Duhovnost

OSVRT NA STOTI BROJ MJESEČNIKA „BOOK”

Glavni urednik mjesečnika „Book”: „Zahvaljujemo dragom Bogu što nam je dao hrabrost (neki kažu ludost) da počnemo i da ustrajemo” Izašao je stoti broj mjesečnika „Book”! Glavni urednik se osvrnuo na ono što smo do sada radili i postigli zajedno s čitateljima: „Zadovoljni smo što sa svima nama koji na bilo koji način sudjelujemo u stvaranju Booka rastu i putuju i naši čitatelji. Rastemo u ljubavi prema Bogu i bližnjemu i putujemo u svoju vječnu domovinu, u kojoj ćemo živjeti puninu života…”

Glavni urednik mjesečnika „Book”: „Zahvaljujemo dragom Bogu što nam je dao hrabrost (neki kažu ludost) da počnemo i da ustrajemo”

Sigurno je da uvijek postoje ljudi kojima se malo naše pravednosti i mudrosti čini vrijednim nasljedovanja. Uvijek ima netko kome se čini da njegovo životno svjetlo slabije svijetli i kojemu naše svjetlo, bez obzira koliko se nama samima činilo slabim, može pomoći da ustraje na putu spasenja. Dakle, iako smo sami još uvijek nesavršeni, iako sami još uvijek nismo pronašli puninu onoga što tražimo, iako smo sami još uvijek na putu, to nikako nije razlog da zalutalima ne pokušamo pomoći da se vrate i da obeshrabrene potaknemo da nastave. Čini se da je naše vlastito duhovno sazrijevanje koje se kroz godine očituje u našim tekstovima dobar pokazatelj da putujemo, da smo na putu obraćenja, da još uvijek neumorno tražimo; čini se da nas Bog toliko privlači da nikad nećemo prestati dolaziti mu bliže u spoznaji njegove ljubavi, vjernosti i pravednosti. Zadovoljni smo što sa svima nama koji na bilo koji način sudjelujemo u stvaranju Booka rastu i putuju i naši čitatelji. Rastemo u ljubavi prema Bogu i bližnjemu i putujemo u svoju vječnu domovinu, u kojoj ćemo živjeti puninu života.


Još uvijek imamo takvih tekstova i uvijek ćemo ih imati jer…

Netko je sigurno primijetio da smo si u prvim brojevima Booka možda malo preuzetno postavljali pitanje: »Učitelju, što nam je činiti da nam ovaj život prođe što sretnije, bezbolnije, uspješnije, mirnije…?« No, mnogi su se upravo zbog toga poistovjetili s nama i upravo su zbog toga krenuli s nama i za nama. To je bila hrana koju smo na početku mogli jesti. Još uvijek imamo takvih tekstova i uvijek ćemo ih imati jer uvijek ima onih koji na svojim počecima mogu jesti samo takvu hranu. Ta znamo da je Isus liječio, oslobađao i tješio sve koji su k njemu dolazili; znamo da su to činili sveci tijekom cijele povijesti Crkve.

Što smo više odmicali, to se je ovo pitanje sve više pretvaralo u pravo evanđeosko pitanje: »Učitelju što mi je činiti da baštinim život vječni?«

Odgovor znamo iz evanđelja: ljubiti Boga svime što jesmo i što posjedujemo, a bližnjega svoga kao samoga sebe.

Promatrajući ljude koji se nalaze negdje između ta dva pitanja, tj. između ta dva životna smisla, primijetili smo da je uvijek korisno napomenuti jednu činjenicu: ne možemo sami odrediti na koji ćemo način ljubiti Boga! Isus je više nego jasno rekao da ga ljubi onaj tko drži do njegove riječi i jednako je tako jasno rekao da ga onaj tko ne drži do njegove riječi ne ljubi. Nikakva pobožnost, nikakva dobra djela, nikakva služba, nikakvo drugo revnovanje u vršenju drugih Božjih i crkvenih zapovijedi – apsolutno ništa ne može zamijeniti ljubav prema njegovoj riječi. Sve to drugo ima svoj pravi smisao tek kad je utemeljeno na ljubavi prema Riječi, jer ta Riječ je utjelovljeni Krist. Ako ne živimo od Riječi, tada nećemo živjeti ni od molitve, ni od sakramenata, ni od činjenja dobrih djela – ili nećemo živjeti ni izdaleka u onoj mjeri u kojoj bismo mogli živjeti. Riječ sačuvana u srcu donosi višestruk rod. Crkva nas kroz svoj nauk potiče da neprestano čitamo i razmatramo Riječ, da živimo od Riječi.

Upravo to nastojimo činiti u Booku: prenositi iskustva i usađivati spoznaje, svoje i svih onih koje putem ‘pokupimo’ na bilo koji način. Ono što želimo sebi, želimo i bližnjima. Ono što molimo za sebe, molimo i za bližnje. Govorimo i pišemo o onome što nam je u srcu.

Iznad svega zahvaljujemo dragom Bogu što nam je dao hrabrost (neki kažu ludost) da počnemo i da ustrajemo

Od prvog nam je broja namjera donositi članke različite ‘težine’, želja nam je pisati tako da svatko u svojem duhovnom uzrastu i stanju pronađe nešto što će moći nositi (usp. Iv 16,12). Znamo da nismo savršeni, da nam se, nenamjerno, potkradaju kojekakve ‘sitnice’, no ako ćemo gledati na vjetar, nikad nećemo početi sijati. Prije samog izlaženja Booka, obavijestili smo naše biskupe o našoj namjeri i zamolili ih da nas prate svojim savjetima i korekcijama. Zamolili smo to i mnoge naše prijatelje svećenike i teologe. I bilo je dobronamjernih primjedbi koje smo rado prihvatili i uvijek ćemo ih rado prihvaćati.

Bez podrške i molitve vas, čitatelja, nikad ne bismo došli do stotog broja. Zato svima vama, u ime svih nas koji smo na bilo koji način uključeni u izdavanje Booka, zahvaljujem, a posebno zahvaljujem našim najvjernijim čitateljima.

Iznad svega zahvaljujemo dragom Bogu što nam je dao hrabrost (neki kažu ludost) da počnemo i da ustrajemo. Zahvaljujemo svim moliteljima i donatorima koji nas neumorno prate, jer bez vas ne bismo mogli izlaziti.

Neka vas sve skupa prati ljubav i milosrđe Božjeg sina Isusa Krista i zaštita njegove presvete majke Blažene Djevice Marije i neka vam raj bude nagrada.

Vjerujem da ćete uživati u stotom Booku.

Ovo je tekst uvodnika jubilarnog 100. broja mjesečnika Book (travanj 2018.). Svoj primjerak „Booka” potražite na kioscima Tiska ili se pretplatite (ovdje). Prethodni broj časopisa možete prelistati ovdje .

Autor: Josip Lončar

Na vrh