Gianna Jessen

Obraćanje Gianne Jessen australskoj javnosti, 8. rujna 2008. godine u zgradi Parlamenta u Melbourneu: Posvojena sam, a moja je biološka majka imala 17 godina, kao i moj biološki otac. Bila je sedam i pol mjeseci trudna kad je odučila otići u kliniku „Planned parenthood“ – najveći pružatelj usluga abortusa na svijetu. Oni su joj savjetovali abortus solnom otopinom koji se koristi za kasnije stadije trudnoće, pri kojem se solna otopina ubrizgava u majčinu utrobu; dijete guta tu otopinu koja ga spaljuje iznutra i izvana, i majka onda mora roditi mrtvo dijete unutar 24 sata. Ali na ogromno i šokantno iznenađenje sviju, ja se nisam rodila mrtva, nego živa, 6. travnja 1977., u klinici za abortuse u okrugu Los Angeles. Ono što je fantastično u svemu ovome, u savršenom tempiranju mog rođenja, jest to što izvršitelj abortusa još nije bio došao na posao, tako da uopće nije imao priliku da nastavi sa svojim planom za moj život, koji je bio smrt.

„Trebala bih biti slijepa, trebala bih biti spaljena, trebala bih biti – mrtva. Ali nisam“

Znam da sam u zgradi Vlade, i to jako lijepoj, i volim vašu zemlju kao i svoju vlastitu. Ali znam i da u vremenu u kojem živimo nije uopće politički ispravno izgovoriti ime Isusa Krista na mjestu kao što je ovo, dovesti Ga na ovakve sastanke, jer Njegovo Ime može učiniti da se ljudi osjećaju užasno neugodno. Ali ja nisam preživjela kako bih činila da se svi ljudi osjećaju ugodno. Preživjela sam kako bih malo raspirila stvari. I uživam u tome. Rodila sam se živa, kao što sam već rekla, nakon 18 sati. Trebala bih biti slijepa, trebala bih biti spaljena, trebala bih biti – mrtva. Ali nisam. Znate li što je fantastično? Činjenica da je izvršitelj pobačaja morao potpisati moj rodni list! Tako da ja znam tko je on. I za sve skeptike koji slušaju: u mom zdravstvenom kartonu piše „rođena tijekom abortusa solnom otopinom“. Ha! Nisu pobijedili.

Istraživala sam malo o čovjeku koji je vršio abortus na meni. Njegove klinike dio su najvećeg lanca klinika u SAD-u i zarađuju 70 milijuna dolara godišnje. Pročitala sam jedan njegov citat od prije nekoliko godina: „Abortirao sam više od milijun djece, i to smatram svojom strašću.“ Ovo vam govorim jer, dame i gospodo, nalazimo se u zanimljivoj bitci u ovom svijetu, shvaćali mi to ili ne. To je bitka između života i smrti. Na čijoj ste strani? Medicinska sestra je pozvala vozila hitne pomoći, koja su me prebacila u bolnicu, što je istinsko čudo! U to vrijeme, sve do 2002. godine, običaj u mojoj zemlji bio je dokrajčiti život onog tko preživi abortus, bilo davljenjem, gušenjem, ostavljanjem djeteta da umre ili bacanjem djeteta. Ali 5. kolovoza 2002., moj izvanredni predsjednik Bush ozakonio je Akt o zaštiti živorođenih beba, kako bi to spriječio. Vidite, mi smo ozbiljni. Nadam se da će me zamrziti do moje smrti, kako bih mogla osjetiti Boga oko sebe i razumjeti što znači biti omražen. Jer On je bio omražen! Krist je bio omražen! I nije da se radujem tomu što ću biti omražena, ali znam da sam već omražena, jer proglašavam život! I kažem: „Niste me uhvatili! Tihi holokaust me nije pobijedio!“

„Tog dana nije bilo ni jedne radikalne feministkinje koja je ustala i vikala kako se narušavaju moja prava“

I moja misija, dame i gospodo, između mnogih stvari, jest ovo: ubrizgati humanost u jednu debatu koju smo jednostavno spakirali, stavili na policu i rekli: „To je problem!“ Odstraniti smo svoje osjećaje, postajemo tvrđi. Zar zaista želite to? Koliko ste voljni uzeti i koliko ste voljni riskirati da biste govorili istinu u ljubavi i milosrđu, da biste ustati i bili barem voljni da budete omraženi? Ili se u konačnici sve vrti oko vas? Ili mene? Nakon toga, bila sam smještena u Dom za nezbrinute za hitne slučajeve, gdje su odlučili da me baš i ne vole, a kako ja volim reći: „Ne znam kako ste me mogli ne obožavati odmah od početka?! Što nije u redu s tim ljudima?“ Ali nisu. Vidite, ja sam omražena još od začeća.

Od mnogih. I voljena od još više njih, ali posebno od Boga. Ja sam Njegova djevojka. A Božjoj djevojci se ne smijete zamjeriti. Na mom čelu piše: „Bolje ti je da budeš dobar prema meni, jer moj Otac vlada svijetom!“ I tako, nakon što sam bita smještena u loš dom, odveli su me iz lošeg doma i smjestiti u drugi dom, u prekrasni dom, Pennyjin dom. Ona mi je rekla da sam tada imala 17 mjeseci, 14 kilograma i dijagnozu (koju smatram darom) cerebralne paralize, koja je izravno uzrokovana manjkom kisika u mom mozgu dok sam pokušavala preživjeti. Prisiljena sam da kažem ovo: ako je abortus stvar ženina prava, dame gospodo, onda koja su moja? Tog dana nije bilo ni jedne radikalne feministkinje koja je ustala i vikala kako se narušavaju moja prava. Zapravo, život se gasio u ime ženskih prava. I, dame i gospodo, ja ne bih imala cerebralnu paralizu da nisam preživjela sve ovo. Tako, kad čujem užasan, odvratan argument kako bismo trebali imati abortuse jer bi dijete moglo biti invalid… ah! Užas koji mi ispunja srce! Dame i gospodo, postoje stvari koje ćete moći naučiti samo od najslabijih medu nama. I kad ih ubijete, Vi ste ti koji gubite! Gospodin se brine za njih, ali Vi ste ti koji ćete patiti zauvijek!

„I kako li je mala cijena koju plaćam kako bih mogla bljesnuti svijetu i ponuditi mu nadu“

I kakva arogancija, kakva apsolutna arogancija, a to je bio argument u ovom ljudskom mjestu u kojem živimo, da jači trebaju dominirati nad slabijima, da trebaju odlučiti tko živi, a tko umire! Kakva arogancija! Zar ne shvaćate da ne možete učiniti da vaše vlastito srce kuca? Zar ne shvaćate da sva moć za koju mislite da je posjedujete u stvari ne posjedujete ništa! Božje Milosrđe je ono što vas održava, čak i kad Ga mrzite. Pogledati su u moju dragu Penny i rekli: „Od Gianne nikad neće biti ništa“, što je uvijek ohrabrujuće. Ona ih je odlučila ignorirati i radila je sa mnom triput dnevno. Počela sam držati glavu, a oni su govoriti „Gianna nikad neće ovo i ono…“ Da skratim priču: s tri i pol godine hodala sam s pomagalom i protezama za noge. Danas stojim ovdje blago hramljući, bez pomagala i proteza. Ponekad padam graciozno, a ponekad vrlo negraciozno, ovisno o situaciji. Ali sve to na Slavu Božju! Vidite, dame i gospodo, ja sam slabija od većine vas, ali ovo je moj govor. I kako li je mala cijena koju plaćam kako bih mogla bljesnuti svijetu i ponuditi mu nadu. Smatram da u našem pogrešnom razmišljanju o načinu kako stvari idu, ne shvaćamo kako lijepo može biti trpljenje! Ne prijavljujem se dobrovoljno za njega, ali kad dođe, zaboravljamo da je Bog onaj koji vodi sve, a Bog ima način da najjadnije stvari učini predivnima! Upoznala sam svoju biološku majku. Oprostila sam svojoj biološkoj majci. Ja sam kršćanka. Ona je veoma slomljena žena.

Došla je na jedan događaj koji sam imala prije dvije godine. Pojavila se nenajavljena i rekla: „Zdravo, ja sam tvoja majka.“ To je bio jako težak dan, a ipak, dok sam trpjela sve ovo… Vjerojatno mislite sam smiješna, ali sjedila sam tamo i sam: „Ja ne pri padam tebi. Ja pripadam Kristu. Ja sam Njegova djevojka ja sam princeza. Tako da, bez obzira na to što kažeš, i na svu tvoju ljutnju i slomljenost gnjev – nije na meni da to zadržim i da to nosim. I neću.“ Sve sam ovo govorila u sebi. Dakle, dame i gospodo, imate mogućnost. Ali samo na kratko htjela bih se neposredno obratiti muškarcima u ovoj prostoriji i učiniti nešto što se nikad nije učinilo. Muškarci, vi ste stvoreni za velike stvari. Vi ste stvoreni da ustanete i da budete muškarci. Stvoreni ste da branite žene i djecu; ne da stojite sa strane i da okrećete glavu kad znate da se događa ubojstvo, te da ne napravite ništa po tom pitanju. Niste stvoreni da iskoristite žene i da nas ostavite same. Stvoreni ste budete plemeniti i divni, milosrdni i jaki i da se založite za nešto.

„Cijela moja namjera u ovom životu jest da se Bog smiješi“

Jer, slušajte me, muškarci, ja sam preumorna da radim vaš posao. Žene, niste stvorene za zlostavljanje. Niste stvorene da sjedite i da ne znate koliko vrijedite. Stvorene ste da se za vas bori. Zauvijek. Sada je vaš trenutak. Kakvi ćete ljudi biti? Vjerujem – nevjerojatni. Vjerujem, muškarci, da ćete se suočiti s izazovom. Za sve političare koji slušaju, posebno za muškarce, rekla bili ovo: „Stvoreni ste za velike stvari, na stranu politika. Stvoreni ste da branite ono što je ispravno i dobro.“ Ova vatrena mlada djevojka je stala ovdje i rekla: „Sad je vaš trenutak. Kakvi muškarci želite biti? Muškarci opsjednuti vlastitom slavom? Ili muškarci opsjednuti Slavom Božjom? Vrijeme je da zauzmeš stav, Victoria. Ovo je tvoj sat. Bog će ti pomagati, Bog će biti s tobom. Ti imaš priliku da proslaviš Boga i iskažeš Mu čast u godini 2008.“ Završit ću s ovim: „Nekima od vas možda malo smeta što cijelo vrijeme samo pričam o Bogu i Isusu. Ali kako bih mogla šetati okolo, hramati kroz ovaj svijet, a da ne dam sve svoje srce i um i dušu i snagu Kristu koji mi je dao život?! Tako, ako mislite da budala, to je samo još jedan dragulj u mojoj kruni. Cijela moja namjera u ovom životu jest da se Bog smiješi. Nadam se da je nešto od ovoga imalo smisla. Jednostavno je došlo iz mog srca. Neka vas Bog blagoslovi i čuva.

Šok na proslavi godišnjice podružnice „Planned parenthooda“

Gianna je usprkos bolesti koja joj je trebala oduzeti sposobnost hodanja uspjela istrčati humanitarno organizirane maratone 2005. i 2006. godine. Kada su u državi Kolorado (SAD), 2006. godine, političari izglasali da će se službeno slaviti 90. godišnjica lokalne podružnice organizacije „Planned parenthood“ (koja se bavi promoviranjem i izvršavanjem abortusa), Ted Harvey, republikanski zastupnik, zgrožen tom političkom odlukom, 8. je svibnja 2006. godine na tu proslavu doveo Giannu, koju je nešto ranije upoznao kao pjevačicu kršćanske glazbe i čuo njezinu životnu priču. Predložio joj je da na toj proslavi otpjeva američku himnu. Gianna je pristala riječima: „Ja sam za, upropastimo tu proslavu.“ Nakon što su svi bili zadivljeni Gianninim pjevanjem, Ted Harvey ju je predstavio i ispričao dio njezine životne priče o bolesti, posvojenju, maratonima, namjerno ne spominjući preživljavanje majčinog abortusa.

Gianna je dobila silan pljesak i čestitke. No, tada je Ted Harvey nazočnima priredio šok. Nastavio je priču Giannina života, opisao kako njezina bolest nije uzrokovana poremećajem već neuspjelim abortusom opisavši proceduru abortusa koji je mala Gianna preživjela. Govor je završio riječima: „Samo želim prikazati što mi danas slavimo.“ Nastao je muk. Nakon toga, kolege političari toliko su na Harveya bili ljuti da ga nisu htjeli niti pogledati niti razgovarati s njim. No, on i Gianna bili su jako zadovoljni nakon toga. Također, Gianna je o svome slučaju svjedočila i pred američkim kongresom i Vrhovnim sudom.

Giannino svjedočanstvo možete pogledati i poslušati u videu s hrvatskim titlovima:

Prijevod: Ivica Stepić