Duhovnost

MONAH ARSENIJE, MANASTIR RIBNICA

GOMILANJE… Zašto pucamo Monah Arsenije govori kako se naša potreba može zadovoljiti, dok našim strastima nikad ne može biti udovoljeno. Ako svojim strastima pustimo slobodne ruke, one nas vode u patološki hedonizam. A duši je potrebno ono nematerijalno, vječno; sve ostalo će nam se nadodati…

Foto: Screenshot

 

Konzumerizam. Hrpa svačega što skupljamo oko sebe i u sebe, znak su ogromne duhovne gladi.

Duši je potrebno, kap Kristove ljubavi iz putira (kod katolika, kalež) na liturgiji, kap suze pokajanja na ispovijedi, pročitano Sveto pismo i osjećaj svjetlonosnog zraka u duši.

Tu je razlika između toga da cijeli univerzum posjedujemo i male molitvice, Gospode Isuse Kriste, Sine Božji, pomiluj me grešnog, grešnu, i te radosti koja tu dođe. I onda, naravno, imat ću sve što mi je potrebno…

Poslušajte:

Svijet postoji zahvaljujući svjetlu koje svojim kapljama hrani svu Božju djecu kao mana.

Knjiga izlaska, opisujući čudo s manom, pripovijeda da je pala kao kaplje rose, kao kiša bisera, skrivajući u sebi tajanstvenu, svjetleću hranu. Slično kako Bog daje život svojim anđelima, „hraneći“ ih svojim svjetlom, tako Božji Sin hrani nas svojim tijelom, dajući nam svjetlo za život. Vraćamo se u život pomoću svjetla Boga, kao kruha!

(Baal Haturim primijetio je da se u slavnu 16. retku 16. poglavlja Knjige izlaska, koje opisuje čudo mane, nalaze 22 slova, odnosno sva koja postoje u hebrejskoj abecedi, i objašnjava taj detalj tako da svatko tko čita Bibliju zapisanu tim 22 slovima i živi u njezinu svjetlu nikada neće trpjeti glad!)

p. Augustyn Pelanowski, “Dubine milosrđa” (uskoro…)

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh