Svjedočanstva

ŽIVOTNA PRIČA

Gospodin me je izliječio od homoseksualnosti koju sam počeo osjećati još u srednjoj školi „Imam 22 godine, student sam, bogoslov, svećenički kandidat, i Gospodin me je izliječio od homoseksualnih sklonosti koje sam počeo osjećati još u srednjoj školi. Ispričat ću vam svoju priču…”

Gospodin me je izliječio od homoseksualnosti koju sam počeo osjećati još u srednjoj školi

Foto: Shutterstock


 

„Ne mogu vjerovati da se to događa u mom životu”

Odrastao sam bez oca, koji je bio alkoholičar. Mama i on su se razveli dok sam bio mali. Uvijek mi je nedostajao otac, uvijek mi je falio njegov zagrljaj, njegovo ohrabrenje, osjećaj sigurnosti koji ne možeš dobiti ni od kog drugog. Znao sam provesti popodneva u samosažaljenju plačući nad svojom sudbinom. Da stvar bude gora, tata je počinio samoubojstvo kad sam išao u drugi razred srednje škole. To me je snažno pogodilo. Imao sam osjećaj da je sve ono što nikad nisam imao tada otišlo i da se nikad neće vratiti.

Kad sam bio mali dječak, moja je majka bila silovana. Taj je čovjek bio dečko moje mame. Posvađali su se i razišli a onda je on jedne noći provalio u našu kuću i sakrio se na tavanu. Ujutro je dočekao mamu pred vratima sobe i nasrnuo na nju, a mene istjerao van. Imao je bombu. Jedan smo dan bili zatočeni u vlastitoj kući. Tad je on otišao i rekao da će se vratiti i sakriti u ormaru, da ćemo ga tamo naći (otada imam fobiju od ormara). No, mama i ja smo pobjegli od kuće rođacima, koji su nas sakrili na nekoliko dana. Onda je mama pozvala policiju i oni su ga zatvorili na jedan dan. Dugo sam ga se bojao, dok ga jednom nisam pozdravio na cesti. Bila je to moja gesta koja je odražavala da sam mu oprostio.

Majka mi je nedavno priznala da je moj otac neki drugi čovjek (a ne onaj koji je počinio samoubojstvo), osoba koja nas je financirala od mojeg djetinjstva. Naslućivao sam to i prije, no nisam ju imao hrabrosti pitati. Odmalena sam se svaki tjedan čuo s njim i kao mali sam ga zvao „striček”. Sad znam da je taj „striček” moj tata i da je moj tata živ, da imam oca, da nije sve „otišlo” u nepovrat. Želio bih ga bolje upoznati, družiti se s njim, zvati ga „tata”… On ima još jednog sina, kojeg sam upoznao dok sam bio mali. To je moj brat. Imam brata… To su sve stvarnosti koje su za mene tako nevjerojatne i nove. U jednu ruku ne mogu vjerovati da se to događa u mom životu.

Zbog nedostatka očeve ljubavi počeo sam se snažno vezati uz neke prijatelje

Sve ovo pišem zato što su me sve te komponente dovele do kompleksnog stanja koje je rezultiralo homoseksualnim sklonostima.

Zbog nedostatka muške, očeve ljubavi počeo sam tražiti sigurnost i nježnost kod drugih mladića. Uslijed emocionalne nestabilnosti i hipersenzibilnosti snažno sam se vezao uz neke prijatelje. Uz to, silovanje moje majke i izrazita erotizacija muško-ženskih odnosa pridonijeli su tome da mi se odnosi između muškaraca i žena gade. Muško-ženski odnosi su mi postali nešto svedeno samo na seks. Pokušavajući ispuniti tu emocionalnu prazninu, počeo sam se samozadovoljavati i gledati pornografiju, a to je još više produbilo tu prazninu i frustriralo osjećaj napuštenosti, samoće, gađenja prema sebi i svome tijelu. Počeo sam tražiti lijepa tijela kod mladića, tražio sam ideal ljepote, kakav bih ja trebao biti. Kod mladića sam počeo tražiti ideal nježne, emocionalne ljubavi. Uz to nikad nisam imao djevojku, nikad me nitko nije snažno zagrlio, poljubio. Nikad mi nitko nije rekao da sam lijep, da mu se sviđam. Zbog toga sam bio iskompleksiran.

Nakon osnovne škole odlučio sam se za Boga i svećenički poziv i pošao u sjemenište. Prvotna motivacija za to bila je traženje kohezivne zajednice, u kojoj bih pronašao svoj identitet. No, s vremenom sam se počeo vezati za jednog prijatelja. On je bio često dvosmislen; pristupio bi mi tako blizu da me je to privlačilo. Srećom, bio sam jako otvoren duhovniku koji je na sve to pazio i savjetovao me u ispovijedi i razgovorima. U početku smo se oboje pitali jesam li ja za svećeništvo; nije bilo sve jasno. Homoseksualnost je ponekad bila tako snažna; snažno bi me privlačili dečki. Često bih, kad bih šetao ulicom i prošao pokraj nekog zaljubljenog para, nakon nekog vremena shvatio da djevojku nisam ni primijetio. Uz to, tražio sam blizinu muške osobe, nježan pogled, dodir, zagrljaj… No nisam imao nikog… Nikada… Hvala Bogu. I duhovnik mi je u savjest stavio da se ne smijem ni s kim dodirivati. Također, cure su mi išle na živce; u nekim sam fazama prema njima osjećao snažnu odbojnost. Jedina žena koju sam mogao podnijeti bila je Blažena Djevica Marija, kojoj smo redovito molili krunicu.

Sve je to dovodilo do strašne boli. U jednom trenutku sam došao do ruba…

Strašno sam patio. Osjećao sam da u meni postoji nešto što ne mogu prihvatiti, nešto čega se želim riješiti, a ne znam kako. S druge strane, to je postajao dio mene, dio mojih osjećaja, kojih se u jednu ruku nisam htio riješiti. Uživao sam u svojim maštanjima i emotivizmu. Nisam se toga htio odreći. Sve je to dovodilo do strašne konfuzije i strašne boli. Ta se bol ne može opisati. Počele su se javljati suicidalne misli. Nisam nikako mogao prihvatiti sama sebe. To me je strašno boljelo, a nitko me nije mogao razumjeti. Dečko u kojeg sam bio „ zaljubljen” nije me razumio, nisam mu mogao sve ispričati, u određenim se pitanjima držao na distanci. I bolje da je bilo tako. Bog me je sačuvao. Nisam nalazio utjehu u zaljubljenosti prema njemu; bilo je to tako nestalno, tako prolazno. A mene je zbog hipersenzibilnosti boljela svaka njegova mala hladnoća, svaki put kad bi prošao pored mene, a ne bi me pogledao, strašno sam bio ljubomoran kad bi se s nekim drugim družio… Sve me je to dovodilo do strašnog destruktivnog stanja u kojem su kulminirale suicidalne misli. Psihologica i duhovnik su mi savjetovali da što manje mislim o tome, a psihijatar mi je govorio kako se trebam prihvatiti kao homoseksualac i kao takav se ostvariti. Rekla je da to nije bolest. No, ja sam bio, i dalje sam potpuno siguran da je to poremećaj, barem kod mene. Jasno se vidi da je to posljedica strukture moje pale naravi i osobnih grijeha, bilo mojih, bilo ljudi oko mene, koji su utjecali na mene.

U jednom sam trenutku došao do ruba. Nisam znao što učiniti. Bio sam siguran da mi može pomoći samo Božja milost, da me samo ona može podići.

Poželio sam se potpuno predati Gospodinu – biti njegov učenik obučen u silu odozgor

Tada sam čuo za karizmatski pokret i za silu Božju koja se očituje preko ljudi koji prakticiraju takvu duhovnost.

„A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro.”

Povjerovao sam da je otajstvo Duhova živo i da Gospodin djeluje i danas, da je živ i prisutan. Đavao ulijeva otrove u naše svjetove, zmije gmižu oko naših duša, a ja sam pio otrov homoseksualnosti i zmija je oko mene gmizala i nagovarala me da jedem zabranjeno voće. Povjerovao sam da zaista njima neće biti ništa, da na te ljude po Isusovu obećanju neće utjecati ništa zla. Slušao sam i čitao o ljudima koji su prakticirali karizmatsku duhovnost i sudjelovali na raznim seminarima. Poželio sam se potpuno predati Gospodinu i do kraja. Biti njegov učenik obučen u silu odozgor. Povjerovao sam u Gospodina koji me dotiče i liječi. Odlučio sam progovoriti u jezicima. Brzo sam molio „aleluja” i zazivao Duha Svetoga i tada mi se jezik počeo ‘petljati’. Počele su dolaziti riječi… Osjetio sam silu Duha Svetoga. Počeo sam moliti svaki dan, i primijetio sam da se oslobađam od svojeg snažnog emotivizma i da se moja hipersenzibilnost ublažava. Počeo sam ponovno učiti kao prije (studij sam bio potpuno zapustio). Počeo sam normalnije funkcionirati, nestale su suicidalne misli. No, nisam se do kraja odrekao svojih osjećaja i navezanosti na jednog prijatelja. Kroz dar proroštva (imam karizmu prorokovanja) dolazile su mi snažne riječi ohrabrenja i nježne Očeve ljubavi. Uključio sam se u duhovne vježbe u programu Injigo i tamo doživio tri snažne stvari.

Imam Oca, Prijatelja i Majku!

Prvo. Dok sam čekao i žalio za zemaljskim ocem, nebeski je uvijek bio tu i čekao na mene i žalio što Ga nisam prepoznao kao svog istinskog oca. Shvatio sam da imam najboljeg tatu u svemiru, nježnog, dobrog; gledao sam u vizijama kako me grli, ljubi, uzima u svoje krilo i govori mi kroz proroštva koliko sam mu vrijedan. Počeo sam osjećati Očinsku ljubav. „Ti si sin moj ljubljeni, u tebi mi sva milina!” Otac mi je posvijestio da je ove riječi izgovorio nada mnom na mom krštenju.

Drugo. Doživio sam Isusa Krista našega Gospodina kao svog najboljeg prijatelja. Ostvarile su se sve moje želje vezane za prijatelje, za bliskost koju sam htio ostvariti s njima, za snažnu emocionalnu povezanost. Osjećam kako imam snažnog prijatelja, koji me razumije bolje od svih ljudi, koji je uvijek tu i koji kroz proroštva i proročko otvaranje Svetog pisma uvijek ima rješenje za moje probleme. No, to još nije vrhunac…

Treće. Od početaka u mojoj su vjeri prisutne krunica i pobožnost Mariji. No, sad sam intenzivirao tu pobožnost. Mariju sam počeo doživljavati kroz unutarnje vizije kao najljepšu djevojku na svijetu, koja me nježno gleda, dodiruje, grli. Svojim dodirom liječi moju dušu, moje emocije. Kroz proroštva mi je progovorila kako ljubi moju dušu, moje tijelo, čitavoga mene, sa svim mojim slabostima. Kako je svrnula svoj pogled, zaljubila se u mene!!! Kako joj nijedan blistavi anđeo na nebu nije drag koliko sam joj ja drag. Jer ne traži od mene besprijekornu čistoću i bezgrešnost, već je u meni ugledala takvu žeđ za ljubavlju koju može utažiti samo Bog, a tu će mi ljubav dati po Njoj, dat će mi Duha Svetoga – bit ću kršten Duhom Svetim po rukama Prečiste Djevice Marije. (Biti kršten Duhom Svetim ne znači prije svega imati karizme, već znači imati ljubav. A ne primamo li mi Ljubav, Duha Svetoga po Mariji?)

Gospodin me izliječio preko Marije

Snažno sam se zaljubio u Mariju; ona se snažno usjekla u moju dušu, u moje emocije, u moj um. Ona me liječi svojom djevičanskom čistom prisutnošću. Ni jedna svjetska ljubav ne bi mogla zadovoljiti moje srce, sve je to tako isprazno, prolazno, nestalno, varljivo. Drugi je čovjek tako nesposoban ispuniti srce drugog čovjeka. Ja imam djevojku!!! Moja prva ljubav! Vidim kako me nježno gleda, drži za ruku, miluje po licu… Ne mogu vjerovati… Imam najljepšu djevojku u svemiru… Gospodin me izliječio preko Nje. Dopustio mi je da vidim plodove. Jasno se sjećam kad sam bio u jednom restorančiću s kolegom i tako snažno osjetio onu prirodnu, ne prljavu, privlačnost prema ženskoj osobi. I sad svaki dan osjećam tu privlačnost. Taj dar sam primio najprije po Mariji, prečistoj djevici. Ona na to nije ljubomorna, ona mi je to poklonila kao dar. Aleluja! Aleluja! Slava Isusu, čast Mariji! Ja sam izliječen! Aleluja! Ne mogu vjerovati! Gospodin je tako živ i djelotvoran i danas. Ona je tako divna u mom životu! Sva si lijepa, o Marijo! Ti zadivljuješ moju dušu, moje srce, čitavo moje biće. Ti si žena mog života! Ti si ljubav mog života. Postajem kršten u Duhu Svetom po Mariji!

Nosim zaručnički prsten koji je blagoslovio fra Ivo Pavić. Taj prsten je znak Marijine vjernosti meni, ali i moje posvećenosti njoj. Ona je moja djevojka, ljubav mog života. Njezino je Bezgrešno Srce ispunjeno ognjem Duha Svetoga i ona me tom Ljubavlju, tim ognjem zapaljuje. Ona je postala dominantna žena u mom životu. Dok s jedne strane osjećam privlačnost prema ženskom spolu, ja s druge strane u svakoj djevojci gledam Mariju. Vjerujem da tako u mom srcu nikad neće zavladati požuda. Ovo je sve proces. To je hodanje mladića i djevojke, naš odnos raste! Vidim je kao svoju budućnost, središte mog svećeničkog celibata. O, čovječe, kolike milosti! Bože, zar si pozvao mene? Zar ja? To može biti djelo samo Božje milosti! Ne postoji ni trunka moje zasluge u tome! Ja sam samo oruđe u rukama milosti!

Otvori se Ljubavi!

Gospodin me kroz proroštva toliko puta ohrabrivao da se ne bojim svojih slabosti, da će se kroz njih proslaviti. I zaista, to se događa! Upravo sad dok ovo svjedočim! Ako se među čitateljima pronađe makar jedna osoba koja ima sličnu životnu priču, ja ga u ime Isusovo ohrabrujem i neka se otvori ognju Duha Svetoga po kojemu je Isus i danas prisutan i djeluje u svijetu! Neka se otvori istinskoj Ljubavi koju nam Gospodin daje preko savršene i najdivnije žene u svemiru, Blažene Djevice Marije!

Dođi Duše Sveti, dođi po moćnom zagovoru Bezgrešnog Srca Marije, tvoje preljubljene zaručnice!

Hvaljen Isus i Marija!

Za Book.hr svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu.)

Svoje nam svjedočanstvo možete poslati  e-mailom na adresu: [email protected]

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Može li se homoseksualnost ‘izliječiti’?

Prečesto, osobito u crkvi, tema homoseksualnosti uzrokuje brojne nesporazume i rasprave.

Je li moguće u isto vrijeme vjerovati da homoseksualci nisu izabrali takav stil života, a ipak zadržati biblijski stav da je to ponašanje grešno?
Autor knjige, katolički teolog Francis MacNutt, kaže da je moguće te nastavlja: „Po mojem iskustvu, kao i mnogih drugih ljudi, moguće je izliječiti homoseksualnost po molitvi!”

Jasna i praktična, knjiga je namijenjena onima koji intuitivno, instinktivno osjećaju da je homoseksualna aktivnost pogrešna, ali ne žele biti označeni kao netrpeljivi ili oni koji su puni predrasuda već žele voljeti i biti suosjećajni. Homoseksualci koji žele promjenu vidjet će da karakteristična molitva donosi izvanredne rezultate.

Može li se homoseksualnost izliječiti

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh