Duhovnost

SRDAČAN I OSJEĆAJAN

Gospodin Bog ima srce Veoma ga često ranjavamo takvim zamišljanjem da je on hladan, ohol, služben, surov, da nam gazi po petama i čeka na naše padove – i ne oprašta ih, nego mu je važno prije svega da nas kazni za grijehe

Foto: Unsplash, Thuong Do 

 

Tko pozorno čita Bibliju, zna da je svugdje gdje se Isus duboko sažalio također činio i najveća čuda. Najdublje se sažalijevao onda kad je vidio pokornički stav u čovjeku, savršeno kajanje, siromaštvo, teške bolesti, odbačenost, poniznost.

On nije Bog bez srca. On je srdačan i osjećajan. Poziva svakoga od nas da bismo si danas, tj. sada, u ovom trenutku života u kojem se nalazimo, kodirali u našoj mašti i našem sjećanju jednom zasvagda da on ima srce

To nam govori da taj naš Gospodin Bog ima srce. On nije Bog bez srca. On je srdačan i osjećajan. Poziva svakoga od nas da bismo si danas, tj. sada, u ovom trenutku života u kojem se nalazimo, kodirali u našoj mašti i našem sjećanju jednom zasvagda da on ima srce. Ali veoma ga često ranjavamo takvim zamišljanjem da je on hladan, ohol, služben, surov, da nam gazi po petama i čeka na naše padove – i ne oprašta ih, nego mu je važno prije svega da nas kazni za grijehe.

U bilo kojoj crkvi da se nalazite, možete vidjeti sliku na kojoj on uvijek ima razotkrivene haljine i pokazuje nam svoje Presveto Srce. I ništa nam ne govori, niti ne mora – vidimo sliku i znamo da Bog ima srce. Za koga on ima to srce? Za sebe? Ne, to je srce za tebe! On ima srce za tebe!

Bog ne treba umjetno poticanje, jer on posjeduje istinske osjećaje

U pripovijesti o milosrdnom Samaritancu možemo vidjeti njegovo Srce, iako o srcu nema ni spomena. Bog se ne sažalijeva površinski, nego duboko, najdublje. Često su kod ljudi vidljivi samo površinski i plitki učinci sažalijevanja, a kasnije oni nestaju. To nisu istinski osjećaji, već samo umjetno poticani osjećaji. Tako se događa kod ljudi, ali Bog ne treba umjetno poticanje, jer on posjeduje istinske osjećaje, koji u njemu nikada ne prestaju postojati. Kad se Bog sažalijeva, onda se sažalijeva neizmjerno.

U tvojim ranama Bog ti pruža svoje ruke i govori: „Dođi! Iako te ruke drugih udaraju, ja imam za tebe dvije ruke i naručje!“

Samaritanac se sažali duboko, pristupi mu i poli mu rane uljem i vinom i povi ih. Zašto ih poli uljem i vinom? Origen govori da su to dva najvažnija sakramenta ozdravljanja, pa čak i uskrsavanja čovjeka: ulje, to je sveto ulje krštenja, i vino, koje svakoga od nas asocira na euharistiju. Ta dva sakramenta daju nam ozdravljenje. U tvojim ranama Bog ti pruža svoje ruke i govori: „Dođi! Iako te ruke drugih udaraju, ja imam za tebe dvije ruke i naručje!“ Produživanje toga svetog ulja krštenja jest dobra ispovijed. Vino, euharistija, to je pričest, ali je također i zajedništvo sa Svetim pismom, jedinstvo s Božjom riječju.

Ulomak iz knjige „Od Duha do uha“ autora p. Augustyna Pelanwskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal book.hr.

Knjigu u elektroničkom izdanju možete nabaviti ovdje.

Preporučamo ti i ovaj ulomak iz iste knjige:

Kakvu su ti sliku Boga naslikali 

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh