ne moram ni reći da je on to uporno i tvrdoglavo odbijao.

U razgovoru sa svećenikom, zamolila sam ga za savjet što da učinimo. Rekao je da jedino možemo moliti jer da bi mu svećenik udijelio bolesničko pomazanje i ispovijedio ga, to mora biti njegova, a ne naša volja.

U međuvremenu se tata zarazio korona virusom i završio u bolnici gdje je proveo gotovo dva mjeseca i opet jedva izvukao živu glavu. Vrativši se iz bolnice bio je u još lošijem stanju, slabiji i depresivniji. Posjet svećenika i dalje je odbijao.

sanjala sam da Isus dolazi po nas, da je došao sudnji dan. Meni je jedino tada bilo na pameti kako se tata neće spasiti i kako će njegova duša biti izgubljena za vječnost

Kako i sama vodim bitku za vlastito zdravlje, ma zapravo za sami život i više ne mogu u crkvu na Svetu misu, svećenik mi redovito donosi Isusa u pričesti doma. Danima sam razmišljala kako tatu dovesti Isusu, osobito nakon jednog sna u kome sam sanjala da Isus dolazi po nas, da je došao sudnji dan. Meni je jedino tada bilo na pameti kako se tata neće spasiti i kako će njegova duša biti izgubljena za vječnost.

Odlučila sam u Božju pomoć zamoliti svećenika da ga posjeti. Bio je prvi korizmeni petak. Za svoj „plan” rekla sam mami, ali pod uvjetom da tati ništa ne govori, da ga jednostavno malo „iznenadimo”. Svećeniku sam objasnila cijelu situaciju i on je obećao da će ga unatoč njegovu protivljenju posjetiti i pokušati razgovarati s njim. Bogu hvala na divnim i razumnim svećenicima.

Božja milost je potekla – ispovijedio se nakon 30 godina

Moram priznati da sam se malo pribojavala kako će susret proteći, ali mogli smo samo moliti da Gospodin to sve posloži kako samo On zna. Svećenik ga je posjetio i nakon kratkog razgovora upitao bi li se možda želio ispovjediti, tata je počeo plakati i radosno rekao da bi se rado ispovijedio.

Tatina i radost svih nas koji smo godinama molili da ga Gospodin prosvijetli bila je nemjerljiva i suze radosnice tekle su same

Božja milost je potekla i tata se nakon dugih 30 godina ispovijedio, primio Svetu pričest i bolesničko pomazanje, hvala i slava Isusu. Tatina i radost svih nas koji smo godinama molili da ga Gospodin prosvijetli bila je nemjerljiva i suze radosnice tekle su same. Na kraju smo se s tatom morali malo i nasmijati, naime kada je svećenik otišao, rekao je da mu je žao što nije primio i „posljednju pomast” da on bude potpuno spreman za „put”, za susret s Gospodinom (naravno da je primio bolesničko pomazanje samo što smo zamolili svećenika da ne koristi taj izraz jer se tata riječi „posljednja pomast” užasavao i vjerovao je kada mu je svećenik udijeli da mora odmah umrijeti).
Bogu ništa nije nemoguće i On to uvijek sve najbolje posloži i nađe najbolji način, a moj tata se nakon 30 godina radosno ispovijedio, primio bolesničko pomazanje i u Svetoj pričesti susreo Isusa. Hvala i slava Gospodinu!

Podaci autorice poznati uredništvu; Book.hr

Svoje nam svjedočanstvo možete poslati  e-mailom na adresu: [email protected]

 

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh