Svjedočanstva

MOLILI SMO, A NIŠTA SE NIJE DOGODILO

Gospodin je trebao ozdraviti moje srce prije nego što je mogao ozdraviti moje stopalo Bog se ne podvrgava našim željama kada one nisu u skladu s Njegovom voljom, već su – iako prikriveno – izraz naše sebičnosti ili isprazne oholosti

Foto: Pixabay


 

Jednom prilikom bio sam pozvan voditi seminar o Božjoj snazi ozdravljanja. O tome je mnogo toga rečeno u Novom zavjetu, a postoje i brojna svjedočanstva ljudi diljem svijeta o čudesima i ozdravljenjima koja su primili. Dok sam pripremao svoje predavanje, osjetio sam snažnu želju da mogu posvjedočiti nešto novo, nešto stvarno i osobno za mene, s nadom da ću moći proslaviti Gospodina dijeleći svoje svjedočanstvo. Tako sam u molitvi počeo tražiti Gospodina da učini nešto novo i nešto jasno u mome iskustvu, o čemu bih mogao svjedočiti.

U svojim mislima sam – poprilično oholo – počeo razmišljati o tome kakav bih sjajan dojam ostavio sljedeći vikend kad ih obavijestim da su njihove molitve uslišane, a moj nožni prst ozdravljen. To bi baš dalo slavu Gospodinu!

U to sam vrijeme imao problema s jako uraslim noktom. Palac na mom desnom stopalu bio je sav crven i natečen te me jako bolio. Nisam znao što učiniti. Pokušao sam odsjeći dio nokta, no nije mi pomoglo. Onda sam pomislio da bih mogao zamoliti svoju suprugu i djecu da se pomole nada mnom i zamole Gospodina da mi ozdravi stopalo. U svojim mislima sam – poprilično oholo – počeo razmišljati o tome kakav bih sjajan dojam ostavio sljedeći vikend kad ih obavijestim da su njihove molitve uslišane, a moj nožni prst ozdravljen. To bi baš dalo slavu Gospodinu! A kako bih se tek dobrim ocem pokazao, prenoseći živu i karizmatsku vjeru svojoj djeci!

Svi su položili ruke na moje stopalo, čak i mali Andrea koji je tada imao 7 ili 8 godina. Jednu je ruku položio na moje stopalo dok je drugom rukom začepio nos i okrenuo lice na drugu stranu

Te noći, odmah nakon večere, zamolio sam svoju djecu da ne napuštaju blagovaonicu odmah kao i obično, već da ostanu i pomole se za svog oca kako bi Gospodin ozdravio urasli nokat. Molili smo zajedno. Stajali su oko mene, a ja sam u pidžami i papučama sjedio na stolici prekriženih nogu, držeći desno stopalo podignutim kako bi ga svi vidjeli, jer ipak je za njega trebalo moliti. Svi su položili ruke na moje stopalo, čak i mali Andrea koji je tada imao 7 ili 8 godina. Jednu je ruku položio na moje stopalo dok je drugom rukom začepio nos i okrenuo lice na drugu stranu. Molitva je bila kratka, jednostavna i stvarna, onako kako je svaka kršćanska obitelj može moliti. Odlazeći kasnije u krevet, srce mi je bilo ispunjeno radošću i pouzdanjem da će Gospodin čuti i uslišati njihove molitve.

Gospodin se ne podvrgava našim željama kada one nisu u skladu s Njegovom voljom, već su – iako prikriveno – izraz naše sebičnosti ili isprazne oholosti

Na sreću, On to nije učinio. Gospodin se ne podvrgava našim željama kada one nisu u skladu s Njegovom voljom, već su – iako prikriveno – izraz naše sebičnosti ili isprazne oholosti. I tako, kad sam se probudio, odmah sam osjetio da je užasna bol u mom stopalu još uvijek prisutna, baš kao i prethodne noći. Molili smo, no ništa se nije dogodilo!

„Evo me, Gospodine. Spreman sam otići na seminar i govoriti o tebi i tvojoj ljubavi, bez želje da se hvalim time što si učinio čudo jer sam ti rekao da ga učiniš. Ne želim više griješiti pokušavajući te iskoristiti poput zlatne ribice…

Isprva zbunjen, uskoro sam shvatio da sam se zapravo igrao s Bogom i pokušavao ga podvrgnuti svojoj volji umjesto da se ja podvrgnem Njegovoj. Počeo sam plakati, žaleći što se nisam ponašao kao pravi učenik. Rekao sam: „Evo me, Gospodine. Spreman sam otići na seminar i govoriti o tebi i tvojoj ljubavi, bez želje da se hvalim time što si učinio čudo jer sam ti rekao da ga učiniš. Ne želim više griješiti pokušavajući te iskoristiti poput zlatne ribice koja je spremna ispuniti moje želje. Zaista ti želim dati slavu zbog onoga što Ti jesi, zbog svega što si učinio za mene i zbog svega što ćeš učiniti u budućnosti.“ Pouka mi je bila vrlo jasna. Sada sam mogao poučavati kako je Bog suveren i čini ono što je najbolje za nas. U iskustvu svake istinske karizme, mi smo podložni Njegovoj volji. Još uvijek u suzama, na brzinu sam odrezao jedan komadić nokta i otišao na posao.

Navečer sam, vrlo umoran, otišao kući. Tek tada sam, nakon što sam izuo cipele, shvatio da me više ne boli…

Taj je dan bio vrlo naporan – bilo je mnogo toga za obaviti i mnogo ljudi za susresti. Nisam imao vremena za sebe niti za ono što sam mislio da trebam. Navečer sam, vrlo umoran, otišao kući. Tek tada sam, nakon što sam izuo cipele, shvatio da me više ne boli. Moj palac više nije bio crven niti natečen, a bol je prestala. Aleluja! Gospodin je trebao ozdraviti moje srce prije nego što je mogao ozdraviti moje stopalo. Hvala ti, Gospodine, što si tako dobar Otac i Učitelj!

Ulomak iz nove knjige Biblioteke Figulus „Veliča duša moja… Duh Sveti na djelu u mom životu“ autora Orestea Pesarea. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi pročitajte ovdje, a možete ju kupiti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh