Osobni razvoj

NI NAKRAJ PAMETI

Gdje su nestali dobri razgovori? Zašto ih više nema? Mislim da smo sada preuzeli ono što radimo na društvenim mrežama i prenijeli to na žive ljudske interakcije. Počeli smo pretpostavljati da su drugi ljudi beskrajno zainteresirani za naše živote na način na koji se čini da su online...

Foto: Shutterstock 

Dobar je razgovor lijepa umjetnost. On uključuje razmjenu ideja između dvoje ili više ljudi kojima je dovoljno stalo jednog do drugih da slušaju i govore. Nažalost, čini se da se razgovori pretvaraju u razmjenu monologa među ljudima koji ne izgledaju pretjerano zainteresirani jedni za druge.

Čini se da ljudi danas više razgovaraju jedni pred drugima nego jedni s drugima. Sljedeći put kada budete u razgovoru s nekim, pričekajte da vidite koliko vam se često postavlja pitanje. To bi moglo biti jednostavno kao „Kako si, stvarno?” ili „To je fascinantno – možeš li mi reći više?” Pitanja su prijelomne točke za dobar razgovor i intrigantnu povezanost između ljudi.

Istinska nezainteresiranost

Prije nekoliko sam godina počeo primjećivati ​​kako ljudi u razgovoru postavljaju znatno manje pitanja nego što sam to prije primijetio. Često ljudi samo izgovore niz mini monologa koji nemaju nikakve veze s pojedincima s kojima razgovaraju. To je znak istinske nezainteresiranosti za iskustva i priče slušatelja.

Potražite ovaj obrazac monologa koji se predstavlja kao dijalog i počet ćete ga vidjeti posvuda: na zabavama, u ležernim razgovorima, na večeri s prijateljima, sa svojom obitelji. Ljudi razgovaraju jedni pored drugih, očito potpuno nezainteresirani ili nesvjesni pojedinaca s kojima razgovaraju. Ne sjećam se da je razgovor bio ovako umrtvljujući ili obeshrabrujući prije desetljeće ili dva. Ipak, nešto u našoj prirodi pamti da bi poticajni razgovor trebao biti obostran.

Zašto je to tako?

No odakle ova erozija razgovora? Moja je teorija da smo navikli objavljivati ​​ažuriranja statusa, govoreći svijetu što nam je na umu. Društvene su nas mreže sve učinili mini emiterima. Koliko god društvene mreže bile „društvene”, njihove su objave i dalje uglavnom monolozi. Većina ljudi radije govori nego pita. A ako uskočite u svađu s komentarom, to je obično samo zato da biste iznijeli svoje mišljenje, ideju ili trenutno stanje uma.

Mislim da smo sada preuzeli ono što radimo na društvenim mrežama i prenijeli to na žive ljudske interakcije. Počeli smo pretpostavljati da su drugi ljudi beskrajno zainteresirani za naše živote na način na koji se čini da su online. U našim umovima zaokupljenima sobom, svi smo mi holivudske figure čiji su životi beskrajno zanimljivi drugima, ili smo barem previše nesigurni da priznamo suprotno. Razgovor je postao tiskovna konferencija s onime tko god slučajno sluša.

Nikada nećete otkriti kako su ljudi do kojih vam je navodno stalo.

Nažalost, to je smrtonosno ne samo za naše slušatelje, već i za vas i mene kao govornike. Ako razgovarate samo u monolozima, na kraju ćete osjetiti velik gubitak. Nikada nećete otkriti radost istinske povezanosti s drugim čovjekom. Propustit ćete druge ideje, suprotne točke gledišta i fascinantne perspektive koje nikada niste razmatrali. Nikada nećete otkriti kako su ljudi do kojih vam je navodno stalo. Propustit ćete ljubav i užitak jedni drugih.

Iz knjige „Ni nakraj pameti“ autorâ Careya Nieuwhofa. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Najčitanije

Na vrh