Duhovnost

BOŽJI KRITERIJI

Francis MacNutt: Kakve ljude Bog odabire da nastave službu ozdravljanja i oslobađanja „Ako mislimo da nismo sposobni biti radnik na njivi Gospodnjoj, sjetimo se da u svojoj čovječnosti Isus također nije bio na pravi način osposobljen da bude vjerodostojan i da izvrši svoje poslanje…“

Kasnije vidimo kako Isus, uvidjevši da on sam, pa niti Dvanaestorica neće biti dovoljni da opslužuju mase bolesnika, odlučuje umnožiti broj onih kojima će povjeriti svoju misiju:


Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdeset dvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: „Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. (…) … i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’“

(Lk 10, 1 – 2. 9)

Nemamo pojma tko su bila ta 72-jica. Ne znamo njihova imena, već samo da su slijedili Isusa. Ali znamo koliko su bili uzbuđeni zbog svoje misije kad su se vratili. Bili su iznenađeni svojim uspjehom. „Vratiše se zatim sedamdeset dvojica radosni govoreći: ‘Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!’“ (Lk 10, 17) Isus ih je malo primirio rekavši im da je daleko važnije to što su njihova imena zapisana na nebesima (vidi Lk 10, 20).

Jedno od najjasnijih učenja u evanđelju jest da je Bog izabrao slabe, po ljudskim mjerilima, da bi pokazao svoju snagu.

Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake; i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest…

(1 Kor 1, 27 – 28)

Ako mislimo da nismo sposobni biti radnik na njivi Gospodnjoj, sjetimo se da u svojoj čovječnosti Isus također nije bio na pravi način osposobljen da bude vjerodostojan i da izvrši svoje poslanje:

  • Nije bio svećenik iz plemena Levijeva, pozvan predvoditi vjerske obrede svojeg naroda.
  • Nije bio pismoznanac, koji bi pohađao studij Svetog pisma da bi mogao biti rabin.
  • Nije bio farizej, pripadnik izabrane skupine koja je tražila moralno savršenstvo, ne samo proučavajući, već i striktno se pridržavajući zakona.
  • Nije bio esen, pripadnik skupine koja se je izolirala od grešnog svijeta i živjela u pustinji u intimnoj zajednici, tražeći moralno savršenstvo i istinu.
  • Nije bio postavljen za vođu, niti starješina naroda.
  • K tomu je bio i Galilejac, podrijetlom iz izraelske pokrajine koja se je smatrala zaostalom i pod poganskim utjecajem. „Može li išta dobro doći iz Galileje?“ bila je normalna reakcija razumnih ljudi. Kako je Isus onda mogao išta ponuditi?

Ukratko, Isus nije imao akreditive. „Zar nije to Josipov sin?“ bio je skeptičan komentar ljudi u njegovu rodnom gradu Nazaretu. Isus je bio sasvim običan i nevažan, poput irskih useljenika u SAD-u u 19. stoljeću ili latinoameričkih radnika danas.

U svemu tomu prepoznajemo Božji plan, kojim nam je Bog htio pokazati da se njegova snaga manifestira u našoj slabosti: Isus je došao iz siromašne obitelji, bez prestiža, bez bogatstva, a ipak je mogao ispuniti svoje poslanje. Zapravo, spoznajemo da je nedostatak zemaljske moći ili preduvjeta, kao što je to bilo kod našeg Učitelja, naša najbolja priprava da budemo službenici duhovne snage – da ozdravljamo i oslobađamo Božji narod…

Nastavak teksta možete pročitati u novoj knjizi „Umalo ugašena milost“ autora Francisa MacNutta, koja izlazi uskoro!

Foto: Evangelical Focus

Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh