Foto: Shutterstock

„Probudite se! Trgnite se! Želim više od vas! Računam s vama!ˮ

Mi smo jedna obična katolička obitelj, grešna kao svaka, praktični vjernici: obavezna nedjeljna misa, ponekad i kroz tjedan, mjesečna ispovijed, obiteljska hodočašća, povremeni post o kruhu i vodi srijedom i petkom… S oduševljenjem čitamo duhovne tekstove, slušamo kateheze i duhovnu glazbu…

Bilo je tu oduvijek i izmoljenih krunica, ali falilo je srca i odlučnosti! Nedostajao je naš osobni odnos s Bogom, s Duhom Svetim! Nekako se nikada nismo uspjeli odlučiti za molitvu! Najlakše bi bilo reći da nas nitko nije naučio, jer zaista nije, ali za to nam ne može biti kriv nitko nego mi sami, i naša mlakost!

Već me duže vrijeme to mučilo, uvidjela sam da je to velik propust, i počela sam raditi male korake u molitvi. Osjećala sam kako Gospodin dopušta neke krizne situacije s djecom, u obitelji upravo kako bi nam rekao: „Halo!!! Probudite se! Trgnite se! Želim više od vas! Računam s vama!ˮ

Bila sam bolno svjesna da naš život ne donosi rod, da od svega toga nema plodova!

Da ne rastemo!

Kako smo počeli moliti, tako su krizne situacije s našim djetetom kulminirale

Nakon ne znam ni ja kojeg „upozorenjaˮ, nakon kriznih situacija s našim djetetom, suprug i ja počeli smo zajedno moliti. Prvo je to bila krunica Božanskog milosrđa, kratko navečer, a onda smo počeli s Gospinom krunicom i dnevnim čitanjima. Vrlo brzo otkako smo počeli moliti, neke su se stvari počele mijenjati. Bilo je to nevjerojatno! To su bile neke bitne stvari za našu obitelj, milosti za koje nismo čak ni molili (jer za neke stvari nismo bili ni svjesni da su krive), ali po Gospinu zagovoru, same su stizale. U svemu tome, poslala sam i upit Kristoforima za individualnu molitvu. Odlučila sam da više ne želim gubiti vrijeme, i odlučila sam pristati na tuđu pomoć ako nam to može pomoći da napokon počnemo rasti u vjeri.

Cijela ta priča o našem buđenju dogodila se u svega nekoliko tjedana!

Kako smo počeli moliti, tako su krizne situacije s našim djetetom kulminirale.

Problemi sa zloduhom

Naime, već duže vrijeme znamo da s našom kćeri nešto ne štima, ali nije nam bilo jasno što: prijetila je suicidom, burno je reagirala na sitnice, imala je histerične napadaje… A sve je to kulminiralo otkako smo suprug i ja počeli zajedno svaki dan moliti krunicu! Dobacivala nam je ružne riječi, radila svakakve grimase… Inače je imala problema u školi, bila je izložena vršnjačkom maltretiranju i bila je nesretna jer nije imala prijatelja, no ondje je bila mirna, nije izražavala emocije kao kod kuće… Kako se je bližio početak ove školske godine, shvatila sam da nešto moramo poduzeti!!!

U nedjelju, pred sam početak školske godine, poslala sam e-mail Poliklinici za zaštitu djece grada Zagreba u kojem sam opisala situaciju (naravno nisam spominjala molitvu i njezine reakcije na nju). Odmah u ponedjeljak ujutro dobila sam odgovor da to nije slučaj za njih, i neka se odmah javimo Hitnoj psihijatrijskoj ambulanti!

Pojavilo mi se sto upitnika iznad glave: Moje dijete na psihijatriju?!?!? O Bože! Ali što sad, ako tako treba biti… ići ćemo… Ali ipak, to mi je jako teško prihvatiti jer ne vjerujem da tamo leži rješenje problema…

U toj nervozi tipkala sam po mobitelu i tada Providnost pred mene stavi jedan članak s Book.hr-a…

Otvorile su mi se oči i shvatila sam da imamo problema sa zloduhom!

Povjerovala sam u to, vjerovala sam da nas Gospodin vodi!

Bogu hvala za sestru u Kristu iz Kristofora koju sam mogla kontaktirati – ona mi je potvrdila da se radi upravo o tome te sam u razgovoru s njom shvatila dubinu problema.

Rekla nam je da se mora zaustaviti utjecaj Zloga na nas i da će onda prestati i utjecaj na nju. Povjerovala sam u to, vjerovala sam da nas Gospodin vodi!

Prijavu za individualnu molitvu poslala sam prije svega toga, a s obzirom na razvoj situacije, nisam ju mogla dočekati. Činilo mi se kao cijela vječnost čekati taj dan! Kušnje su bile velike. Osjećala sam kako mi zli govori da je njegova, kako nam ništa ne vrijede ni mise, ni molitve, ni hodočašća… Da je sve bilo uzalud… Bogu hvala na zagovornim molitvama jer uistinu sam osjećala da me tih dana drži milost Božja. Ustrajali smo u molitvi krunice, što češćoj euharistiji, u postu o kruhu i vodi, srijedom i petkom. Uz Božju milost uspjeli smo ne očajavati! Vjerovali smo da će on sve okrenuti na dobro!

Kad smo odlazili na individualnu molitvu, otpratila nas je riječima da je kad se vratimo, više neće biti, da će se ubiti! Ostala je s bakom i djedom, ali nije mi bilo nimalo lako ostaviti je nakon toga što je rekla jer je ludjela. Bio je to još jedan očajnički pokušaj Zloga da ostanemo kod kuće!

Dok smo mi bili na molitvi, ona je doma divljala. Nije znala gdje smo, ali je zloduh itekako znao da mu se ne piše dobro. Bake i djedovi bili su izvan sebe od njezinih reakcija.

Kad smo došli doma, govorila je: „Oni će mene ubitiˮ!!!

Na koncu se je uspjela umiriti, čak je bila u miru s nama kad smo molili krunicu Božanskog milosrđa!

Tek sam poslije shvatila kako je ranije govorila da će se ubiti, a kako zloduh sada govori da ćemo ga ubiti! To mi je bilo vrlo ohrabrujuće!

Pomaci

Svaki se dan vide pomaci! Kad smo početkom tjedna razgovarale, pokušavala mi je objasniti neka ne idem na misu tijekom tjedna: Nedjeljom je ok, ali kroz tjedan – to je stvarno previše i ne treba ti! Zapravo pokušava manipulirati i ucjenjivati, ne ona, već njezin podstanar! Uspjela sam ostati čvrsta, objasnila sam joj da je to kratko vrijeme i da nećemo raspravljati u vezi toga, da mi je to jako bitno! A tu je onda i moj odlazak na Školu molitve, jednom tjedno u 21 sat, idealno vrijeme jer se tada sprema za spavanje, ali ona ipak radi drame i pritisak kako ne bih otišla… Na Školu sam krenula prije nekoliko tjedana, tek sam sada počela upoznavati Riječ Božju i želim ustrajati na tom putu. Još jedna poražavajuća spoznaja bila je ta da ne čuvam Riječ!

Vjerujem da će mi to ići puno lakše uz vodstvo! Umjetnost je sada balansirati: htjela bih i na Školu molitve, i na klanjanje i na slavljenje… Ponekad osjećam da moram izabrati obitelj…

Infuzija

Tek sam nakon tjedan dana shvatila što mi se zapravo događalo cijelu noć nakon individualne molitve! Dobivala sam pravu pravcatu infuziju Božje milosti!!! Ovaj tjedan je u misnim čitanjima bilo govora o težnji za višim darovima! Da, čeznem za njima! Ali dajem Gospodinu potpunu slobodu da me vodi onako kako samo On zna! Sada osjećam da me osposobljava za ljubav. Da mogu istinski ljubiti svoju obitelj. Da im mogu služiti.  To je moj put.

Jučer smo kći i ja bile na MES-u! S obzirom na njezina ranija protivljenja u vezi svega što ima veze s vjerom, pravo je čudo da je išla sa mnom. Nije išla s nekim oduševljenjem, ali išla je!!!

Dakle, borba još uvijek traje, ali situacija je neusporedivo bolja!

Zahvaljujemo svaki dan našoj nebeskoj Majci jer vjerujemo da je upravo njezin zagovor pokrenuo cijelu priču!

Zahvaljujemo svaki dan za vas, zaista ste Kristofori, zaista nosite Krista drugima! Neka vas Gospodin obilno blagoslovi i podari vam svoga Duha da možete i dalje po njemu djelovati!

A iznad svega zahvaljujemo svemogućem trojedinom Bogu jer je uistinu SILAN i VELIK!

Za Book.hr posvjedočila: N. N. (Podaci poznati uredništvu)